Svećenici Riječke nadbiskupije, u ponedjeljak 1. srpnja obilježili su svoj Svećenički dan. Ove godine hodočastili su u Slovensko narodno svetište Marije Pomoćnice na Brezju gdje im se pridružio ljubljanski nadbiskup Stanislav Zore. Istoga dana posjetili su cistercitsku opatiju u Stičnoj gdje ih je dočekao biskup Novog Mesta, Andrej Saje. Nadbiskup Uzinić predvodio je liturgijsko slavlje u Brezju, marijanskom svetištu duge povijesti u koje je u svibnju 1996. godine hodočastio i sv. Ivan Pavao II.
Marija nam je pomoćnica, odnosno zagovornica, i kao takvu je prepoznajemo i kao takvoj joj se utječemo i ona nam se kao takva i pokazala, rekao je nadbiskup na početku propovijedi dodajući da su joj se zbog toga kroz povijest utjecali mnogi i nazivali je različitim imenima. Iz perspektive neba ona bolje vidi nego iz perspektive zemlje i zato nam još više može pomoći. Posebno pomoć i podršku u njoj možemo prepoznati mi, svećenici, i zato je nazivamo našom, svećeničkom Majkom, poručio je propovjednik.
Podsjetio je na Isusove riječi s križa kada je Mariju kao majku povjerio ‘svome ljubljenome sinu’, a njoj apostola Ivana kao sina. U tom smislu je naglasio da kao što mi želimo prihvatiti nju kao svoju majku s tim ljubljenim učenikom, tako smo uvjereni da i ona želi prihvatiti nas.
Nadbiskup je u nastavku upozorio na to da se ne smijemo zaustaviti samo na tome da je Marija zagovornica i pomoćnica. „Ona je i model Crkve. Ona je uzor prema kojemu se trebamo oblikovati. Marija je slika i model Crkvi i u tom kontekstu posebno model i uzor svećenicima.“ Po uzoru na Mariju, svećenici su pozvani biti pomoćnici, ponajprije Bogu u njegovoj želji da postane dio našega svijeta i da u našemu svijetu po svome utjelovljenju izvrši svoje poslanje – naše spasenje. „Marija se stavila Bogu na raspolaganje i to se treba dogoditi i s nama. Pozvani smo i poslani pomoći Bogu da se nastavi u Isusu utjelovljavati u ovome svijetu. Svaki dan to trebamo činiti u različitim situacijama u kojima Bog preko nas želi nastaviti svoje utjelovljenje u svijetu, nastaviti po Duhu Svetome djelo spasenja, svaki dan mu, po uzoru na Mariju, trebamo reći: „Evo me“.“ Njezin odgovor, nastavio je nadbiskup, nije se dogodio samo u tom času, nego uvijek, i kada nije razumjela. Taj poziv da slijedimo Mariju, da nam ona bude uzor, ne odnosi se samo na naš poziv ili njezin odziv da bude pomoćnica Bogu, nego to uključuje da budemo u službi čovjeka, na raspolaganju bratu i sestri.
Govoreći u kontekstu Crkve našega vremena i aktualnog trenutka, nadbiskup je istaknuo da Marija nadilazi ono biti samo majka Kristova. Ona je više. Ona je simbol, znak onog što je bilo, znak staroga, ali i otvorenosti prema onome što će biti, što je novo. Ona je znak Starog zavjeta koji upućuje i potiče da se dogodi Novi zavjet, da Isus započne svoje djelovanje i započne poslanje kojemu je Stari zavjet bio iščekivanje. Ta slika odnosa između Starog i Novog zavjeta ponavlja se i pod križem. Marija je i tu predstavnik Starog zavjeta, a Ivan Novog zavjeta i Isus traži da se pomire, podupiru, međusobno prožimaju i postanu obitelj. Ako to prenesemo u našu situaciju, onda nas Marija svojim primjerom poziva da ne ostanemo zakopani u svoje tradicije i prošlost, u ono da sve mora biti kako je bilo, nego trebamo upravo radi prošlosti tražiti nove načine kako izvršiti svoje poslanje, rekao je nadbiskup. „Marija s jedne strane potiče da se dogodi novost, ali s druge strane poziva i na zajedništvo. Da se ne događaju podjele, da se neki pozivaju na pokojnog papu a neki na novoga i da to bude razlog podjela na starog i novog biskupa, na starog i novog župnika. Dionici smo jedinstvenog poslanja, da budemo zajedno onako kako je Marija bila s Isusom i kako je nastavila biti s Crkvom koja se rađala.“
Objavljeno: 5. srpnja 2024.
