„Tako muškarac i žena, koji po bračnom savezu bračne ljubavi ‘nisu više dvoje, nego jedno tijelo’ (Mt 19,6) pružaju uzajamnu pomoć i služenje jedno drugom kroz intimno jedinstvo svojih osoba i akcije.”
-Drugi vatikanski sabor
Gaudium et spes (Radost i nada, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu), 48.
Zdrav odnos kada je u pitanju brak uključuje ravnotežu i jednaku raspodjelu davanja i primanja u pogledu donošenja odluka koje se tiču jedno drugoga. Unatoč izazovima te usponima i padovima, sveukupno snažno partnerstvo između muškarca i žene podrazumijeva tim koji podržava jedno drugo. Brak je međusobni odnos između muškarca i žene. Uostalom, voljeti znači željeti dobro drugoga.
Kada su parovi dio veze, bitno je da razmišljaju o drugome i da uzmu u obzir njegove ili njezine osjećaje, posebno kada donose odluke koje će snažno utjecati na drugoga u vezi. Na primjer, vjera, planovi za vjenčanje, odgoj djece, životna situacija, financije itd. Pitanje je onda za nas katolike: “Što Crkva kaže o tome”?
Često krivo tumačen odlomak u Svetom pismu je Efežanima 5:22-25, pa pogledajmo stihove i shvatimo što to znači kroz objektiv Katoličke Crkve:
Žene neka budu podložne svojim muževima kao Gospodinu: Jer muž je glava ženi, kao što je Krist glava Crkvi. On je spasitelj svoga tijela. Dakle, kao što se Crkva pokorava Kristu, tako i žene svojim muževima u svemu.
Muževi, ljubite svoje žene, kao što je i Krist ljubio Crkvu i samoga sebe predao za nju.
Često se na misi ovi stihovi izostavljaju iz straha da se ne uvrijede žene, i ispada kao da govore ženama da su podređene svojim muževima i da trebaju dopustiti da budu pod dominacijom i kontrolom pod vladavinom tiranije i ugnjetavanja. Muž kao glava obitelji i autoritet nad ženom ne znači da je ona pod slijepom poslušnošću svome mužu i da se mora pokoravati svakom njegovom hiru ako to zanemaruje ili dovodi u pitanje njezinu slobodu i dostojanstvo kao ljudske osobe. Uloga muža ne bi trebala uključivati verbalno, emocionalno, psihološko, duhovno ili seksualno zlostavljanje njegove žene. To uopće nije ono o čemu sveti Pavao govori u ovim stihovima, pa što onda kao katolici trebamo shvatiti iz njegovih riječi?
Važno je da kao katolici shvatimo da su žene pozvane ponuditi sebe potpuno i potpuno svojim muževima, ono što je ponuda njezina srca za obitelj. Zatim, kada pogledamo ajet o muževima, bolje razumijemo kontekst ajeta o ženama.
Muževi su pozvani ljubiti svoje žene na način na koji je Krist ljubio Crkvu, a Krist je toliko ljubio Crkvu da se žrtvovao na križu za svoju Zaručnicu. Muževi se također posve i potpuno daju s požrtvovnom ljubavlju čak do smrti. Stih ne govori samo o fizičkoj smrti, već o smrti sebe gdje je muškarac spreman dati sve za svoju ženu; za njezino dobro i njegovu obitelj. Muškarci su također pozvani djelovati kao spasitelji svojim ženama tako što će biti vođa u njihovom vođenju Kristu.
I muškarci i žene kao dio braka daju sebe potpuno i potpuno jedno za drugo pomažući jedno drugome da raste u svetosti i postaje bliži Kristu. Sve je ili ništa. Glava obitelji i srce obitelji moraju se nadopunjavati kako bi stvorili sklad. Kako to izgleda u katoličkom braku?
Podijelit ću neke od priča svojih prijatelja koji su u autentičnim katoličkim brakovima punim ljubavi. Sadašnji muž moje prijateljice išao je na izvanredni oblik mise, a njegova žena na redovni oblik mise. Kako su se sreli na pola puta? Za svatove su se vjenčavali u običnom obliku s dijelovima latinske mise. Oboje su uzeli u obzir osjećaje jedno drugoga i zajedno su napravili kompromis.
Još jedan par koji poznajem čija je ženina obitelj živjela na Long Islandu, a njegova obitelj u New Jerseyju, odlučio se preseliti na Staten Island, koji je bio između za obje obitelji. Živu rezidenciju odabrali su negdje na sredini, gdje su jasno pokazali da su se sreli na pola puta.
Neki moji prijatelji kod kojih je muž želio djecu školovati kod kuće, a žena ih je htjela poslati u katoličku školu, pa su napravili kompromis tako da su djecu pustili u katoličku školu i zajedno bi procjenjivali situaciju svake godine jer je žena bila otvorena školovanje kod kuće. Danas se djeca trenutno školuju kod kuće jer su muž i žena zajedno odlučili da bi daljnje školovanje kod kuće bila najbolja opcija za njihovu obitelj.
Autentična ljubav uključuje spremnost muškarca i žene da se nađu na pola puta. Kompromis je neophodan za velike odluke kako bi se potpuno i potpuno ponudili jedni drugima radi Krista. Muškarac kao glava ne bi trebao pokušavati dominirati i kontrolirati ženu jer to nije partnerstvo, već diktatura. Glava i srce moraju surađivati kao što su Krist i Crkva u harmoniji. Muškarci i žene jednaki su u dostojanstvu unatoč našim različitim ulogama u Crkvi, a i muž i žena pozvani su poštivati jedno drugo u odnosu ljubavi u kojem oboje teže pomoći jedno drugome da dođu u raj.
“Organizacija društava diljem svijeta još je daleko od toga da jasno odražava da žene posjeduju isto dostojanstvo i identična prava kao i muškarci. Riječima govorimo jedno, a naše odluke i stvarnost pričaju nešto drugo. Doista, “dvostruko su siromašne one žene koje trpe situacije isključenosti, maltretiranja i nasilja, jer su često manje sposobne braniti svoja prava”.
–Papa Franjo, O bratstvu i društvenom prijateljstvu, 2020., 23
____________
Izvorno objavljeno na Missio Dei
Fotografija: Anne Thelby, Unsplash / PD-US
