Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski i upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, u večernjim satima posljednjeg dana kalendarske 2024. godine, u utorak, 31. prosinca, predvodio je zahvalno Euharistijsko slavlje u katedrali Srca Isusova u Sarajevu uz koncelebraciju šestorice svećenika.
Vjernicima katedralne i drugih sarajevskih župa te redovnicama raznih kongregacija pridružili su se i pojedini mladi katolici iz pojedinih krajeva BiH i Hrvatske koji su došli u Sarajevo dočekati Novu 2025. godinu. Svi su pjevali poznate božićne liturgijske popijevke pod vodstvom Katedralnog mješovitog zbora „Josip Stadler“ uz orguljsku pratnju vlč. Marka Stanušića.
„Draga braćo i sestre, zajedno sa svima vama, zahvaljujem Gospodinu Bogu za sve blagoslove tijekom protekle godine i sa svima vama molim blagoslov za svaki dan u narednoj 2025. godini za nas, večeras ovdje okupljene, i za sve ljude ovoga grada i za sve ljude ove zemlje i za sve ljude na svijetu. Neka ih dragi Bog blagoslovi kako bi u suradnji i prijateljstvu mogli živjeti sve dane svoga života”, kazao je nadbiskup Vukšić na početku Svete mise.
U prigodnoj propovijedi nadbiskup Tomo najprije se osvrnuo na misni odlomak iz Prve poslanice sv. Ivana apostola (2,18-21) u kojem Isusov ljubljeni učenik podsjeća da je posljednji čas te da “su se već mnogi antikristi pojavili” kao i da oni kojima piše ovu poslanicu imaju “pomazanje od Svetoga” te znaju “da nikakva laž nije od istine”.
“U napasti smo, pod dojmom završetka kalendarske godine, pomisliti kako sveti pisac misli upravo na ovakav način svršetka vremena da bi već od sutra započeo novi način, novi početak i nova kalendarska godina. Međutim, ako se premjestimo u vrijeme pisanja toga teksta, to je pod kraj prvoga stoljeća, i ako se prisjetimo da način računanja dana, mjeseci i godina u ondašnjoj ogromnoj rimskoj državi, uopće nije bio na ovaj način kojega mi poznajemo, onda očito sveti pisac nije ni mislio na svršetak kalendarske godine kad je kazao da je posljednji čas, niti je mogao misliti, kako možda većina nas razmišlja danas pod dojmom okolnosti i činjenice da zaista jest kraj kalendarske godine. Stoga se postavlja prvo pitanje šta je zapravo mislio sveti pisac, kad je kazao ‘posljednji je čas’. Ponajprije, pojmom ‘posljednji čas’, ili posljednje razdoblje, ili posljednje vrijeme, u Svetom pismu se, draga braćo i sestre, naziva era Isusa Krista, razdoblje, vrijeme, čas Krista, Gospodina i Spasitelja. U povijesti spasenja to je posljednja era, posljednje vrijeme, posljednji čas. Prije toga, tijekom povijesti spasenja postojale su različite druge ere, sve u službi ove posljednje kao pripravna ovog razdoblja i sve su međutim završile jer je započela nova Isusova era, posljednje vrijeme i posljednji čas. Završilo je Adamovo vrijeme. Završila je i Noina era, i Abrahamova era, i Mojsijeva era i, ako hoćemo kroz Stari zavjet tražiti još neke druge, sve su završile. Sve su, međutim, postojale u službi posljednjega časa, posljednje ere povijesti spasenja na Isusov način. To je osnovna poruka ovoga odlomka iz Svetoga pisma”, kazao je vrhbosanske nadbiskup te dodao da su na osobit način zahvalni Ivanu, apostolu, piscu prve poslanice koja nosi njegovo ime, što tijekom ovih dana osmine Božića još jednom poručuje i naglašava važnost Isusovog rođenja, važnost početka povijesti spasenja na njegov način. “Posljednje je vrijeme, Isusovo vrijeme, nema više drugih načina povijesti spasenja, osim ove njegove poruke”, zaključio je nadbiskup Tomo.
Tumačeći pročitani odlomak s početka svetog evanđelja po Ivanu u kojem ističe da “u početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga, Riječ bijaše Bog” i da sve “postade po njoj
i bez nje ne postade ništa”, nadbiskup Vukšić je istaknuo da je to u ključna poruka ovog evanđeoskog odlomka kao i da, “jer je sveti pisac piše ljudima, vjernicima Isusa Krista, da je ovaj čas, ovo vrijeme, i za nas posljednje vrijeme”. “Ne samo da je ono posljednje na razini onoga što zovemo opća povijest spasenja, nego je i za mene i za tebe ovo posljednje vrijeme, posljednji čas, posljednja era, jer je ovo jedino vrijeme, jedini čas i jedino razdoblje dano nama, kao naše vrijeme pristajanja uz Isusa Krista, kao naše aktivno sudjelovanje u toj povijesti spasenja radi moga i tvoga spasenja, radi spasenja ljudi ovoga časa”, pojasnio je vrhbosanski nadbiskup.
