Vode li sve religije doista do Boga?
Ovo je pitanje koje se nedavno pojavilo na društvenim mrežama. To mi je palo na pamet kad sam se pripremao propovijedati o Marku 9:38-48. Providnosno, Isus u ovom odlomku pokazuje zašto je ideja da sve religije vode Bogu duboko pogrešna i nosi proklete posljedice za one koji to predlažu i one koji u to vjeruju.
Sveti Ivan je pokušao spriječiti nekoga da istjeruje demone jednostavno zato što ta osoba nije bila u njihovom društvu. Isus ga je zamolio da ne sprječava čovjeka u tome jer je čovjek zapravo činio nešto da unaprijedi Njegovo kraljevstvo: “Nemojte ga sprječavati. Ne postoji nitko tko čini veliko djelo u moje ime, a da u isto vrijeme može loše govoriti o meni.”
Isus je iskoristio i ovu priliku da nas pouči trima istinama koje ne smijemo zaboraviti.
Prvo, postoje samo dva tabora na ovom svijetu: tabor onih koji istinski pripadaju Isusu i tabor onih koji mu ne pripadaju, ali odbacuju Njega, Njegovu ljubav, milost, istinu i način života. Ova dva tabora su zauvijek suprotstavljena jedan drugome i među njima nema slaganja, “Jer tko nije protiv nas, za nas je.” Ne postoji druga opcija na ovom svijetu osim ove dvije, i svi moraju napraviti izbor između njih. Ne možemo biti neutralni, i ne možemo pripadati oboma u isto vrijeme: “Nitko ne može služiti dvojici gospodara” (Mt 6,24).
Ovo pripadanje Isusu puno je više od krštenja, potvrde, zaređenja za svećenika ili pastora, postajanja misionarom ili pripadnosti hijerarhiji Crkve. To znači iskusiti Njegovu milosrdnu ljubav i oprost i dopustiti Njegovoj milosti da kontrolira i pokreće naša srca u svim stvarima. To znači rasti u milosti našeg krštenja kroz milosrđe. To znači tražiti Njegovu volju u svemu i nastojati je uvijek ispuniti poput Blažene Djevice Marije. Njemu pripadamo kroz ljubavnu poslušnost Njegovoj riječi po Njegovoj milosti: “Jer tko god vrši volju Oca mojega koji je na nebesima, taj mi je brat, sestra i majka” (Mt 12,50).
Drugo, postoje samo dvije misije na ovom svijetu: sabrati duše s Isusom ili raspršiti duše i otjerati ih od Njega. Nema druge mogućnosti. Ne sabirati s Njim znači rasipati: “Tko nije sa mnom, protiv mene je, a tko sa mnom ne sabire, rasipa” (Mt 12,30).
Nije dovoljno pripadati Njemu; mi također moramo raditi da dovedemo duše Njemu i da Njega dovedemo dušama. Baš kao što je okupio duše svojom smrću i uskrsnućem, oni koji mu pripadaju također podnose patnju i podnose žrtve da okupe duše s njim. Oni će učiniti i podnijeti sve kako bi ga drugi bolje upoznali i voljeli.
Misija tabora koji odbacuje Isusa je raspršiti stado sablažnjavanjem. Oni sablažnjavaju svojim naukom i djelovanjem: “Tko navede na grijeh jednoga od ovih najmanjih koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu se stavi veliki mlinski kamen oko vrata i da se baci u more.” Misija onih u ovom kampu je širenje laži da postoje drugi načini zajedništva s pravim Bogom. Pretvaraju se da u svakoj religiji postoji božansko nadahnuće, pa su sve one valjani načini pristupa Bogu. Oni zanemaruju božanstvo Isusa Krista i da nas On jedini dovodi u zajedništvo s Bogom kroz svoju ljudskost, “Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva” (Kol 2,9).
