Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua stavio je metropolitanski palij na ramena splitsko-makarskoga nadbiskupa i metropolita mons. Zdenka Križića na početku misnoga slavlja u subotu, 26. listopada, u katedrali sv. Dujma u Splitu. „Palij simbolizira posebnu povezanost između nadbiskupa metropolite i Petrova nasljednika te izražava snagu zajedništva s Rimskom Crkvom, a koju nadbiskup stječe po pravu u svojoj pokrajini“, rekao je nuncij Lingua. Nakon kratkog pojašanjenja smisla obreda koji će biti učinjen, mons. Križić je kleknuo pred nuncija položivši Ispovijest vjere, a potom je uslijedilo stavljanje palija na ramena nadbiskupa Križića, izvijestili su iz Tiskovnog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije.
Nakon primanja palija mons. Križić nastavio je predvoditi euharistijsko slavlje u zajedništvu s nuncijem mons. Linguom, još 15 biskupa i mnoštvom svećenika. Osim klera u ovome je slavlju sudjelovao značajan broj redovnika i redovnica, provincijalke, bogoslovi te ostali vjerni puk Splitsko-makarske nadbiskupije. Za vrijeme mise pjevao je mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem maestra don Šime Marovića, a uz orguljašku pratnju s. Mirte Škopljanac-Mačine.
Na početku homilije nadbiskup Križić podsjetio je kako palij, kojega je primio od Svetog Oca u Rimu i koji mu je službeno uručen u današnjem slavlju, označava metropolitansku vlast i pastirsku službu jednog biskupa mjesne Crkve, a budući da ga podjeljuje direktno Sveti Otac, on označava, na poseban način vez jedinstva s Apostolskom Stolicom i rimskim Prvosvećenikom. Nadalje, prije predanja metropolitima, palij se čuva na grobu sv. Petra čime on, zbog blizine moćima sv. Petra, poprima obilježje svojevrsne relikvije i drži ga se, u duhovnom smislu, uzetim od tijela ovoga sveca. Pojašnjavajući ulomke Božje riječi koji su se mogli čuti, nadbiskup se u prvom redu referira na riječi sv. Pavla iz poslanice Efežanima u kojoj se kaže kako je svakom pojedincu dana milost u mjeri u kojoj je Bog htio dati. Pavao nam ovime pokazuje da je sve što imamo milost Božja, a nikako naše postignuće te ističe da Bog milosti daje po vlastitim kriterijima koji često ne odgovaraju našoj ljudskoj logici i za nas ostaju misterij.
Beskorisno je pitati se zašto je Bog nekome povjerio određenu ulogu ili službu u Crkvi jer do odgovora nećemo doći, a to potvrđuje i evanđelist Marko kada govori: „Isus pozva k sebi one koje je htio“ ne pojašnjavajući Kristov izbor, unatoč tome što odabrani učenici, ljudskim očima gledano, nisu bili najbolji, najuzorniji, najpobožniji. Pavao također u Prvoj poslanici Korinćanima o ovome Božjem misteriju govori svojim adresatima te navodi kako je razlog toga što Bog ne bira po kriteriju intelektualnih sposobnosti, talentiranosti, ugledu, to da se nijedan čovjek ne bi mogao ponositi pred Bogom. Kada bi se pred Svevišnjim ponosili svojim sposobnostima i krepošću, tada bi se ti Božji darovi pretvorili u vlastite zasluge, a to je promašaj. Nadbiskup kao primjer malenosti i poniznosti ističe don Franu Bulića koji je, iako neminovno velik čovjek, na svom sarkofagu napisao: „Ovdje počiva Frane, grešnik i nedostojan svećenik“. Ovime don Frane do kraja iskreno pokazuje svoju svijest da je sve što je činio od Boga primio kao dar te u tome vidimo „osobine Božjeg čovjeka, ponizna čovjeka, čovjeka vjere“, ističe nadbiskup.
Nastavljajući govor o Pavlovoj poslanici metropolita podsjeća da su sve službe: apostoli, proroci, evanđelisti, pastiri, učitelji, namijenjene izgradnji Kristova tijela, Crkve te da svatko može dati doprinos toj izgradnji budući da je primio dovoljno da ima što dati. „Nije pitanje koliko dati, nego s kakvom ljubavlju davati. Zakopati Božje darove najveća je izdaja“, upozorava nadbiskup. Pavao također opominje kršćane da ne budu „igračka valova, okolo tjerani svakim vjetrom nauke u ljudskoj prijevarnoj igri, usred prepredenosti koja lukavo krči put zabludi“. Vidimo da je uvijek bilo opasnih vjetrova, a vjetrovi različitih nauka prisutni su i danas, a osim njih mnogo je i prijevarnih igara te nam je potrebna Božja mudrost, koja dolazi iz molitve i ustrajnoga traženja volje Božje, kako bismo mogli spoznati što je Božja istina. Pojašnjavajući evanđeosku perikopu o neplodnoj smokvi, nadbiskup je pojasnio kako je za Isusa smokva često slika čovjeka i njegova života te podsjetio na epizodu u kojoj Isus proklinje neplodnu smokvu na uši svih svojih učenika. „Smokva bez plodova, ili čovjek bez ploda, beskoristan je“, ističe mons. Križić te kazuje kako je ova prispodoba ozbiljno upozorenje za naš kršćanski, svećenički, redovnički pa i biskupski život. Pitanje pred koje nas stavlja ova prispodoba je živimo li tako da dajemo dobre plodove ili tek neko lišće koje nikome ne može utažiti glad. U zaključku nadbiskup skreće pažnju na to da Bog od nas nekada traži i ono što mi smatramo nemogućim, ali to nas ne smije uplašiti, već radovati jer nas Bog smatra sposobnima za nemoguće. Ipak, iako je Božje strpljenje veliko, ne ide do besmisla i nikada ne smijemo zaboraviti da i „posjeći“ smokvu ulazi u Božju pedagogiju. Mons. Križić je na kraju zamolio Gospodina da nikada ne dopusti da u svojim službama postanemo Božje razočarenje.
