16. svibanj 2025.
Katedralna župa na dan molitve za duhovna zvanja ugostila bogoslova Srijemske biskupije, koji je na studiju u Đakovu
SR. MITROVICA (TU) – Euharistijsko slavlje predvodio je župnik vlč. Marko Gregić, a bilo je obilježeno molitvom za nova i ustrajnost postojećih duhovna zvanja u Srijemskoj biskupiji i u cijeloj Crkvi.
Na ovom slavlju o svom duhovnom pozivu posvjedočio je bogoslov Srijemske biskupije Andrija Dort, student prve godine Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Govorio je o svom putu prepoznavanja Božjega poziva, iskustvu formacije i radost nasljedovanja Krista – Dobroga Pastira.
„Od 1. razreda sam krenuo u crkvu. Kada sam došao prvi put na misu, zapazio sam dječake neke na oltaru. Uvijek sam se pitao što su oni, što oni tamo rade… Onda, poslije otprilike 5 mjeseci javljam se i pitam župnika da se i ja tada priključim ministrantima na oltaru. Od tada počinjem redovito ministrirati svaki dan. Budući da je bilo ljeto nisam propustio niti jedan dan doći na svetu misu.
Kada sam bio prva godina srednje škole ljetne praznike proveo sam kod strica u Vinkovcima, koji je tamo župnik. Moj stric vlč. Ladislav Dort mi je uvijek primjer i podrška na mome putu prema svećeništvu. On me je u par navrata pošto sam postao malo stariji pitao: ‘Bi li ti želio biti svećenik?’ Ta misao mi se stalno vrtjela po glavi. Tih dana, dok sam boravi kod njega, stalno sam sanjao neke snove, sanjao sam Gospu, euharistiju. Tada sam se pitao zašto to baš sanjam. Dočekao sam kod strica spomendan bl. Miroslava Bulešića. U njihovoj župi se taj spomendan svečano slavi jer a posjeduju njegove relikvije. Slušajući na toj misi homiliju o životu ovog blaženika, o njegovoj mučeničkoj smrti, shvatio sam što znači da se netko žrtvuje za Krista, da svoj život za Krista. To mi je dalo do znanja što zapravo znači živjeti za Boga i Krista. Poslije mise molio sam se pred relikvijama bl. Bulešića i tada sam osjetio poseban osjećaj u duši i tijelu, osjećao sam da me Bog poziva na svećeništvo.“
Bogoslov se u nastavku nadovezao na nedjeljno evanđelje: „Isus nam u današnjem evanđelju govori: ‘Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.’ On govori riječi koje sa sobom nose nevjerojatnu sigurnost i nježnost. U ovim riječima prepoznajemo temelj svakog duhovnog poziva – slušanje.
Bog poziva u tišini, u dubini. On ne viče – on šapće. On ne prisiljava – on poziva. I to čini ne zato što smo savršeni, nego zato što nas poznaje. ‘Ja ih poznajem’. U svijetu gdje nas često gledaju kroz ocjene, rezultate i očekivanja – Bog gleda srce. I kaže: ‘Ti si moj. Ja te zovem.’ Odgovoriti na taj glas nije uvijek lako. Ima puno drugih glasova – onih koji zbunjuju, koji plaše, koji odvlače. No Isus kaže: ‘One idu za mnom.’ Ne zato što je put lak, nego jer znaju tko vodi. Poslanje s pouzdanjem u Boga.
Isus svojim učenicima daje jasne upute: ‘Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće.’ Time ih uči potpunom povjerenju u Boga. Duhovni poziv nije poziv na sigurnost i udobnost,
nego na oslanjanje na Božju providnost. Često se bojimo odazvati Gospodinu jer mislimo da nemamo dovoljno talenata, snage ili hrabrosti. No, Isus nas ne šalje same – on ide s nama.
‘Evo, šaljem vas kao janjce među vukove.’ Ovo može zvučati zastrašujuće, ali upravo u tome leži ljepota duhovnog poziva – on nije lak, ali je ispunjen Kristovom snagom. Svjedočiti Evanđelje u svijetu koji je često hladan, ravnodušan ili čak neprijateljski nastrojen nije jednostavno. No, tko ide u Božje ime, ide s njegovom moći. Učenici su poslani donositi mir: ‘U koju god kuću uđete, najprije recite: Mir kući ovoj!’ To je mir koji dolazi od Boga, mir koji nije samo odsutnost sukoba, nego prisutnost ljubavi, radosti i Božje milosti. Onaj tko odgovori na Božji poziv i živi u skladu s njim, postaje nositelj tog mira. No, Isus nas upozorava i na mogućnost odbacivanja. Postoje mjesta i ljudi koji neće htjeti primiti Radosnu vijest. U takvim trenucima, ne trebamo se obeshrabriti. Isus kaže: ‘Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje.’
Danas Isus i nas poziva da budemo radnici u njegovoj žetvi. On nas poziva da budemo hrabri, da ne tražimo sigurnosti ovoga svijeta, nego da se oslonimo na Njega. Poziva nas da budemo svjedoci njegova mira, njegove ljubavi i nade u svijetu koji često luta u tami.
Odazvati se Božjem pozivu ne znači izgubiti, nego dobiti. Ne bojte se Božjeg glasa. Ne bojte se Božjeg plana. Jer ako vas on vodi, on će vas i nositi,“ poručio je na kraju Andrija Dort.
Vjernici su s pozornošću slušali njegovo svjedočanstvo te ga nakon mise ohrabrili i obećali molitvu na njegovu putu prema svećeništvu.
Andrija Dort
