Na Veliki petak, 29. ožujka 2024. biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i Župe sv. Terezije predvodio je u požeškoj Katedrali obred Muke Gospodnje. U službi riječi naviještena su biblijska čitanja i otpjevana Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu.
U kratkoj homiliji biskup je upitao nazočnu djecu jesu li primijetili kako se u evanđeoskom zapisu o muci Isusovoj i smrti zapravo događaju dva suda: s jedne strane Pilat, Ana i Kajfa, židovski starješine i svećenici osuđuju Isusa na smrt, a drugi sud vodi sam Isus. On ne osuđuje nikoga, njegov sud je sud Božjeg milosrđa i praštanja, te on za one koji su ga nevinog osudili i razapeli moli: «Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!» Biskup je upitao: hoće li nad nama i nad našim svijetom imati zdanju riječ sud Pilatov, Anin i Kajfin ili pak onaj sud na kojem je Gospodin Isus razbojniku razapetom s njegove desne strane obećao da će još istoga dana biti s njime u raju? Rekao je da smo se sabrali na ovo sveto slavlje da bismo Gospodinu Isusu zahvalili što nije s neba sišao na ovaj naš svijet da bi održao veliki sud naše osude, jer «Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu» (Iv 3,17), kako je Isus jednom rekao onom Nikodemu koji će ga nakon smrti na križu dostojno pokopati u grob. Pod križem Isusovim događa se razvrstavanje između onih koji osuđuju jedni druge, i onih koji s njime opraštaju jedni drugima, nastoje oko pomirenja, dobrote i plemenitosti prema svima, ustvrdio je biskup. Kazao je kako mu se sviđa crnačka duhovna pjesma „Kad sveci marširaju“ (Oh, when the Saints go marching in) koju su mladi dok je bio kapelan u Zagrebu rado pjevali, a koja kaže: «U onaj dan, kad Gospod Bog, u dan kad dođe Gospod Bog, O, daj da i ja budem blizu, u dan kad dođe Gospod Bog! Daj da budem blizu sveti svi kad uskrsnu! Daj da budem blizu kada Te okruže svi! Daj da budem blizu knjigu kad otvoriš ti! Daj da budem blizu kad kliknu svi Aleluja! Daj da budem blizu kada svijet obnoviš Ti! Daj da budem blizu kad imenom ćeš zvati nas!» Biskup je naglasio da nam na Veliki petak valja stati pod križ Isusov i reći mu da upravo njemu želimo biti blizu, da na koncu svega ne budemo osuđeni po tko zna čijim sudovima, nego spašeni sudom Božjeg milosrđa, praštanja, povjerenja i ljubavi. Kazao je sudionicima slavlja neka svojom molitvom i klanjanjem križu Isusovu koje će uslijediti, konkretno posvjedoče da su se svrstali uz križ Isusov upravo zato da budu blizu onom milosrđu i ljubavi koja je pobijedila na križu, te da i oni s Isusom budu pobjednici. Pozvao je nazočnu djecu da sa svima nazočnima reknu: «Hvala ti, Gospodine, Isuse!»
Nakon Sveopće molitve u procesiji je pred oltar donesen ljubičastim velom prekriveni križ i predan biskupu koji ga je postupno otkrio i tri puta ga svečano predstavio pjevajući: „Evo drvo križa“ te ga uzdigao a vjernici su mu uputili nekoliko poklika. Zatim su svi sudionici slavlja pojedinačnim poklonom ili cjelovom iskazali počast križu i zahvalnost Gospodinu Isusu koji je na njemu trpio.
Biskup je nakon svete pričesti pozvao nazočne u Katedrali da se po završetku obrednog slavlja svrate u kriptu i barem koji trenutak probdiju kod Božjeg groba, preporučivši im da mole za mir u svijetu, napose u Svetoj Zemlji u kojoj je Gospodin Isus podnio muku i smrt, da bi izvojevao pobjedu uskrsnuća, i koje smo se danas na osobiti način spomenuli a u kojoj trenutno mnogi nedužni ljudi stradavaju zbog ratnih djelovanja. Zahvalio je djeci što su sudjelovala na ovom slavlju i poljupcem križa posvjedočili Isusu tko im je on i da žele biti blizu njegovoj ljubavi praštanja i milosrđa. Nakon završne biskupove molitve nad narodom, pokraj Isusova groba u kapeli sv. Ivana Pavla II. u kripti Katedrale započelo je bdijenje tijekom kojeg su se organizirane skupine vjernika izmjenjivale u molitvi i klanjanju.