104. obljetnica rođenja bl. Miroslava Bulešića svečano je obilježena u nedjelju, 12. Svibnja, u Lanišću, mjestu gdje je Blaženik podnio mučeništvo. Misno slavlje predvodio je vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Bulešića, preč. mr. Ilija Jakovljević, a koncelebrirali su: župni vikar iz Umaga vlč. David Sebastian Castillo Gallardo te župnik domaćin vlč. Josip Mašina.
Preč. Jakovljević je u uvodnom obraćanju zahvalio na pozivu da predvodi to misno slavlje, te je uz ostalo pohvalio vlč. Mašinu za sve što na materijalnom i duhovnom planu čini za promociju lika bl. Bulešića.
„Danas kad se spominjemo 104. godišnjice rođenja našeg Blaženika došli smo na ovu ‘Istarsku Maslinsku Goru’ u Lanišće da Bogu zahvalimo za dar bl. Miroslava i Božjoj proslavi po ovom svećeniku i mučeniku. Mjesto stradanja i nemira, postalo je mjesto molitve i hodočašćenja; mjesto pomirenja i primanja milosti. Tako je i danas”, rekao je predvoditelj i nastavio, “Žrtva bl. Miroslava duhovno i materijalno obnavlja ovo mjesto. Danas ćemo blagoslovite nove vitraje, kao što će ubrzo doći i nove klupe, sve s ciljem kako bi ova crkva postala duhovna oaza na ovom istarskom tlu. Čestitam Vašem župniku na zauzetosti oko duhovne i materijalne obnove ovog mjesta i što s toliko žara i ljubavi govori tisućama ljudi koje ovdje hodočaste. On je veliki promicatelj bl. Miroslava i „krvave krizme u Lanišću“. Zahvala Mariji Žmak koja mu je u tome desna ruka. Hvala Vam što svakog hodočasnika primate s ljubavlju i tako čuvate blagu uspomenu na našeg bl. Miroslava.“
„Koliko bi danas bili, ovdje u Lanišću, duhovno siromašniji da nije bilo „krvave krizme“ i mučeništva bl. Miroslava?“, nastavio je propovjednik. „Teško je dati egzaktni postotak. Miroslav je nadišao Istru, rekao bih i našu Domovinu. Njegova poruka oprosta, ljubavi, mira, čuvanja dostojanstva euharistije i čašćenja Bl. Djevice Marije sve je veći poticaj mnogim vjernicima da sljedeći njegov primjer rastu u vjeri koja donosi plodove ljubavi i mira. Kaže sv. Ivan ap. u današnjem drugom čitanju: „Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena.“ (1Iv 4,12). Ljubiti brata čovjeka preduvjet je da Bog bude u nama. Ne moći ljubiti, odnosno oprostiti, znak je da zatvaramo vrata Bogu. Mi u Lanišće dolazimo da otvorimo svoje srce za čovjeka i Boga. Ovdje se provjetrava naša vjera i život.“
Propovjednik je nadalje citirao zapis iz epistolarne korespondencije Blaženika, „u pismu vlč. Ivanu Paviću u vrijeme rata Miroslav piše: ‘Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijemo svaku ranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje krvarenje a ljubav zacjeljuje rane.’ Mi smo danas došli moliti za ljubav kako bi mogli zacijeliti rane svoje duše. Ta ljubav ne može biti platonska, ona mora biti pretočena u djela.“
U nastavku je citirao poznatu zgodu kada je siromahu, koji je došao tražiti hranu, Miro darovao i svoju košulju. „To je poziv i nama, imati oko za bližnjeg. Isus kaže u evanđelju: ‘Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ (Mt 25, 45)Ovo znači biti jedno.“
“Mi smo danas došli ovdje moliti za milost oprosta”, aktualizirao je propovjednik, “da bi mogli ljubiti kako bi Bog ostao u nama. U životu bl. Miroslava, kao i drugih mučenika, nije bitan ubojica – mučitelj, već Bog koji se proslavlja po svojem sluzi. I danas, ovdje u Lanišću, bitan je Bog, kao što je bio i tog dana 24. kolovoza 1947. godine kod podjeljivanja krizme ili kod sprovoda Miroslava Bulešića.”
“Isus je molio za svoje učenike: ‘Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi.’ (Iv 17,12). Isus moli i za nas, da budemo jedno, kao što su On i Otac. Biti jedno znači biti u Duhu Svetom koji nas sve ujedinjuje. Kaže sv. Ivan: ‘od Duha nam je svoga dao… Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu’ (1Iv 4, 14). Ispovijedati svoju vjeru može samo onaj tko u sebi ima duha Božjeg. Miroslav moli: ‘Pošalji, Oče moj, Duha Svetoga da me rasvijetli, okrijepi i učini ljubežljivim.’, te nastavlja: ‘Daj mi svojega Duha, daj mi milost da Te preslikam u svemu i u svemu nasljedujem’. To znači biti jedno u Gospodinu. Ravnam svoj život spram Gospodina a ne svijeta. „Ti vidiš moje mane: moje sebeljublje, moje oholosti! Svu skrši u meni tu slabu [zlu] travu i posadi u moje srce ljubav živu, djelujuću, osnovanu na vjeri i u ufanju. Isprosi mi te milosti od Duha Svetoga. Neka se on nastani u meni i on neka vlada nada mnom. On neka mi pomogne u spoznaji samog sebe, i neka popravi i izravna u meni ono što je krivo!’ Kad sam zadnji put tako molio pred Gospodinom? Molimo večeras ovdje u ovom svetištu mučeništva bl. Miroslava”, potaknuo je propovjednik nazočne.
