Vi koji ste roditelji znate kakvu veliku nesreću morate pretrpjeti kada vaša djeca imaju tri ili četiri godine…i prvi put pokušaju natočiti mlijeko. Možete vidjeti kako dolazi s druge strane kuhinje – dijete dohvati vrč za galone, a vi u usporenom snimku povičete: “Neeeee!” ali prekasno je – mlijeko se razlije po stolu, po podu, po njihovoj odjeći.
Ali ne možete kriviti dijete – jer sasvim je prirodno da se djeca žele sama hraniti. To je ono što odrasli rade – sposobni su sami pripremati hranu i brinuti se za sebe.
Ali Gospodin želi da budemo kao mala djeca i On želi da nas hrani. U današnjem evanđelju On hrani pet tisuća fizičkom hranom, ali u sljedećih nekoliko tjedana slušat ćemo o tome kako ovo čudo postavlja pozornicu za dublju, bolju vrstu hrane: euharistije.
Gospodin nas duhovno hrani na mnoge načine, ali najdublji način je kroz misu. Zapravo, Katekizam naziva misu “Večera Gospodnja” i “Jaganjčeva svadba”. Isus je Taj koji nas hrani izravno na svakoj misi, jer On je pravi celebrant svake mise Nije “Fr. Josipa” već Kristova misa, preko vlč. Josip kao Njegova posuda.
Jedan od razloga zašto svećenik nosi misno ruho je da svećenik nestane, a pojavi se samo Krist. Također, razmislite: kada svećenik kaže: “Gospodin s vama”, vaš odgovor NIJE “i s vama”, kao da razgovarate sa svećenikom. Umjesto toga, kažete “i s tvojim Duhom” – što znači “s Kristovim Duhom koji prebiva u tebi”. Kad svećenik slavi misu, on postaje “oltar Kristus” – drugog Krista – jer doista je Krist Taj koji nas hrani u sakramentima, a ne svećenik.
Dakle, kako da se nahranimo Kristom u svakoj misi? Dva puta. Prvo, kroz Sveto pismo. Imam prijateljicu s koledža, koja je sada časna sestra u Tennesseeju, i dopisujemo se mnogo godina – zapravo šaljemo jedna drugoj rukom pisana pisma nekoliko puta svake godine. Sačuvao sam sva njena pisma od prije 10+ godina i rado ih ponovno čitam jer me podsjećaju na naše prijateljstvo. Koliko više trebamo cijeniti Sveto pismo, koje su poslanice našeg Oca?
Barem jedan svetac postao svetac zbog čitanja na misi. U kasnim 300-ima, mladić iz Egipta po imenu Anthony bio je na putu za misu. Upravo je naslijedio stotine jutara plodnog poljoprivrednog zemljišta od svojih roditelja i bio je prilično bogat. Stigao je u crkvu kasno, baš na vrijeme da čuje svećenika kako čita Matejevo evanđelje: “A Isus reče: ‘Želiš li biti savršen, idi prodaj što imaš i podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebu. .’” Antun je odmah shvatio da Krist razgovara s njim, pa je otišao i prodao svoju imovinu i dao novac siromasima. Sljedeći tjedan ponovno je zakasnio na misu, a dok je ulazio, svećenik je čitao drugi dio Matejeva evanđelja kad je Isus rekao: “Nemojte se brinuti za sutra.” Antun je shvatio da nije bio potpuno velikodušan prema Bogu, te se vratio i razdao ostatak svog bogatstva te se preselio u špilju u pustinji gdje je proveo ostatak svog života u molitvi i pokori. Sada je poznat kao sveti Antun opat, koji se preobrazio zbog stihova koje je čuo naviještati na misi.
Uz Sveto pismo hranimo se i Euharistijom. Euharistija je “izvor i vrh” naše katoličke vjere – ona je izvor svake milosti i blagoslova, a to je vrhunac jer je Euharistija doslovno sjedinjenje sa samim Bogom, što je cilj kršćanskog života. Srce mi je teško čitati studije koje govore da 60% katolika ne vjeruje da je Isus Krist istinski prisutan u Svetoj Euharistiji. Prijatelji moji, svim srcem vjerujem da je On uistinu prisutan – i spreman sam žrtvovati svoj život za tu vjeru. Uostalom, da je ovo samo simbol, zašto bih postao svećenik da nedjeljom ujutro služim ljudima kruh? Mogao bih to raditi u IHOP-u i zaraditi puno više novca. Ne, ovo nije samo kruh – to je Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo Isusa Krista. On je to sam rekao; Crkva je to uvijek naučavala; i tijekom stoljeća, mnoga su euharistijska čuda ojačala našu vjeru u Njegovu Stvarnu Prisutnost, poput nedavnog Euharistijskog čuda u Buenos Airesu, Argentina, gdje je 1996. godine euharistijska hostija počela čudesno krvariti.
Dakle, ako nas Krist hrani svojom Riječju i svojim tijelom na svakoj misi, što možemo uzeti za ponijeti? Dvije stvari kao odgovor. Prvo, nikada ne smijemo propustiti priliku prisustvovati misi. Na samrti će nam najveća utjeha i utjeha biti koliko smo misa s pobožnošću pohađali. Kao katolici dužni smo biti na misi svake nedjelje i blagdana, ali to je i više od obveze, dar! Da te Papa pozove na ručak, ostavio bi sve i otišao. Koliko više kada vas Krist pozove na gozbu na kojoj je On domaćin i On je Hrana. Čak i na odmoru ili putovanju, uvijek možemo prisustvovati misi gdje god idemo.
Drugi odgovor je da budemo spremni kada idemo na misu. Ne bismo išli na ručak s Papom prljavih ruku ili kratkih hlača i japanki. Isto tako, na Kristovoj gozbi, trebali bismo se pobrinuti da naša duša bude čista s Ispovijedi, da je naša odjeća prikladna za dolazak u prisutnost Svemogućeg Boga, da dolazimo rano, da smo pažljivi na Njegove riječi i gladni za Njim.
Sveti Ivan Vianney jednom rekao, “Stavite sva dobra djela u povijesti svijeta uz jednu misu, i bit će kao zrno pijeska uz planinu.” Sva naša dobra djela su upravo to – djela muškaraca i žena – ali misa je djelo Božje. On je taj koji nas hrani svojom Riječju i svojim Tijelom – uvijek gladujmo hrane koju možemo primiti samo na misi!
17. nedjelja kroz godinu/Godina B/2 Kraljevi 4:42-44, Efežanima 4:1-6, Ivan 6:1-15
______
Izvorno objavljeno na Križ stoji dok se svijet okreće