“Stoga moramo kroz cijeli život voditi računa da je vrijeme, koje nam je darovano, naše vrijeme spasenja, jedino naše vrijeme spasenja i u tom smislu posljednji čas, jer je jedini čas. U svemu tome, kao i u općoj povijesti spasenja, uporište, izvor i snaga nam je Krist, Gospodin, Spasitelj ljudi, Spasitelj svijeta sa željom da nastane novo nebo i nova zemlja s mnoštvom stanovnika nebeskog Jeruzalema, gdje ćemo se, ako Bog da, naći i svi mi. I s druge strane, nema nikakve dvojbe da je providnost Božja po odlukama Crkve učinila da se taj odlomak svake godine, govorimo o odlomku iz Ivanove poslanice, čita upravo za vrijeme misa na današnji dan, koji jest također i u kalendarskom smislu posljednji čas, posljednje vrijeme, završetak jedne kalendarske godine, koja je ustaljena nekoliko stoljeća nakon Isusovoga ređenja, odnosno ovaj način računanja vremena započeo je nekada kasnije. I jest ovo posljednji čas protekle kalendarske 2024. godine. Stoga je ovo vrijeme posljednji čas da svedemo račune s vlastitom savješću i s Gospodinom Bogom. Ovo je čas posljednji da se još jednom, u ovoj kalendarskoj godini, priupitamo koliko smo, koliko sam, uspio kroz proteklih 365 dana hoditi zajedno s Gospodinom Bogom, koliko sam u tome zaista učinio sve što je bilo moguće da ovo vrijeme i dani protekle godine budu dani moga spasenja, spasenja braće i sestara koje susrećem na ovome svijetu. Zahvalni Gospodinu Bogu za sve te blagoslovljene trenutke zajedničkoga hoda s Kristom Gospodinom, molimo ga da nas blagoslovi u tom svetom nastojanju i svetome trudu. I s druge strane, ponizno molimo za oprost za sve svoje stranputice, za sva svoja skretanja ili isklizavanja, recimo i taj izraz u ova zimska doba, s pravoga puta. Neka Božje milosrđa oprosti sve naše slabosti i neka nas svojim blagoslovom uvijek vrati na pravi put”, rekao je pastir Crkve vrhbosanske.
“Sjećamo se i svih pojedinačnih blagoslova tijekom protekle godine, ponajprije činjenice da smo živi, da smo zdravi, da smo trajali svih 365 godina što je dar, ogroman dar dragoga Boga. Zahvalni smo i za sve susrete, za sva prijateljstva, za sve radosti, za sve uspjehe, za sve ono što nam je bilo lijepo i blagoslovljeno tijekom protekle godine. Sjećamo se također i žalosnih trenutaka, bilo u pojedinačnom životu, u obiteljskom životu, u narodnom, društvenom životu. Sjećamo se i sve svoje braće i sestara koje bilo gdje danas u svijetu trpe zbog ratnih stradanja i strahota. Sjećamo se i one braće i sestara koji su u životnom i materijalnom smislu stradali u našim krajevima na području općina: Jablanice, Konjica, Kreševa, Kiseljaka, Fojnice i možda još ponegdje na drugim stranama. I molimo dragoga Boga prije svega da svima, koji su izgubili živote, udijeli radost vječnoga života. I molimo također da svojom providnošću pomogne razborite ljude na ovome svijetu da se slične katastrofe izbjegnu. Molimo i za sve one koji su tijekom protekle godine umrli prirodnom smrću. Neka ih dragi Bog primi u nebesa i neka ih tamo dočekaju sveci i mučenici. Molimo i za sve buduće dane naredne 2025. godine i za nas u tim danima, za sve ljude u tim danima. Neka po zagovoru današnjega sveca svetoga Silvestra blagoslovi sve naše plemenite nakane i takve nakane svih ljudi kako bi slava Božja na ovome svijetu zaista svakim danom bila sve veća. I neka od nas učini sredstva Božje dobrote i glasnike Božje slave na ovome svijetu”, poželio je na kraju propovijedi nadbiskup Vukšić koji se nakon Misnog slavlja zadržao u razgovoru i čestitanju s okupljenim vjernicima. (kta)
