LONDON — Katryn Wehrdr. sc., došla je u London iz svog doma u Minnesoti kako bi govorila o djelu i životu britanske spisateljice. Dorothy L. Sayers (1893-1957).
“Ona je tako zanimljiva,” počinje Wehr. “Sayers je inspirativna autorica jer je bila puna života i zainteresirana za toliko stvari. Pisala je misteriozne romane, poeziju, drame, eseje, govore i prevodila Dantea.”
Wehr rado ističe mnoge književne žanrove u kojima je Sayers briljirao. Ono čega se danas manje pamti, međutim, otkriva ona, jest da je bila predana anglokatolkinja – to jest, anglikanka s izraženim katoličkim simpatijama – i učinkovita kršćanska apologetica koja je utjecala na CS Lewisa u njegovoj uporabi masovnih medija, uključujući radio .
Wehr je uredio nedavno objavljeni Čovjek rođen da bude kralj, Wadeovo izdanje s komentarima (IVP akademski). Izvorno produciran i emitiran od strane British Broadcasting Corporation (BBC) tijekom Drugog svjetskog rata, Čovjek rođen da bude kralj je radiodrama koja se sastoji od 12 drama o životu našega Gospodina. Uvodnu predstavu ciklusa prvi je put emitirao BBC u prosincu 1941., a naredne su se predstave prikazivale u intervalima od četiri tjedna, zaključno s 18. listopada 1942. Tekst cijeloga ciklusa objavljen je 1943. godine.
Nepotrebno je reći da je pojava ovog novog kritičkog izdanja drama oduševila Sayersove obožavatelje. Jedan je recenzent sažeo njezina postignuća rekavši da nudi “uvid u Sayersov poziv kao kršćanskog pisca” i da “usput učimo kako se dogma može kreativno prenijeti u drami”.
Za Wehr, ovo izdanje Čovjek rođen da bude kralj bio je rad iz ljubavi.
Prvi put se susrela s predstavama dok je studirala kazalište na koledžu i priznaje da ju je taj uvod “zapeo”. Nakon toga je odabrala 12 drama kao predmet svog doktorskog istraživanja na Sveučilištu St. Andrews u Škotskoj. Ovo novo, i prvo izdanje s komentarima je, objašnjava ona, “plod mog istraživanja o Sayersovom korištenju Svetog pisma i teologije u dramama, ali s tim informacijama predstavljenim na način prikladan čitatelju, u fusnotama i bočnim bilješkama.” Knjiga je slična, kaže ona, “obilasku iza pozornice predstava”.
Wehr radi kao glavni urednik Logos: časopis za katoličku misao i kulturu, interdisciplinarni tromjesečnik posvećen istraživanju ljepote, istine i vitalnosti kršćanstva, posebno zato što je ukorijenjeno i oblikovano katolicizmom, sa sjedištem na Sveučilištu St. Thomas u St. Paulu, Minnesota. S obzirom na njezin rad kao urednica ovog časopisa, a također i na to da je samopriznati anglofil, možda nije iznenađujuće da je Wehr u Sayersu našla književnog suputnika. Odgojena kao pobožna evanđeoska kršćanka, do vremena kada je Wehr prvi put posjetila Englesku kao zrela učenica, otkrila je da je daleko odmakla od baptističke vjere svoje mladosti. S vremenom će postati anglikanka, ali to neće biti kraj tog putovanja. Tijekom Uskrsnog bdijenja 2016. u St. Andrewsu, Škotska, primljena je u Katoličku crkvu.
Danas je Sayers, kao i njezin suvremenik i prijatelj GK Chesterton, najviše zapamćena kao spisateljica detektivskih romana. Ono što je otac Brown za Chestertona, Lord Peter Wimsey je za Sayersa. Ipak, promatranje bilo Chestertona ili Sayersa isključivo, ili uglavnom, kao stvaratelja književnih detektiva, ograničava i zamagljuje doprinos intelektualnoj klimi njihova vremena. To posebno vrijedi za duboko ukorijenjena kršćanska uvjerenja oba pisca. Chesterton je bio katolički obraćenik s anglikanizma, a Sayers je bio pobožni anglikanac; obojica su bili kršćanski apologeti, kombinirajući iskreno kršćansko uvjerenje sa sposobnošću da svoju istinu prenesu široj javnosti.
Chesterton je umro 1936., a medij njegove apologetike bio je uglavnom ograničen na novine, časopise i knjige. Nasuprot tome, dok je pisao 1930-ih i 40-ih, Sayers je imao pristup novom mediju putem kojeg je evangelizirao, naime radiju.
