S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca? (Lk 17, 18)
Liturgija dana (12. studenog):
Prvo čitanje:
Mudr 6,1-11
Čujte, kraljevi, da se naučite mudrosti.
Čujte, dakle, kraljevi, i urazumite se!
Poučite se, vladari krajeva zemaljskih!
Poslušajte, vi koji upravljate mnoštvima
i koji se hvastate silom svojih naroda!
Gospod vam je moć podario,
i vladavina je od Svevišnjeg,
koji će ispitivati djela vaša
i vaše nakane istražiti.
Iako ste upravljači njegova kraljevstva,
ne vladaste pravedno
niti se držaste zakona,
niti vas je Božja volja vodila.
Užasno i brzo on će vas napasti,
jer za velikaše je nemilosrdna kazna;
najmanji su oproštenja dostojni,
a moćnici će biti moćno kažnjeni.
Jer Gospod Svevladar ne uzmiče ni pred kim,
niti se plaši kakve veličine:
ta on je stvorio i mala i velika,
i jednako se brine za sve,
a istraga oštra očekuje moćnike.
Vama su dakle, vladari, upravljene riječi moje,
da se naučite mudrosti i ne griješite.
Jer oni koji sveto čuvaju svetinje,
posvećuju se,
i koji su u tom poučeni,
nalaze obranu.
Žudite stoga za riječima mojim,
čeznite za njima: one će vas poučiti.
Psalam:
82,3-4.6-7
Ustani, Bože, i sudi zemlju!
Štitite slaba i sirotu,
vratite pravicu jadniku i siromahu!
Izbavite potlačenog i ubogog:
istrgnite ga iz ruku bezbožnih!
Ja rekoh: »Vi ste bogovi
i svi ste sinovi Višnjega!
Ali ćete ko svi ljudi umrijeti,
past ćete kao svatko od velikih!«
Evanđelje:
Lk 17,11-19
Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«
Riječ Božju tumači vlč. Matko Filipović, duhovnik u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu:
Isusova geografska lokacija nije samo podatak, ne otkriva svu radikalnost Isusovog djelovanja, on ne hoda samo između Samarije i Galileje; možemo reći da hoda između dvaju svjetova koji stoje suprotstavljeni kroz čitavu povijest – Židovi putujući izbjegavaju samarijsko područje kako ne bi imali nikakvoga doticaja s njima. No, ne uočavamo ništa neobično s obzirom na Isusovo redovito djelovanje, svjesni drugih mjesta u kojima Gospodin spominjući Samarijance poziva na promjenu stava i razmišljanja onih koji se drže uzvišenijima i boljima. (prispodoba o milosrdnom Samarijancu, razgovor sa Samarijankom na Jakovljevu zdencu…)
Isusu ususret dolaze bolesni, njih desetorica koji se zaustavljaju podaleko. U tom elementu uviđamo njihovo poštivanje odredbe koja je dana onima koji boluju od gube. Zaraženi gubom bili su izdvojeni iz grada, nalazili su se na osami, podaleko od drugih. Zaustavljaju se podaleko od drugih ljudi kako ne bi prenijeli zarazu na zdrave. Njihova udaljenost govori o pomanjkanju odnosa s bližnjima, o otuđenosti, njihova izoliranost označava odvojenost od društva. Oni se osim u zdravstveno lošem stanju nalaze u jednom apsolutno neprirodnom okruženju za čovjeka. Čovjek je biće odnosa i čovjek je njegovi odnosi, stoga je vrlo težak bio život oboljelih u to vrijeme. Isus ih šalje na put, svećenicima te su tijekom putovanja ozdravili što svjedoči o čudesnosti Božje Riječi – poslušnost Božjoj Riječi i odluka za Božje staze već donosi izlječenje. Jedan se pojedinac, vidjevši da je ozdravio, vraća Isusu zahvaljujući mu i to upravo čini Samarijanac, pripadnik omraženog naroda. Isus postavlja opravdano pitanje i ironičnim tonom kao da propituje uspješnost onoga što je učinio te nerazumijevanje glede nezahvalnosti ostale devetorice oboljelih. Na samome kraju zaključuje i upućuje ozdravljenog Samarijanca: „Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!“
Primjećujemo kako je od spomenutih deset gubava svih deset ozdravilo, no samo je jednom obznanjeno spasenje. Desetorica zdravih, jedan spašen. Zdravlje kao vrhunaravna vrijednost današnjega vremena u potpunosti se kosi sa današnjim evanđeljem – deset je gubavaca ozdravilo, no samo je jedan spašen. Spasenje ima daleko veću važnost od prolaznosti zdravlja, a ozdravljenom Samarijancu spasenje je donijela upravo zahvalnost jer je u njemu oživjela svijest o darovanosti novoga života, svijest o Gospodinu koji ga ljubi. Zahvalnost donosi spasenje.
