Ove nedjelje slavimo Isusov dar njegovog tijela, krvi, duše i božanstva u euharistiji svojoj crkvi i svijetu. Ipak, naše evanđelje vraća nas na hranjenje pet tisuća. Zašto?
Evanđelje (Pročitajte LK 9: 11b-17)
O ovoj svečanosti Corpus Christi možemo očekivati da će naše evanđelje biti prikaz posljednje večere, u kojoj je Isus prvi izgovarao riječi institucije euharistije. Međutim, sveti Luka nas upućuje u malo drugačijem smjeru. Vidimo Isusa koji služi velikim gužvama koje su ga slijedile, govoreći “o Kraljevstvu Božjem” i izliječe “onima koje je trebalo izliječiti.” Ova je akcija sama suština onoga što je Isus učinio kad je preuzeo meso i krv. Došao nam je reći da se istinski ljudski život može naći samo u Božjem kraljevstvu, a ne u različitim kraljevstvima povijesti ili ljudske kulture. Također nas je izliječio od velike bolesti grijeha, koja nas tako osakaćuje da čak i ako opažamo Božje kraljevstvo, ne možemo ući u njega. “Dan se bližio kraju”, govori nam sveti Luka, predviđajući vrijeme kada bi Isusova zemaljska služba završila. Što bi se dogodilo s gužvama koje su otputovale na ovo „napušteno mjesto“ da bi ga čuli i izliječili? Apostoli su pretpostavili da ljudi trebaju napustiti i nastaviti sa svojim životima: “Odbacite gomilu kako bi mogli ići.” Isus ima potpuno drugačiji plan: “dajte im malo hrane.” Ne bi nam trebalo propustiti koliko im se to nevjerojatno nemoguće činilo. Možemo to osjetiti u njihovom odgovoru – ovdje nemamo dovoljno hrane i sigurno ne možemo izaći i kupiti je. Je li se netko od njih tiho pitao zašto je Isus očekivao da bi mogao učiniti nešto o tako značajnom nedostatku hrane? Oni su bili samo obični muškarci; Bio je čudesni radnik.
Ipak je jasno da će rješenje problema gladnih ljudi na kraju Isusove službe među njima doći kroz apostole: “Neka sjednu u skupine od pedeset.” Bili su zaduženi za organiziranje ljudi da primi obrok, sjedeći. Isus nije htio postaviti liniju kruha i sam distribuirati hranu, bez posredovanja. Tada Isus uzima hranu koju su mu ponudili apostoli. Gleda u nebo, pretvarajući ovu epizodu od jednostavno pružanja obroka u akciju izvedenu u sjedinjenju s Ocem. Tada blagoslovi, razbija i daje hranu, ne gomili, već učenicima. Te su riječi značajne u evanđelju svetog Luke, jer u njegovom prikazu posljednje večere vidimo isti slijed blagoslova, lomljenja i davanja hrane (vidi LK 22,19) koji će postati njegovo tijelo i krv. Jasno je da to povezuje hranjenje pet tisuća, što Isus čudesno provodi kroz apostole, s institucijom euharistije, čudesnom hranom koji će njegovi apostoli i dalje pružati nakon njegovog odlaska.
Primijetite “svi su jeli i bili su zadovoljni.” Obrok koji se činio nemogućim apostolima bilo je zadovoljstvo gladi za Isusove sljedbenike. “A kad su pokupili ostatke fragmenata, napunili su dvanaest pletenih košara.” Zašto je sveti Luka uključio ovaj detalj? To je pokazati Božje nadmoć u ispunjavanju potreba svog naroda. Dvanaest košara nahranilo bi mnogo više ljudi, čak i stranca daleko izvan gomile koji su se okupili da slušaju Isusa. Čudesni obrok koji je napustio svoju crkvu trebao je zadovoljiti glad cijelog svijeta, čak i one izvan zidova crkvenih zgrada. Kao što je rekao sveti Ivan Pavao II, danas crkva “ne slavi samo euharistiju, već je svečano nosi u povorci, javno proglašavajući da je Kristova žrtva za spas cijelog svijeta.”
Misterija tijela i Kristova krvi u euharistiji je toliko ogromna da se ne može u potpunosti opisati sa samo jednim odlomkom pisma. Današnje evanđelje pomaže nam vidjeti jedan aspekt čudesnog obroka Crkve u visokoj razlučivosti: Isus pruža čudo i apostoli ga upravljaju. Evo jednog mjesta možemo vidjeti zašto crkva uči da euharistija može proći samo kroz ruke onih koji su sami zaređeni u apostolskoj sukcesiji.
