Proslava Maslinske nedjelje, 13. travnja 2025. u Krku, započela je okupljanjem vjernika na Trgu krčkih glagoljaša, ispred samostana franjevaca trećoredaca, gdje je o. biskup Ivica Petanjak, uz sudjelovanje više krčkih svećenika i redovnika, predvodio obred blagoslova maslinovih grančica. Nakon blagoslova, svi su se, u svečanom ophodu gradskim ulicama, uputili u katedralu.
Biskup Petanjak, koji je predvodio koncelebrirano misno slavlje, nakon otpjevane Muke Gospodina našega Isusa Krista po Luki, uputio je okupljenima prigodnu homiliju.
Ukazao je na činjenicu kako se svatko od nas, suočen s izvještajem o muci Isusovoj, osvrće na sebe i pokušava identificirati s nekim od likova – većinom onim vjernima, dobrima koji su ostali uz Isusa. Ipak, napominje biskup: „Tko od nas može reći da nikada nije okrenuo glavu, baš onda kad je nije trebalo okrenuti, da nije pobjegao u određenim teškim situacijama, da se nije svrstao na stranu moćnih i pilatovski oprao ruke baš onda kad je trebalo zauzeti odlučujući stav?“
Dalje pojašnjava: „Biti pravi kršćani u svjetlu Isusove muke poziva nas da uđemo u sebe kako bismo svoju vjeru učinili konkretnom, da počnemo prihvaćati svoju ranjivost i priznamo da smo slabi, konfuzni i pod utjecajem ovog svijeta. Najpogubnije bi bilo zanijekati to proturječje koje je u nama neprestano prisutno, jer ćemo tada svoju vjeru prakticirati samo kao tradiciju i običaj, kao vjernici koji se nikada nisu spustili u dubinu vlastitog srca i poveli vlastiti boj i muku i došli do jasnih spoznaja i načela. Onda kad se moramo jasno opredijeliti, tada počinju padati maske i pokazujemo se u pravoj istini. Spoznajemo gdje smo spremni izdati, zatajiti, zanijekati i lažno svjedočiti… Ta spoznaja otvara nam mogućnost da u sebi utjelovimo autentičnu vjeru i da prihvatimo Isusa Krista kao spasitelja koji je došao da nas spasi od naših grijeha, da nas oslobodi od našeg ropstva i osposobi nas da se možemo nositi sa sobom i sa svijetom. Oni koji smognu snage da se obrate i promjene svoj život, ti će uvidjeti koliko je u nama još sebičnosti koje se moramo osloboditi, mira kojeg trebamo izgraditi, praštanja kojeg trebamo darovati, istine u kojoj je potrebno živjeti, ljubavi koja se što se više ljubi i daje to više prima i ima… To onda značilo da smo u svom životu napravili mjesta Kristu raspetome i da njegova žrtva nije bila uzaludna nego je urodila neizmjernim plodom.“
„Kršćanin je uvijek u nekom sukobu s postojećim mentalitetom, jer svako vrijeme traži neke svoje udobnosti, komocije, povlastice, a one neminovno vode u podjele, zavisti, sukobe, borbe i ratove i osvete. Zato kršćanin, po uzoru svoga Učitelja, mora biti korektiv svoga vremena i svoga svijeta, jer je samo tako na pravom putu i na putu Kristova evanđelja.“, zaključuje biskup Petanjak.
Nakon svete mise započelo je klanjanje pred Presvetim koje će se odvijati i tijekom Velikog Ponedjeljka te biti zaključeno tog dana zajedničkim satom klanjanja od 19 do 20 sati.
Irena Žužić
