Ne možete služiti Bogu i bogatstvu

Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. (Lk 16, 13)

Liturgija dana (21. rujna):

Prvo čitanje:

Am 8,4-7

Protiv onih koji kupuju siromaha za novac.

Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! Kažete: »Kad li će mlađak proći da prodamo žito, i subota da tržimo pšenicu? Smanjit ćemo efu, povećati šekel da varamo krivim mjerama, da kupimo siromaha za srebro, potrebita za sandale i da prodajemo otražak pod žito.« Zakle se Gospodin ponosom Jakovljevim: »Dovijeka neću zaboraviti nijednoga djela vašega.«

Psalam:

113,1-2.4-8

Hvalite Gospodina koji iz gliba vadi siromaha.

Hvalite, sluge Gospodnje,
hvalite ime Gospodnje!
Blagoslovljeno ime Gospodnje
sada i dovijeka!

Uzvišen je Gospodin nad sve narode,
slava njegova nebesa nadvisuje.
Tko je kao Gospodin, Bog naš,
koji u visinama stoluje
i gleda odozgo nebo i zemlju?

Podiže iz prašine uboga,
iz gliba vadi siromaha
da ga posadi s prvacima,
s prvacima svoga naroda.

Drugo čitanje:

1Tim 2,1-8

Neka se obavljaju prošnje za sve ljude Bogu, koji hoće da se svi ljudi spase.

Predragi: preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo, za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom – istinu govorim, ne lažem – učiteljem narodâ u vjeri i istini.
Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre.

Evanđelje:

Lk 16,1-13.

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima:
»Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’ I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto korâ pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’
I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.
I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.
Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?
Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Dragan Muharem, župnik župe sv. Terezije Avilske u Subotici i glavni urednik Radio Marije Srbije:

Znate li kako je najlakše uhvatiti majmuna? Da, dobro ste pročitali! Možda će vas ovo nasmijati ili iznenaditi, ali ima itekako veze s evanđeljem kojega smo čuli. Netko je izmislio genijalan način kako uhvatiti majmuna: obična drvena kutija ili škrinja u kojoj se nalazi hrana, a do nje se dolazi kroz mali otvor kroz koju majmun provuče šaku. Međutim, kada zgrabi hranu, tako napunjenu šaku više ne može izvući van. Komično, ali istinito! Majmun će pokušati izvlačiti se do iznemoglosti ali neće pustiti hranu koju je zgrabio. A toliko je malo potrebno da bi se spasio! Samo pustiti ono što te zarobljava.

Nasmijat ćemo se ovome, reći ćemo – majmunska posla! No zapitajmo se – ne postupam li i ja ponekada tako? Možda sam i ja zaglavio ruku u nekoj svoj životnoj škrinji i ne puštam, makar se radilo o mojim bližnjima ili mom spasenju. Mnogo toga može biti u pitanju: novac, moć, ugled, imanje i toliko sporednih stvari koje me sputavaju i zarobljuju. Tek kada čovjek olabavi svoju stisnutu šaku, svoje stisnute stavove, svoje stisnute poglede na svijet, tek tada doživi oslobođenje. Dok to ne shvatim, bit ću poput našeg majmuna koji ostaje bespomoćno zarobljen zbog vlastite pohlepe i tvrdoglavosti.

Kakve veze ovo ima s evanđeljem? Naš glavni junak je nepošteni upravitelj. On je stavio ruku u tuđu škrinju i zarobio samoga sebe. Njegov gospodar dolazi razračunati se s njim. Upravitelj osjeća da je nevolja u blizini. I što on čini? Otpušta dugove! Točnije, odriče se provizije ili kamate na koje ima pravo kao upravitelj. Odriče se svoga honorara kako bi spasio živu glavu! I što je najveće iznenađenje – Isus ga stavlja svima za uzor! Ne zato što je bio nepošten, to je uvijek za osudu, nego zato što je u ključnoj situaciji shvatio da mu je vlastito spasenje važnije od svega. Isus ga hvali zato što nije ostao majmun. Nepošteni upravitelj je shvatio da mora otvoriti svoju šaku, pustiti sve što je zgrabio kako bi se spasio.

Prevedimo to u naš svakodnevni život. Meni je Bog dao ovaj život da budem upravitelj. Kad-tad, prije ili kasnije, završit će moj ovozemaljski život. Morat ću Bogu položiti račun za svoje upravljanje. Isus nije protiv toga da mi stječemo i posjedujemo. Ne! On nas samo upozorava na to da ništa ne smije stati između mene i Boga. Ništa ne smije biti važnije od spasenja. Hoću li i ja biti mudar, poput ovog upravitelja iz evanđelja, te u ključnom trenutku pustiti sve ono što me opterećuje i otvorenih dlanova stati pred Gospodina? Ili će me možda Gospodin zateći zarobljenog ovozemnim stvarima, stisnutih šaka kao onog majmuna? Na meni je izbor. Amen.