Nakon odavanja časti Trojedinom Bogu himnom „Tebe Boga hvalimo“, zahvalnu riječ uputio je šibenski biskup mons. Tomislav Rogić koji je na početku, po redu i časti, pozdravio nazočne te u ime sufragana čestitao nadbiskupu Križiću koji je u ovom slavlju urešen palijem splitske metropolije. „Najprije zahvaljujemo svemogućem i dobrom Bogu za dar novoga metropolita“, rekao je biskup šibenski te poručio, osvrćući se na promjene u kratkom vremenu, da samo s pouzdanjem i vjerom možemo prihvaćati Božju svetu volju. Tek po protoku vremena možemo otkrivati razloge i Božje naume sa svakim od nas, a tako i s našim novim metropolitom i nadbiskupom Zdenkom. Zahvaljući Bogu, zahvalio je i metropolitu Križiću na poslušnosti svetoj Majci Crkvi, odanosti Svetom Ocu Papi te spremnosti služiti Božjem narodu kamo god bio poslan i uvijek graditi zajedništvo Crkve u čvrstoj vezi s Kristovim namjesnikom, rimskim prvosvećenikom. Zaželio je da ga u svakodnevnom predanju u ruke Božje i dalje vodi njegovo biskupsko geslo: „Bog sam dosta je“, nadahnjuju sv. Duje i sv. Solinski mučenici, vjera, nada i ljubav pobožnog puka ove nadbiskupije i cijele metropolije te resi snaga vjere i prati zagovor svetih zaštitnika Trifuna kotorskog, Vlaha dubrovačkog, Stjepana hvarskog i Mihovila šibenskog.
„Nebeska Majka Marija u zajedništvu s apostolima iščekivala je Kristovo obećanje, snagom Duha Božjega u dvorani Posljednje večere“, podsjetio je mons. Rogić te zaželio da ona svojim majčinskim pogledom uvijek prati novoga metropolitu. „U vremenu koje nam Bog podari, okupljaj nas i nastavi izgrađivati zajedništvo biskupa splitske metropolije, svećenstva i naroda Božjega“, rekao je biskup te zamolio da bratska ljubav i podrška i dalje krase njihove odnose kako su im to ostavili njihovi prethodnici. Zaključno je nadbiskupu Križiću poželio da ga dobri Bogu uvijek vodi, prati i nadahnjuje svojim Duhom, a potom su se bratski rukovali.
Prije svečanog blagoslova, nadbiskup Križić je izrazio zahvalnost svima koji su prisustvovali slavlju te molitvom podržali splitsku metropolitansku Crkvu i njezine potrebe. U prvom je redu zahvalio Apostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj, mons. Giorgiu Lingui, koji je, kao predstavnik Svetog Oca, došao kako bi nadbiskupu Križiću udijelio palij te u zajedništvu s prisutnima molio za regionalnu Crkvu. Potom je zahvalio prisutnim nadbiskupima i biskupima: mons. Draženu Kutleši, predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, nekadašnjem nadbiskupu Splitsko-makarskom i metropolitu, mons. Đuri Hraniću, nadbiskupu Đakovačko-osječkom i metropolitu, sinu Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Mati Uziniću, a sada riječkom nadbiskupu i metropolitu, mons. Milanu Zgrabliću, nadbiskupu Zadarske nadbiskupije, mons. Rroku Gjonlleshaju, barskom nadbiskupu i apostolskom upravitelju Kotorske biskupije, mons. Marinu Barišiću, splitsko-makarskom nadbiskupu u miru. mons. Želimiru Puljiću, nadbiskupu Zadarske nadbiskupije u miru, mons. Ivici Petanjku, krčkom biskupu i mons. Jurju Bogdanu, vojnom ordinariju u Hrvatskoj, također sinu ove nadbiskupije. Uz izraze zahvale, nadbiskup Križić je pozdravio i biskupe Splitske metropolije, među kojima su: šibenski biskup Rogić, kojemu je zahvalio na pozdravnim riječima, mons. Ranko Vidović, hvarsko-bračko-viški biskup, dubrovački biskup mons. Roko Glasnović, mons. Ante Ivas, šibenski biskup u miru te kotorski biskup u miru mons. Ilija Janjić. Srdačne pozdrave uputio je novoimenovanom kotorskom biskupu mons. Mladenu Vukšiću, čije će biskupsko ređenje biti u Kotoru 23. studenog, želeći mu Božji blagoslov i svjetlo Duha Svetoga. Nadalje pozdrave upućuje tajniku HBK vlč. Krunoslavu Novaku, kancelaru Gospićko-senjske biskupije preč. Mišelu Grguriću te generalnom vikaru Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franji Frankopanu Veliću. Potom je pozdravio provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marka Mršu, provincijalku Školskih sestara franjevaka i predsjednice Hrvatske redovničke konferencije s. Lidiju Bernardicu Matijević, provincijalku Sestara Služavki Malog Isusa s. Tereziju Pervan, provincijalku sestara Milosrdnica s. Andrijanu Mirčeta te provincijalku sestara Službenicu Milosrđa – Anćela s. Rozu Marković. Na kraju je pozdrave uputio kanonicima Prvostolnog Kaptola u Splitu, svim prisutnim svećenicima, redovnicima i redovnicama cijele metropolije te prisutnim vjernicima Splitsko-makarske nadbiskupije. (kta/smn.hr)
