Hodočašćem od trsatskog svetišta do katedrale sv. Vida, Riječka nadbiskupija 28. prosinca svečano je zakoračila u Svetu godinu, u zajedništvu s cijelom Katoličkom Crkvom nakon što je papa Franjo na Badnjak Jubilej otvorio u Rimu. Vjernici, redovnice, redovnici i svećenici predvođeni riječkim nadbiskupom Matom Uzinićem okupili su se u krilu Gospe Trsatske te zajedno s njom, nakon uvodne molitve i čitanja papine Bule proglašenja Redovnog jubileja godine 2025., hodočastili do katedrale. Ministranti sa svijećama, križ, vjernici sa zastavama župa i udruga, evanđelistar, svećenici, nadbiskup, ikona Gospe Trsatske i vjernici, tim su redoslijedom formirali svečanu procesiju te se s pjesmom i molitvom na usnama uputili zavjetnim Trsatskim stubama u središte grada podno Trsata.
„Ovdje smo ne da bi započeli, nego zapravo nastavili naš zajednički hod“, rekao je nadbiskup Uzinić u trsatskom svetištu na početku hodočašća koje je povezalo dva najvažnija simbola vjere u Rijeci, Gospu Trsatsku i Čudotvorno raspelo u katedrali. „Uputit ćemo se od Marije k Isusu, u zajedništvu s cijelom Katoličkom Crkvom kako bi nakon ovog hodočašća mogli biti na nov način uključeni u poslanje naše Crkve.“ Nadbiskup je podsjetio da u godini svjetskog Jubileja, 2025. godine od rođenja Krista, grad Rijeka slavi i svoj jubilej, 100 godina od kako je postala sjedište biskupije.
Nakon polusatnog hoda Trsatskim stubama i ulicama u središtu Rijeke i Starog grada stigli su u katedralu gdje je započelo svečano euharistijsko slavlje otvorenja Svete godine. U ovoj su godini katedrala te Gospina svetišta na Trsatu i Svetoj Gori – Gerovo, za Riječku nadbiskupiju proglašena mjestima jubilejskog oprosta pa su vjernici već nakon ovog hodočašća i mise mogli, ukoliko su ispunili uobičajene uvjete, ispovijed, pričest, ophod oko oltara, molitva na nakanu Pape, dobiti potpuni oprost grijeha.
U propovijedi je nadbiskup rekao kako su vjernici ovim hodočašćem od Marijinog svetišta do Čudotvornog križa saželi cijelu povijest spasenja, od utjelovljenja preko Isusovog života, muke i smrti do uskrsnuća. Bio je to i sažetak povijesti Rijeke, od one ranije oko svetišta Gospe Trsatske preko znamenitih Trsatskih stuba do trgova i ulica u središtu grada koje nose imena važnih osoba u njegovoj povijesti. Preko mosta koji je razdvajao i spajao Rijeku u različitim povijesnim okolnostima, ali i mosta-spomena na branitelje i Domovinski rat. Prošli su i pored mjesta na kojem je misu na Duhove predvodio sveti Ivan Pavao II.
„Sve što smo prošli u ovih sto godina, ali i ovih 2025 godina, u nama potiču zahvalnost“, rekao je nadbiskup povezujući povijesno sjećanje s pročitanim evanđeljem u kojem Isus s roditeljima posjećuje hram u Jeruzalemu, da bi se ispoštovala tradicija vjere i zahvalilo za prošlost. „U evanđeoskom ulomku, međutim, u tom se trenutku događa raskorak. Isus je došao s roditeljima do Jeruzalema, slijedio je njihove tragove, ali onda nije nastavio tim putem, nego je tražio svoj put, Očev put. ‘Zar vam nije bilo jasno da mi je biti u kući Oca mojega?’“ Nadbiskup je stoga pozvao na promjene i poručio vjernicima da riječka Crkva također mora pronaći svoj put, svoj odgovor za izazov vjere u ovom konkretnom trenutku povijesti. To treba biti Očev put, Isusov put. „Svjesni smo, kao što je Isus bio svjestan u trenutku kad nije krenuo za svojim ocem i svojom majkom, zemaljskim roditeljima, nego je ostao u očevom domu, da su promjene potrebne. Da ne može sve biti onako kako je bilo, da moramo pronaći način kako na novi način u ovom vremenu biti živa Crkva, biti Kristova Crkva, biti u zajedništvu braće i sestara, za braću i sestre s kojima živimo biti kao Isus i njegova živa prisutnost.“
Izrazio je želju da se hodočasnički hod riječke Crkve ne zaustavi na sjećanju na prošlost nego postane hod naprijed. To će biti bude li rasla u ljudskosti i postala obitelj obitelji, objasnio je nadbiskup temeljeći svoje poruke na pročitanom evanđelju.
„Kao Crkva trebamo biti obitelj obitelji, unutar svoje Crkvene zajednice izgrađivati obiteljske odnose braće i sestara. Trebamo biti jedni drugima, i svima, braća i sestre. I drugo, Isus je u svojoj obitelji otkrivao ljudskost, rastao u ljudskosti, kako bi mogao kao čovjek ostvariti svoje poslanje koje kao Bog ima među nama. Želim da i mi, kao Isus, u zajedništvu s Isusom, u uključenosti u njegovu obitelj koja je danas Crkva, možemo rasti u ljudskosti. Da možemo biti bolji ljudi, to je temelj na kojemu je moguće sve graditi. Isus koji je postao pravi čovjek nam je put i model.“
Na kraju propovijedi nadbiskup se vratio Mariji i zazvao njezin zagovor. „Pokušajmo postati bolji ljudi i biti ljudi za ljude. Neka nas u tom prati nebeski zagovor Blažene Djevice Marije koja nije uvijek razumjela, ali ono što nije razumjela uvijek je u molitvi pretresala u svome srcu i postala nam uzor ne samo kako biti majka, nego i kako biti učenica“, zaključio je nadbiskup Uzinić.
Objavljeno: 29. prosinca 2024.
