S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju. (Mk 6, 4)
Liturgija dana (4. veljače):
Prvo čitanje:
2Sam 24,2.9-17
Ja sam sagriješio što sam popisao narod; a oni, ovce, što su skrivili?
U one dane: Kralj David zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: »Obiđite sva Izraelova plemena od Dana do Beer Šebe i popišite narod, da znam koliko ima naroda.«
Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaše osam stotina tisuća ratnika vičnih maču, a Judejaca pet stotina tisuća ljudi.
Poslije toga Davida zapeče savjest što je dao brojiti narod, pa reče Gospodinu: »Veoma sam sagriješio što sam to učinio! Ali, Gospodine, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio.«
Kad je David ujutro ustao, već je Gospodnja riječ bila došla proroku Gadu, Davidovu vidiocu: »Idi i kaži Davidu: Ovako govori Gospodin: Troje stavljam preda te, izaberi jedno od toga, da ti učinim!«
Gad tako dođe Davidu i javi mu ovo: »Hoćeš li da dođu tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji će te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!«
David odgovori Gadu: »Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Gospodnje, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!«
David dakle izabra kugu.
Bilo je upravo vrijeme pšenične žetve. Gospodin pusti kugu na Izraela od jutra pa do određenoga vremena; i pomor udari na narod, i pomrije sedamnaest tisuća ljudi od Dana do Beer Šebe. Kad je anđeo pružio ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Gospodinu zbog toga zla, pa reče anđelu koji je ubijao narod: »Dosta je sada! Povuci ruku!« A Gospodnji je anđeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca. Kad David vidje anđela koji je ubijao narod, zavapi Gospodinu: »Evo, ja sam sagriješio, ja sam učinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!«
Psalam:
32,1-2.5-7
Oprosti mi, Gospodine, krivnju grijeha moga.
Blažen onaj kome je zločin otpušten,
kome je grijeh pokriven!
Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju,
i u čijemu duhu nema prijevare!
Tad grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.
Zato nek ti se moli pobožnik svaki
u času nevolje.
Kad bujice silne navale,
njega neće stići.
Utočište ti si moje,
od tjeskobe ti ćeš me sačuvat,
okružit me radošću spasenja.
Evanđelje:
Mk 6,1-6
U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga njegovi učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.«
I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Riječ Božju tumači vlč. Antun Faltak, sudski vikar Bjelovarsko-križevačke biskupije:
Poštovani slušatelji Hrvatskog katoličkog radija,
Draga braćo i sestre!
Koliko je zadivljujuća vjera Jaira, jednog od nadstojnika sinagoge i žene koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja iz jučerašnjeg evanđelja, toliko je tvrda i uznemirujuća nevjera Isusovih najbližih u njegovom zavičaju kamo je došao u pratnji svojih učenika.
Evanđelist piše kako je Isus učio u sinagogi svoga zavičaja a oni koji su ga slušali, preneraženo su se čudili da on, njihov brat i rođak, njihov susjed i prijatelj – govori tolikom mudrošću i čini tolika silna djela. Isus pak s druge strane, čudio se njihovoj nevjeri – da u njemu, svome bratu i rođaku, svome susjedu i prijatelju – kroz tolike godine nisu prepoznali ono što on doista jest, Emanuel, Bog s njima.
Imajmo razumijevanja za Isusovu braću i sestre, rođake, susjede i prijatelje. Oni su prepoznali Božju mudrost i Božju snagu s kojom je Isus govorio i djelovao, međutim ono što ih je skandaliziralo, ono što ih je žuljalo i nije im bilo jasno jest – kako to da čovjek s kojim su živjeli i odrasli, s kojim su jeli i pili, s kojim su se igrali i učili – čini djela božanska. Njihova sablazan nije što u mudrosti i silnim djelima ne bi prepoznali Božju snagu, nego što u Isusu, svome bratu i rođaku, susjedu i prijatelju – nisu prepoznali Boga i njegovu prisutnost. Nisu mislili da je on vrijedan njihove pažnje i povjerenja – nisu mu vjerovali.
Imajmo razumijevanja za njih, jer često puta ni mi to ne uspijevamo. O kada bi mogli u čovjeku pored sebe, bratu i sestri, rođaku i susjedu, prijatelju i neprijatelju, znancu i neznancu, domaćem i strancu – prepoznati dostojanstvo djeteta Božjega i Božje prisustvo, priznati da je vrijedan naše pažnje, našeg vremena i ljubavi, naše brige i povjerenja.
Bog nas je jednom zauvijek pohodio svojim Jedinorođenim Sinom koji nas je otkupio, u kojega vjerujemo i čijoj se prisutnosti radujemo. No svakoga dana Bog nas daruje svojim sinovima i kćerima, braći i sestrama, rođacima i susjedima, prijateljima i neprijateljima, znancima i neznancima, domaćima i strancima – u kojima trebamo prepoznati Njegovu prisutnost. Ne smijemo si dopustiti da ikada, bilo koga prezremo i smatramo da nije vrijedan naše pažnje, vremena i ljubavi, naše brige i povjerenja. Ako bi se to dogodilo, Krist bi se i nad nama ražalostio, i čudio bi se našoj nevjeri.
Dok prihvaćamo Isusa kao Boga i Otkupitelja, radujemo se i zahvaljujemo za dar Božje djece s kojima živimo – naše braće i sestara, rođaka i prijatelja i svih ljudi. Nemojmo dopustiti da ičiju riječ ili djelo, ičiji život ili tijelo – prezremo i omalovažimo. Istinska vjera u Isusa otvara nas onima koji su danas pored nas i koji su nam braća i sestre, naši rođaci i prijatelji.
Od srca vam želim blagoslovljen ovaj dan.
