“Kad je Isus čuo da je Ivan uhićen, povukao se u Galileju.” Opasnost je otjerala Isusa u zemlju koja je kroz povijest poznavala veliku opasnost i tešku tugu. Zašto?
Evanđelje (Pročitaj Mt 4,12-23)
Sveti Matej nam govori da kada je Ivan Krstitelj pao u Herodove ruke, Isus je odlučio napustiti Jeruzalem. Zasigurno je čitao znakove službenog neprijateljstva koje će na kraju biti usmjereno i prema njemu. Kad je započeo svoju javnu službu, imao je mnogo posla za obaviti. Nije bilo vrijeme da bude uhićen, pa je otišao u sjevernu regiju Galileje, daleko od Herodova stiska.
Isusova odluka da krene na sjever nije bila rezultat određivanja na karti koliko milja može staviti između sebe i opasnosti. Sveti Matej kaže da je otišao živjeti u Kafarnaum sa svrhovitom namjerom, “da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji.” Područje Galileje, “zemlja Zebuluna i Naftalija”, imalo je značaj u povijesti Izraela. Ta su dva plemena bila dio skupine od deset plemena koja su se pobunila protiv vladavine sina kralja Salomona, protiv Davidove kuće. Uspostavili su vlastito kraljevstvo na sjeveru, nazvano “Izrael”, sa svojim vlastitim hramom i bogoslužjem u Samariji. Dva južna plemena Benjamina i Jude ostala su pod Davidovom vlašću i bila su poznata kao južno kraljevstvo Jude. Ova podjela dovela je do velikog otpada na sjeveru. Njihovo odbacivanje saveza bilo je toliko radikalno da je završilo velikim Božjim sudom nad njima, izvršenim osvajanjem od strane njihovih neprijatelja, Asiraca, u 8.th stoljeća prije Krista Područje plemena Zebulun i Naftalije prvo je osjetilo razaranja asirskog napada, gdje su mnogi ubijeni ili poslani u progonstvo. Osim toga, Asirci su doveli strane ljude iz drugih osvojenih zemalja da se vjenčaju s preostalim Izraelcima. Temeljita korupcija sjevernog kraljevstva značila je da je deset sjevernih plemena zapravo izgubljeno.
Sveti Matej želi da se prisjetimo ove mračne povijesti dok prepričava Izaijino proročanstvo o Božjoj budućoj obnovi svega što je Njemu bilo izgubljeno kada se njegov narod pobunio i morao biti kažnjen: „narod koji sjedi u tami vidje svjetlost veliku , nad onima koji žive u zemlji zasjenjenoj smrću svjetlo je izašlo.” Jednog dana, Bog će posjetiti svoj narod sa spasenjem – s oprostom, iscjeljenjem i obnovom. Izaija kaže da će ovaj veliki pohod započeti na istom mjestu koje je prvo izgubljeno, a to je bio “put do mora, s onu stranu Jordana, Galileja poganska.” Galileja je bila najsjevernije područje Izraela; dakle, bio je susjed nežidovskim zemljama. Bilo je to mjesto gdje je prvi put ugasilo svjetlo u Izraelu. Ovo je točno mjesto gdje je Isus želio započeti svoju službu propovijedanja: “Obratite se jer se približilo kraljevstvo nebesko.” Stiglo je Svjetlo obnove, Glas koji će pozvati cijeli Izrael – sjever i jug – natrag Bogu.
Učinak Isusovog propovijedanja vidimo odmah. Jednostavni ribari — Petar, Andrija, Jakov, Ivan — radeći svoj obični svakodnevni posao čuli su Glas i ostavili sve kako bi ga slijedili. Ovo je prekrasan obrat buntovničkog duha koji je uopće stvorio sjeverno kraljevstvo. Tada je Isus “obišao svu Galileju, naučavajući u njihovim sinagogama, naviještajući Evanđelje o kraljevstvu i liječeći svaku bolest i nemoć u ljudima”.
On je bio živo ispunjenje Božjeg obećanja: “Svjetlost zasjeni nad onima koje je zasjenila smrt.”
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, ribari su Ti odmah odgovorili kad su čuli kako propovijedaš. Molim te, pomozi mi da budem spreman zaustaviti sve i učiniti isto kad Te danas čujem.