Iako moramo priznati da postoji nešto istine i dobrote u drugim religijama, nikada ne smijemo zaboraviti da je sve što je istinito, dobro i lijepo u drugim religijama samo loš odraz dobrote, istine i ljepote u Isusu Kristu. Isus nam je to jasno rekao kada je rekao: “Svatko tko je od istine, sluša moj glas” (Iv 18,37). Prisutnost ovih stvari u drugim religijama priprema ih i privlači da traže svoju puninu u Kristu i Njegovoj Katoličkoj Crkvi. Naša misija kao kršćana je naviještati i otkrivati im ta savršenstva u Kristu, a ne lažno pretpostaviti da sve religije vode do Boga.
Na kraju, postoje samo dvije konačne sudbine: raj ili pakao. Ili donosimo odluke koje nas vode u raj, ili donosimo odluke koje vode u pakao.
Nebo je za one koji do kraja pripadaju Isusu, vjerno ga slijede u Njegovoj misiji, dopuštaju mu da im oprosti i iscijeli te slobodno žrtvuju sve što ih priječi da uđu u nebo: „Ako te tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj ga . Bolje ti je s jednim okom ući u kraljevstvo Božje nego s dva oka biti bačen u pakao, gdje ‘crv njihov ne umire i oganj se ne gasi’.” Ovi primaju beskrajne radosti neba.
Pakao je za one koji odbacuju Isusa i Njegovu milost spasenja. Oni odbijaju pripadati Njemu. Oni se protive Njegovoj spasiteljskoj misiji sablažnjavajući duše umjesto da ih dovode k Njemu. Oni odbacuju Njegovu milosrdnu ljubav i tvrdoglavo se prepuštaju svojim grešnim strastima do posljednjeg daha. Iako imaju odraze Njegove istine u svojoj savjesti kroz Prirodni zakon, oni ih ne slijede iskreno. Ovi će doći iskusiti vječne muke pakla sa svom njegovom boli i žaljenjem. Sve zato što su ignorirali snažne riječi svetog Pavla: “Bog je odredio dan u koji će suditi svijetu po pravednosti po čovjeku kojega je odredio, i za to je dao jamstvo svim ljudima uskrisivši ga iz mrtve” (Dj 17,31).
Draga moja braćo i sestre u Kristu, živimo u vremenu neobuzdane tolerancije i lažnog osjećaja egalitarizma, u kojem sve toleriramo i sve proglašavamo jednako dobrim i prihvatljivim, bez obzira na proturječja. Moramo biti na oprezu od svega što umanjuje jedinstvenost i spasonosnu snagu onoga u što vjerujemo kao kršćani. Nije li dovoljno loše da se pretvaramo da su dva spola ista i zamjenjiva? Moramo li svoj iskrivljeni egalitarni mentalitet proširiti i na religiju? Moramo biti oprezni jer je u pitanju naše spasenje i spasenje drugih.
Jedinstvena stvar u vezi s kršćanstvom je da mi nismo ti koji biramo svog Boga. Naprotiv, Bog je onaj koji se sagnuo i izabrao nas u Isusu Kristu, Bogu koji je postao čovjekom. Možemo odabrati pripadati Isusu samo zato što je On s ljubavlju prvi izabrao nas: “Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas” (Iv 15,16). Kao da to nije dovoljno, On je umro za nas dok smo još bili grješnici kako bismo mogli zauvijek pripadati Njemu.
Jednostavno ne postoji način na koji nas sve religije mogu dovesti do pravog Boga koji je s ljubavlju dao svog Sina na križu za nas kako bismo mogli sudjelovati u njegovom Duhu posinjenja!
Isus Krist obnavlja svoj izbor za nas pri svakoj Euharistiji, ponovno uprisutnjujući svoju spasenjsku žrtvu koja nas čini svojima, daje nam milost da okupimo duše s Njim i priprema nas za radosti neba.
Postoje samo dva izbora, od kojih je jedan proklet. Odaberimo pripadati Njemu sada i uvijek.
Slava Isusu!!! Svaka čast Mariji!!
