Tijekom stoljeća, Bog je dao određene duhovne darove svecima koje bismo mogli biti neugodni. Na primjer, mnogi su sveci imali stigme, što je Kristova rana. St. Padre Pio Jedan je od najnovijih primjera, od ranih 1900 -ih – kad se jednog dana molio u kapeli, ugledao je svjetlost kako puca iz raspeća i ulazi u ruke, noge i bok. Prevladao je od boli i onesviješteno. Nakon buđenja bio je šokiran kad je otkrio da ima pet Kristovih rana. Sljedećih četrdeset godina nosio je ove rane. Znanstvenici i liječnici testirali su ga i otkrili da te rane nisu uzrokovale ljudska bića. Svakodnevno je krvario o krvi – ako bi obična osoba izgubila toliko, uskoro bi bila mrtav, što pokazuje da je to zaista čudesno! Jednom je žena pitala Padre Pio -a jesu li rane bole, a on je odgovorio treptajem: “Mislite li da mi ih je Bog dao za dobar izgled?”
Drugi duhovni dar koji je Bog dao bio je dar preživljavanja ništa osim euharistije. Na primjer, Sveti Nikola od dimnjaka (15th Century Swiss Saint) njegov duhovni direktor dobio je dozvolu da jede ništa osim euharistije više od dvadeset godina. Kad bi pokušao pojesti druge stvari, nasilno bi se razbolio. Njegovi vlastiti kolege stanovnici bili su toliko sumnjičavi prema tome da su jednom angažirali deset vojnika koji će neprestano čuvati njegovu kuću mjesec dana, kako bi vidjeli je li noću ušuljao hranu, ali ubrzo su otkrili da sveti Nikoli iz Fluea uistinu nisu pojeli ništa osim Svetog Euharističkog i preživjeli su jaki kao i svaki drugi.
Sada, ne znam za vas, ali mislim da bih se borio da ih vidim kao “darove”. Ako se Isus pojavio vama ili ja i rekao: “Želio bih vam dati dar – prihvatite mojih pet rana, što će vam uzrokovati mučnu bol do dana kad umrete”, mogli bismo reći: “Hvala, ali ne hvala!” Ili ako me je Bog zamolio da se suzdržim od hrane dvadeset godina, vjerojatno bih odgovorio: “Ali Gospodine, stvarno će mi nedostajati pizza i sladoled!” Ne bismo željeli ove darove zbog poteškoća i troškova, iako bi nas učinili duboko svetim i učinili nas više poput Krista!
Cijelo vrijeme, kako u Pismu, tako i u našem životu, Bog nam nudi veće dobro, ali mi biramo manje. Naše prvo čitanje sadrži Izraelce koji su tek bili oslobođeni ropstva u Egiptu. Bog je učinio izvanredne znakove – 10 kuga, razdvajanje Crvenog mora – i sada su upućeni u obećanu zemlju, mjesto ispunjeno mlijekom i medom, ali na putu se ljudi počinju žaliti. “Čovječe, ropstvo nije bilo tako loše jer smo barem imali dobru hranu!” Bog im je želio ponuditi slobodu; Preferirali su goveđi gulaš. Razgovarajte o odabiru nižeg dobra nad višem dobrom!
Ali isto se događa i u evanđelju. Isus je upravo izveo čudo koje smo pročitali prošli tjedan – množenje kruhova i riba kako bi nahranili pet tisuća ljudi. Ljudi su toliko uzbuđeni da ga pokušavaju učiniti kraljem, ali kako on nije trebao biti zemaljski politički kralj, bježi na planinu. Sutradan ga pronađu, ali Isus ide pravo u srce stvari: “Ne tražite me jer ste vidjeli znakove (drugim riječima, jer vjerujete u mene kao Spasitelja), ali zato što ste jeli kruhove (jer želite besplatnu hranu).” Isus im je želio ponuditi oproštenje za svoje grijehe, odnos sa živim Bogom i vječni život … a sve što su htjeli bila je slobodnija hrana.
Besplatna hrana nije loša; To je samo manje dobro od dobra koje nam Bog želi dati. I koliko često biramo manje dobro nad većim? Bog želi da budemo sveti; Želimo biti ugodni. Bog nas želi pozvati u živi odnos s njim kroz molitvu; Radije bismo gledali TV. Bog nas želi obogatiti vrlinom; Radije bismo bili bogati na našem bankovnom računu. Tako često biramo manje dobro nad većim dobrima.
To je rezultat originalnog grijeha zvanog sakupljanje. Pomoćnost znači “razdvojene želje”. Drugim riječima, želimo da stvari za koje znamo da nisu najviša roba! Zbog originalnog grijeha, čokolada se čini privlačnijom od brokule, spavanje je poželjnije od vježbanja, gubitak vremena na Internet izgleda bolje od čitanja Pisma. Zbog sakupljanja i originalnog grijeha, naše želje su poremećen (u filozofskom smislu) jer nisu “naređeni” (usmjereni) prema najvišem dobru.
Pa što moramo učiniti? Moramo vježbati disciplina Ako želimo steći majstorstvo nad tim nepristojnim željama. Riječ “disciplina” i “učenik” je iz istog korijena na latinskom jeziku – ako želimo biti dobri učenici, moramo disciplinirati svoje želje. Naša crkva daje nam nekoliko alata za rast u samodisciplinama-naime, molitva, post i milosrge. Molimo se tako da Kristu možemo dati prve plodove svog vremena i energije. Brzo mi tako da fizički užitak ne zauzima mjesto veće robe. Velikodušno dajemo svoje vrijeme i novac drugima kako novac ne postane naš Bog.
Ove se tri prakse često preporučuju tijekom korizme, ali su od vitalne važnosti u bilo koje doba godine, jer duhovna bitka oko sakupljanja nije kraja. Svakodnevno smo u iskušenju da odaberemo manje dobro nad višem dobrom. Uvijek smo u iskušenju da igramo video igre umjesto da čitamo svetu knjigu; tražiti udobnost kauča nad disciplinom obavljanja posuđa; tražiti brzo zadovoljstvo širenja komada tračeva umjesto dublje radosti rasta u kršćanskoj dobročinstvu.
Sljedeći put smo suočeni s izborom da odaberemo manje dobro u odnosu na veće dobro, tražite više, čak i ako to košta. Potrebna je disciplina; Potrebna je borba. Ali baš kao što odlučni sportaš može uživati u pobjedničkoj sezoni samo kroz bezbroj sati prakse, tako da kršćanin može uživati samo u plodovima dubljeg odnosa s Gospodinom, neprestano negirajući sebi manje dobro, tako da posjeduje najveće dobro tamo: Život u Kristu.
18. nedjelja uobičajenog vremena/godine bIzlazak 16: 2-4, 12-15, Efežanima 4:17, 20-24, Ivan 6: 24-35
____
Izvorno objavljeno na Križ stoji dok se svijet okreće
Foto: javna domena
