Krajem svibnja 2025. iz tiska je izašla knjiga „Garevac“ vlč. Vlade Jagustina. Nakladnik je župa „Marija Majka Crkve“ – Garevac. Budući da je vlč. Vlado umro 4. svibnja 2023., knjigu „Garevac“ posthumno je uredio Stipo Bilić. Knjiga je tvrdog uveza i ima 184 stranice.
Knjiga „Garevac“ najopsežnije je djelo vlč. Vlade. U njoj autor donosi povijest Bosanske Posavine s posebnim osvrtom na mjesto Garevo (Garevac) od prvog spomena imena, pa sve do današnjih dana. Naziv Garevo dolazi od riječi garež, zgarište, spaljeno mjesto, na kojem je iz pepela nikao novi život. Garevo je kroz povijest u više navrata bilo paljeno. Pouzdano se zna da je spaljeno nakon poraza Turaka pred Bečom 1683. i nakon prodora Eugena Savojskog u Bosnu 1697., kada je od straha odmazde Turaka Bosnu napustilo preko 40.000 Hrvata. U drugoj polovici 19. stoljeća, mjesto Garevo se naziva Garevac.
Kako autor knjige navodi, prvi pisani spomen imena Garevo (Garevac) datira iz 1762., a nalazi se u matici župe Bijela (brčanski kraj), kojoj je mjesto Garevo pripadalo. Godine 1802. Garevo postaje samostalna kapelanija u sastavu župe Tramošnica. Godine 1820. Garevo postaje samostalna župa. Radi pastoralnih potreba, u mjestu Modriča 1889. napravljena je nova župna crkva. Župa Garevac se gasi i pripaja župi Modriča. U jesen 1972. župnik Modriče preč. Mijo Thon počinje praviti novu župnu crkvu u Garevcu koja je 1976. posvećena. Dekretom vrhbosanskoga nadbiskupa dr. Smiljana Franje Čekade od 15. rujna 1975., Garevac je ponovno postao župa, a prvi garevački župnik bio je preč. Mijo Thon. Patron župe je „Marija Majka Crkve“.
Posebna vrijednost ove knjige je popis svih garevačkih žrtava iz tzv. „Burića štale“ gdje je ubijeno preko pet stotina mladića iz Garevca i okolnih sela. Iako su se, uz obećanje da će biti pošteđeni predali partizanima, bez ikakvog suđenja bili su između 23. i 28. svibnja 1945. mučki ubijeni na Majdanu (zaseok Garevca) i na obalama rijeke Bosne i Save.
U knjizi su doneseni dragocjeni podatci i fotografije iz vremena stradanja posljednjega rata 1991. – 1995. Prije rata župa Garevac je imala preko tri tisuće vjernika, a danas na području župe živi oko 120 duša.
U knjizi su također u slici i riječi kronološki nabrojani svi župnici i kapelani koji su djelovali u župi, a isto tako svećenici (16) i časne sestre (3) rodom iz župe Garevac.
Na kraju knjige donesen je i Garevački žrtvoslov koji je priredio Pero Bajić.
Vlč. Vlado Jagustin rođen je 16. kolovoza 1957. u Garevcu. Osnovnu školu pohađao je u Garevcu i Donjim Kladarima, gimnaziju u Zadru, a teologiju u Sarajevu i Splitu. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 1985. u Sarajevu. Službovao je najprije kao kapelan u Derventi, te kao župnik u Rastičevu, Živinicama, Globaricama i Kopanicama. Uz pastoralnu službu, vlč. Vlado bavio se istraživačkim i spisateljskim radom. Napisao je nekoliko knjiga: brošura o posljednjem glagoljašu u BiH don Jakovu Čoti, „Duhovna zvanja od pamtivijeka do danas“, „Popis moga roda Augustinović-Jagustin“, „Jakov Barišić mučenik Bosanske Posavine“, „Burića štala“. (kta/m.s.)
