Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua predvodio je u četvrtak, 13. lipnja 2024. godine središnje euharistijsko slavlje svetkovine sv. Antuna Padovanskog u istoimenoj bazilici na zagrebačkom Svetom Duhu.
Misu su suslavili brojni svećenici, među kojima generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije preč. Krunoslav Novak, provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Milan Ivančević i rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta preč. Željko Tanjić.
Na početku misnog slavlja nuncija su pozdravili predstavnici župljana Župe sv. Antuna Padovanskog. Prisjetivši se da je mons. Lingua strastveni navijač, poklonili su mu dres Hrvatske nogometne reprezentacije s njegovim prezimenom.
Nuncij Lingua se u homiliji osvrnuo na naviještene riječi iz Markova evanđelja (usp. Mk 16, 15-20) koje je Isus uputio svojim učenicima: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.“ Poručio je da je to vrlo jasna zapovijed upućena apostolima, kao i njihovim nasljednicima. „U sada već dvije tisuće godina dugoj povijesti Crkve, čini mi se da je ovaj imperativ shvaćen prilično ozbiljno iako, ponekad, s vrlo diskutabilnim metodama, često s premalo poštovanja prema osobama kojima se propovijedalo, kao i prema njihovim kulturama“, kazao je dodavši da „ne smijemo mentalitetom današnjice suditi o činjenicama iz prošlosti“.
Rekao je da je sveti Antun zasigurno jedan od brojnih misionara koji su naviještali Krista, kao i da je jedan od najvećih propovjednika u povijesti Crkve. Podsjetio je da je Antun krenuo u misije u Afriku, ali da zbog okolnosti nije uspio doći do tog odredišta, nego je završio u Italiji.
Mons. Lingua u nastavku se osvrnuo i na druge riječi iz naviještenog evanđelja istaknuvši da Isus ne pripisuje čudesna djela samo onima koji naviještaju njegovo evanđelje, nego i onima koji prihvate navještaj i obrate se. Poručio je da, ako su to znakovi po kojima se razlikuju oni koji vjeruju, iskreno govoreći, za sebe ne može reći da je veliki vjernik. „I onda? Postavimo si pitanje: vjerujem li uistinu ili ne vjerujem? Ako su ovo znakovi koji prate one koji vjeruju, tko od nas može reći da vjeruje?“, upitao je.
Kazao je da, kada razmišlja o znakovima koji moraju potvrditi Riječ koju učenici navješćuju, ne misli na čuda, već prvenstveno na znak u punom smislu te riječi, na obraćenje, na promjenu života onih koji se otvore vjeri. „Grešnik koji promijeni svoj život, veliko je čudo. Kada se netko obrati, potvrđuje da je naviještena riječ uistinu snažna“, istaknuo je. Podsjetio je da je Isus Židovima govorio da im se neće dati drugi znak doli znak Jonin. „A koji je Jonin znak? To je upravo obraćenje. Ninivljani su povjerovali njegovoj propovijedi, činili su pokoru, promijenili su svoje živote i grad nije bio uništen. Dobra djela koja činimo očituju našu vjeru“, naglasio je.
Propovjednik je istaknuo da su obraćenje i dosljednost života djela koja moraju potvrditi Božju riječ koju osoba naviješta. Podsjetivši na mnoge znakove u hrvatskom narodu, poput crkava, kipova svetaca i Bogorodice, križeva na trgovima, raskrižjima puteva i vrhovima planina, ustvrdio je da oni potvrđuju da je hrvatsko društvo kršćansko ili je barem to bilo. „No, je li to dovoljno da možemo reći kako smo vjernici? Kada je Isus poslao svoje učenike po cijelome svijetu, nije ih poslao da grade monumentalne crkve, da klešu kipove koji su umjetnička remek-djela, da trgove ili ulice posvećuju svecima koji su nam dragi… nego da grade nove zajednice! Zajednice drugačijeg mentaliteta, nadahnute Evanđeljem“, naglasio je nuncij.
Poručio je da vjerovati Riječi, prihvatiti Riječ znači obratiti se, odnosno promijeniti mentalitet, te da to zahtijeva duboku promjenu u načinu razmišljanja i, posljedično, u načinu života. „U protivnome, nastavljamo tražiti Boga-liječnika koji liječi naše boli; Boga-zagovornika, koji štiti naše interese; Boga-slugu, koji je spreman ispuniti naše razne molbe, ali ne tražimo Boga-Oca kojemu možemo povjeriti svoj život, u čije se ruke prepuštamo“, ustvrdio je.
Osvrnuvši se ponovno na čuda koja ne može činiti, rekao je da postoje dvije činjenice koje ga tješe: da nije potrebno činiti čuda da bi se smatrali Isusovim učenicima i da se za ulazak u nebo neće pitati koliko je netko čuda učinio, nego koliko je ljubavi imao. „Naime, Isus kaže: Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge (Iv 13,35). Da bismo bili prepoznatljivi kao Isusovi učenici, ne trebamo činiti čuda, već se trebamo ljubiti! To nam je utjeha jer uvijek možemo ljubiti, to ovisi o nama“, naglasio je nuncij Lingua te dodao da je ljubav najveće čudo. „Pođite, dakle, po svem svijetu i donesite, pokažite evanđelje ljubavi svemu stvorenju. To je ono što dira srca nevjernika i približava ih Kristu, širom svijeta“, zaključio je homiliju.
Na kraju euharistijskoga slavlja domaći župnik i rektor Bazilike fra Ivan Marija Lotar zahvalio je svima koji su sudjelovali u organizaciji i ostvarenju proslave svetkovine sv. Antuna, kao i onima koji su sudjelovali u pobožnosti trinaest utoraka. „Hvala svima koji ste doprinijeli da današnji dan protekne u najboljem redu i da se svaki hodočasnik osjeća zasluženo kao kod svoje kuće, u svojoj župi, u svome domu: propovjednicima, ispovjednicima, pastoralnim vijećnicima, katehistima, voditeljima i pohoditeljima živih vjerničkih krugova, zborovima, neumornim i vrijednim redarima i volonterima na svim punktovima; starima i mladima, djeci i odraslima“, poručio je između ostaloga. Nunciju Lingui rekao je da su Uvijek osobito radosni pri svakom njegovom hodočašću na Sveti Duh i zahvalni na prijateljstvu s njim, koje ih tješnje sjedinjuje sa Svetim Ocem i Svetom Stolicom. Zamolio ga je da papi Franji prenese molitve i sliku pobožnosti i odanosti hrvatskoga naroda.
Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor „Tomislav Talan“, a na misi su sudjelovali i predstavnici civilnih vlasti, među kojima predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković i izaslanik predsjednika RH Neven Pelicarić. (kta/ika)