Prvo čitanje (Pročitaj Iz 8,23-9,3)
Evo odlomka iz Izaije iz kojeg sveti Matej citira Evanđelje kako bi objasnio zašto je Isus krenuo u Galileju kada je opasnost za Njega u Jeruzalemu bila prevelika. Čitajući ga, možemo početi shvaćati povijesnu važnost ovog poteza. S Isusovim dolaskom i u Njegovom javnom djelovanju, “Tjeskoba je zavladala, raspršila svoju tamu: jer nema tame gdje je sada bila nevolja.” Ako razmišljamo o Isusovom pojavljivanju kao izraelskog Mesije na zemljopisnom položaju Božjeg zavjetnog naroda kao predodređenju djela koje je ostavio nebu da izvrši u ime cijele Riječi, možemo vidjeti kako je to lijepo sažeto u ovim riječima iz Izaije : “Jer ti si razbio jaram koji ih je opteretio, motku na ramenu njihovu i štap nadzornika njihova.” “Načelnik” čovječanstva nisu Asirci nego Božji iskonski neprijatelj, Sotona. Kada se Isus pojavio u ljudskoj povijesti pozivajući sve na obraćenje i tako mijenjajući živote oboljele od grijeha, pokazao se kao Izaijin obećani Pobjednik.
“Donio si im obilje radosti i veliku radost.”
Mogući odgovor: Nebeski Oče, hvala Ti što si poslao Isusa da razbije vlast našeg upravitelja nad nama. Pomozi mi da odolim neprijateljevom iskušenju da mu opet podlegnem.
Psalam (Pročitaj Ps 27,1, 4, 13-14)
Ovaj psalam je pjesma puna očekivanja izbavljenja. Mogli su je pjevati oni kojima je Bog preko Izaije obećao buduću radost. Sada je možemo pjevati mi jer također moramo čekati Božje potpuno oslobođenje od grijeha, smrti i đavla. Prvi “traks” ovog obećanog izbavljenja započeo je Isusovim propovijedanjem u zemlji Zebuluna i Naftalija. Bit će dovršeno kada se On vrati na ovu zemlju kao Kralj i Pobjednik: “Vjerujem da ću vidjeti dobrotu Gospodnju u zemlji živih.” U međuvremenu pjevamo: “Gospodin je moje svjetlo i moje spasenje.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj 1 Kor 1,10-13.17)
Sveti Pavao, pišući kršćane u Korintu, potiče ih na život u jedinstvu: “Molim vas, braćo i sestre … da budete sjedinjeni u istoj misli i u istom cilju.” Čuo je o podjelama u tamošnjoj zajednici. Ljudi su se dijelili u suparničke skupine iza imena Pavla, Apolona ili Kefe. Sveti Pavao je duboko uznemiren zbog toga, jer zna da je obilježje onoga što je Isus došao učiniti bilo učiniti ljude Božjim. Zbog toga je započeo svoje javno djelovanje u Galileji. Nije želio da Izrael ponovno živi kao podijeljeno kraljevstvo, sjeverno i južno. Svi ljudi saveza sada će slijediti jedno Svjetlo, pravog nasljednika Davidova prijestolja i jedinog Sina Božjeg. Sveti Pavao je shvatio koliko su lude i opasne podjele u Tijelu Kristovu. Bio je užasnut kad je pomislio da bi se itko okupio u njegovo ime: “Je li Pavao razapet za vas? Ili si kršten u Pavlovo ime?”
Isus je živio, umro i uskrsnuo kako bi obnovio jedinstvo ljudske obitelji kroz pomirenje s Bogom. Osobne podjele i rivalstvo među Njegovim sljedbenicima razotkrivaju Njegovo čudesno djelo. Za razliku od “ljudske rječitosti”, koja je često vrlo učinkovita u stvaranju “sljedbeništva” koje dovodi do podjela, sveti Pavao nas podsjeća na oštru stvarnost Kristova križa. Nitko osim Isusa nije umro za naše grijehe. Kad prionemo uz ovu dramatičnu istinu, križ nećemo isprazniti od njegova značenja osobnim rivalstvima i podjelama.
Mogući odgovor: Sveti Pavle, moli za Crkvu da sačuva jedinstvo koje je Isus izborio za nas. Znamo da je naš poziv slijediti osobu, a ne osobnosti.