“Isus nam je, kako kaže današnje evanđelje, predao Božju riječ, objavu. ‘Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.’ (Iv 17…). Svijet teško prihvaća Božje proroke, ljude koji unose nemir u savjesti pojedinca i društva. Crkva je uvijek smetnja u svijetu. Ona treba biti savjest svijeta. A najteže nam je kad nas naša savjest optužuje. Nema teže optužbe za nas. Miroslav je čeznuo i uspio, da njegov život bude život Istine i svjedočanstvo Ljubavi u svijetu u kojem je živio. „Vjerujem da me neće Bog pustiti bez svoje milosti nijedan čas mojega života. „Dosta Ti je milost moja“ rekao je Gospodin Apostolu naroda, kad ga je ovaj žarko molio, da ga oslobodi od tjelesne napasti. Ne ostaje mi drugo nego vjerovati, ufati se, ljubiti Boga i onda sve će mi biti lako. Moći ću i ja s Apostolom reći: „Sve mogu u Onome koji me jača“ (Fil 4,13). ‘Ali, moram činiti sve što mogu, i onda Bog će mi sigurno doći u pomoć.’ Vidimo kako nije dovoljno moliti, već uz molitvu moram dati svega sebe i onda će mi Bog pomoći. Ako moju molitvu ne prate djela nema pomaka. Ono što sam na koljenima pred Bogom to isto moram biti na nogama pred svijetom. Ne mogu biti jedno pred Bogom a drugo u svijetu.”
“Bl. Miroslav piše u svojoj duhovnoj oporuci: ‘Puče moj, Bog želi da se njemu obratiš!’”, ciritao je propovjednik, te je nastavio, “Hodočasniče na ovu Istarsku Maslinsku Goru, Bog danas i od tebe i mene želi da se obratimo, kako bi mogli biti jedno međusobno a onda i s Bogom. Nastavlja Isus: ‘Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet.’ Bog je poslao Sina svog da se svijet po njemu spasi. Isus danas i nas šalje u svijet da ga naviještamo kako bi se svijet mogao po Isusu spasiti. Mi smo pozvani da svijetu donesemo Isusa, da taj isti svijet ponovi riječi gledajući nas kršćane: ‘Gle, kako se ljube!’ Ta Božja ljubav potrebna je i nama da se svijet po nama preobrazi. Sigurno da će biti i onih od svijeta koji će nas mrziti, ali to nas ne smije zastrašiti da ljubimo i praštamo. Kad gledamo život bl. Miroslava vidimo kolike je borbe vodio u svom duhovnom životu: oholost, lijenost, pomanjkanje ljubavi, ogovaranje, nedostatak požrtvovnosti… Na sve svoje nedostatke je odgovarao zazivom da mu Gospa isprosi od svog Sina potrebne milosti da se može othrvati i biti pravi kršćanin i svećenik. Nama svijet dobro dođe da opravdavamo svoje postupke, da nalazimo izgovore zašto smo takvi i zašto tako postupamo. Okrivljujemo često druge zbog osobnog nedostatka ljubavi. Miroslav nije krivio drugoga nego sebe. Tu je razlika između nas i Miroslava. Mi tražimo opravdanje za svoje loše postupke umjesto da molimo za pokajanje i milost promjene.”
“Danas slavimo Majčin dan. Kršćanska vjera snažno je obilježena „majčinstvom“ – Gospom. Lik bl. Djevice Marije, u Katoličkoj i Pravoslavnoj Crkvi, jako naglašava lik Gospe kao Bogorodice. U životu svakog čovjeka je važna obitelj, figura majke. Kad promatramo život bl. Miroslava vidimo kako je u njegovu odlučivanju za duhovno zvanje veliku ulogu imala njegova majka. Išla je kod majke braće Cukarić da vidi kako bi ona svog sina poslala u sjemenište. Ona je, kao majka, prepoznala duhovnu klicu kod svog sina i traži način kako da to Božje djelo uspije. Drage majke, vi i danas najbolje poznajete svoju djecu, ako otkrijete da Bog vaše dijete zove u duhovno zvanje budite mu potpora. Molite, drage majke, svakodnevno za svoju obitelj, odnosno djecu. Neka Vam Marija Majka Crkve bude stalno nadahnuće i snaga u vršenju zajedništva svoje obitelji i društva”, zaključio je propovjednik.
Nakon popričesne molitve preč. Jakovljević je blagoslovio nove vitraje na crkvi. Misa je zaključena blagoslovom kojeg je predvoditelj okupljenima udjelio s relikvijom bl. Bulešića.
Nakon mise su mještani Lanišća izveli kratku poemu o životu i mučeništvu bl. Miroslava, pod naslovom “Vitez Božji”, autora Antuna Milovana.
G. Krizman