Godine 1938. BBC ju je zamolio da napiše radio dramu o Rođenju. To je propisno učinila i Onaj Koji Treba Doći emitiran je naciji na Božić. To se pokazalo takvim uspjehom da je BBC naručio Sayersa da napiše niz drama o Kristovom životu. Pristala je na to, pod uvjetom da naš Gospodin bude jedan od likova i da radiodrame trebaju biti realističnog tona i suvremene upotrebe jezika, s tim da njezinim likovima nije “dopušteno govoriti o Bibliji”. Ukratko, željela je osigurati da glasovi zvuče moderno i relevantno, nasuprot arhaičnom i pijetističkom. BBC je pristao na njezine uvjete. I tako je počela raditi na ciklusu predstava koje će postati poznate kao Čovjek rođen da bude kralj.
Tijekom 1930-ih, diljem Britanskog otočja, radio je postao vodeći masovni medij. Do tada, s pojavom BBC-ja 1922., posjedovanje bežičnih uređaja i slušanost radija rasli su nevjerojatnom brzinom, toliko da se do 1939. procjenjuje da je u Britaniji bilo 9 milijuna bežičnih uređaja, s BBC-jem , tada jedinog emitera, koji doseže procijenjene tri četvrtine od 48 milijuna ljudi u zemlji. Radio 1930-ih mogao bi se, s određenim opravdanjem, opisati kao predratni internet.
Toj masovnoj publici, tijekom mračnih dana 1941., kada je Hitlerov Luftwaffe bombardirao britanske gradove, Sayers je prenosio možda najtemeljnije kršćansko otkrivenje: naime priču o utjelovljenju, smrti i uskrsnuću našeg Gospodina, kako je ispričana kroz Čovjek rođen da bude kralj.
Kako se pokazalo, jedino protivljenje emitiranju predstave došlo je od nekih skrivenih kršćana, koji su bili šokirani bilo kakvim prikazom ili karakterizacijom našeg Gospodina izvan Svetog pisma. No pokazalo se da su oni u manjini, jer je odmah nakon emitiranja BBC primio bujicu pisama koja svjedoče koliko su se drame duboko dojmile slušatelje. Oni s vjerom osjetili su kako je ona osnažena i pojačana prikazom priče koju su već mnogo puta čuli na radiju; drugi su se osjećali dirnutima jer nikada prije u životu nisu čuli Evanđelje.
“Bilo je Izabran 1940-ih”, primjećuje Wehr. U svakom slučaju, BBC je smatrao emitiranje i njegov prijam velikim uspjehom, pogotovo u vrijeme nacionalne krize dok je rat odustajao.
Sayers je u djelo unijela svoju vjeru, ali, što je možda jednako važno, unijela je i svoj talent pripovjedača s kreativnim darom za prezentaciju. Do ranih 1930-ih napisala je nekoliko kazališnih komada i bila je dobro upoznata s onim što funkcionira za kazališne predstave. S osjećajem romanopisca za oblikovanje priče, u kombinaciji s osjećajem dramatičara za dramatično, dramatizirala je ono što je s pravom opisano kao “najveća priča ikada ispričana” za masovnu publiku, na najdalekosežnijem mediju koji je tada bio dostupan. Sa stajališta kršćanske apologetike, ovo je bila nevjerojatna prilika — pred kojom se Sayers uzdigla i u kojoj je trijumfirala.
Sayersina prijateljica CS Lewis bila je svjesna njezina uspjeha na radiju kao kršćanske apologetice od kasnih 1930-ih nadalje. Kada ga je, dakle, 1941. godine BBC zamolio da emitira seriju razgovora o kršćanstvu, pristao je to učiniti. Te će razgovore, zajedno s daljnjim nizom emisija iz 1942., naknadno objaviti kao Pisma s šrafovima (1942.) i puko kršćanstvo (1952). Lewis je bio posebno impresioniran Čovjek rođen da bude kralj. Nakon njegova objavljivanja 1943., ponovno bi čitao tekst svakog Velikog tjedna, osjećajući da je u ovom ciklusu drama Sayers proizveo umjetničko djelo koje je također bilo instrument evangelizacije.
Dakle, što nam uspjeh ciklusa radiodrama iz 1940-ih govori o evangelizaciji putem masovnih medija danas?
“Dr. James Welch, voditelj vjerskog emitiranja na BBC-u u to vrijeme, bio je vrlo jasan u naručivanju ovih predstava u evangelizacijske svrhe,” objašnjava Wehr. Želio je doprijeti do mnogih Britanaca koji možda nikada neće ići u crkvu, ali bi sada mogli susresti Krista kroz radio dramu. I samo u tom pogledu predstave su doista bile uspješne.
Međutim, predstave bi također mogle razgovarati s onima koji danas rade u katoličkim medijima.
“Sayers je vrlo snažno osjećala da ona sama nije evanđelist”, kaže Wehr. “Njen je posao bio napisati najbolje predstave koje je mogla i onda ‘neka Bog radi s tim stvarima što želi’. Vjerovanje joj je bilo vodilja: Krist je i Bog i čovjek. Da je to mogla prikazati, onda bi obavila svoj posao.”