Ovo je Isusov plan, a ne naš.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, hvala vam što ste nam dali svoje tijelo i krv kao našu hranu dok čekamo vaš povratak.
Prvo čitanje (pročitajte GN 14: 18-20)
Nastavljajući razmišljati o najsvetom tijelu i krvi našeg Gospodara danas, naše prvo čitanje pomaže nam da shvatimo da je, kad je Isus uzeo kruh i vino na posljednjoj večeri, djelovao kao svećenik. Melchisedek je tajanstveni lik koji se pojavljuje u Knjizi Postanka – prvi čovjek koji je najviši čovjek identificiran kao “svećenik Boga”. Vidimo da je njegovo svećeničko djelo bilo blagosloviti Abrama (nakon što je vodio uspješnu bitku kako bi oslobodio svog nećaka, puno, od zarobljeništva) i blagoslovio Boga najviše. Pravi je posrednik između Boga i čovjeka. Vidimo i da je donio kao svećenik nudeći “kruh i vino”. Toliko važan bio je ovaj povijesni događaj za Židove da je Mojsije sagradio tabernakul u pustinji (kasnije da bude obrazac hrama u Jeruzalemu), Bog ga je uputio da stavlja kruh i vino na stol ispred Svete Svete (jedino mjesto na zemlji gdje su se Bog i čovjek susreli, jednom godišnje, na dan amoniranja). Obrok u Božjoj prisutnosti tako je postao sastavni dio Božjeg zajedništva i čovjeka (vidi također Ex 24: 9-11).
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, hvala ti na svećenicima koje ste dali svojoj crkvi, koji još uvijek nude kruh i vino u pohvali i žrtvovanju.
Psalam (pročitajte PS 110: 1-4)
Ovaj Davidov psalam prepun je proročke vizije. David vidi svog sina i opisuje ga kao “Gospodara”, jer bi bio novi kralj Izraela, kojem bi David dugovao poslušnost. “Gospodin” Bog bi rekao Davidovom “Gospodinu”: “Sjednite s moje desne ruke dok ne postanem vaše neprijatelje tvojom nogom.” To je, naravno, proročka vizija Isusa, sina Davida. Zanimljivo je za nas proročanstvo koje se tiče svećeništva ovog sina: “Vi ste zauvijek svećenik prema Redu Melchideseka.” Sada vidimo više značaja Isusa kako uzima kruh i vino na posljednjoj večeri. Isus ispunjava ovo proročanstvo o svom svećeničkom zvanju. U tabernakulu i hramu, kruh i vino, kao i životinje, ponudili su levitski svećenici, potomci plemena Levija koji su bili zaređeni u vrijeme izraelskog velikog otpadništva. Međutim, prvo i najbolje svećeništvo bilo je reda Melchizedeka. Isus je uzeo kruh i vino i pretvorio ih u onu ponudu koja nas spašava sve, njegovo tijelo i krv. Nema potrebe za žrtvama više životinja, jer je Isus postao Pashalna janjetina koja grijeh oduzima svijet.
Isusu možemo radosno pjevati: “Vi ste svećenik zauvijek, u liniji Melchideseka.”
Mogući odgovor: Psalam je sam odgovor na naša druga čitanja. Pročitajte ga ponovo molitveno da biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (pročitajte 1 Kor 11: 23-26)
Sveti Pavao nam pomaže da okupimo mnoge velike istine koje slavimo u današnjoj svečanosti. Pokazuje nam da je Isusovo pružanje čudesnog obroka da njegov narod proslavi njegovu prisutnost s njima i da nas i dalje podučava o svom kraljevstvu, uistinu, ponuda. Ponuda koju je napravio od sebe na križu u naše ime spojena je našoj vlastitoj ponudi kruha i vina Bogu da postane savršena žrtva, kao i hrana za dušu. Također vidimo da je Crkva ponovila radnju Gospodnje večere od samog početka (vidi Djela 2:42). Transformacija kruha i vina kroz ruke nasljednika apostola i dalje je središte kršćanskog štovanja – na način na koji se sjećamo i “proglašavamo Gospodinovu smrt dok on ne dođe.” Svaka masa nam nudi ovo nadnaravno (i naizgled nemoguće) zajedništvo s našim Gospodinom.
Imamo beskrajne razloge da to danas proslavimo, zar ne?
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, znam da primanje euharistije nije namijenjena samo emociji; To je hrana koja me uistinu održava. Pomozi mi da vam budem zahvalan na način koji vam ugodan.
✠
