Na svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga 2024., nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, mons. Tomo Vukšić, predvodio je svetu misu na najvećem sarajevskom katoličkom groblju „Sv. Josip“ na Koševu. U suslavlju s nadbiskupom bili su: provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, katedralni župnik mons. Ivo Tomašević i još deset svećenika. Asistirali su bogoslovi Međunarodnog misijskog sjemeništa Redemptoris Mater iz Vogošće, a sudjelovalo je i više od 200 vjernika, među kojima su bile i mnoge redovnice različitih družbi, predvođene provincijalnim glavaricama sestara milosrdnica Provincije Majke Božje Divne – Sarajevo i Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina: s. Vinkom Bilješko i s. Željkom Dramac.
U prigodnoj propovijedi nadbiskup je protumačio članak vjere koji kaže da katolici vjeruju u „Općinstvo svetih“. Na temelju svetopisamskoga čitanja iz Knjige Otkrivenja (7,2-4.9-14) ukazao je na „sadržaj“ tj. tko su oni koji čine to „općinstvo“. „Dakle, i prije svetkovine Svih svetih, i prije oblikovanja teksta kojega nazivamo Vjerovanje, a u kojemu ispovijedamo istinu o ‘općinstvu svetih’, biblijski je nauk, Objava je Božja da je veliko mnoštvo na nebesima, mnoštvo koje nitko ne može izbrojiti i koje dolazi iz svakoga naroda, svakoga plemena, iz svakoga jezika, iz svakoga puka: stoje pred Prijestoljem Gospodnjim i slave Boga stvoritelja, Boga svetoga i izvora njihove svetosti“, objasnio je mons. Vukšić te u nastavku približio zašto kršćani slave zajednicu svetih. Kao uvod u taj odgovor napomenuo je da „svetost kao življena stvarnost nije privilegij samo nekih nego doslovce poziv za sve“. „Svetost se živi tamo gdje se živi vlastiti kršćanski život, vlastito zvanje i vlastito poslanje“, istaknuo je nadbiskup poručivši kako je put svetosti: da svatko ostvaruje svoje životno poslanje u kojem jest onako kako to Krist od njega očekuje.
„Svetost kao takva ili mogućnost ulaska među one koje nazivamo ‘općinstvo svetih’ nikako nije jednoznačna. Razgranata je ta mogućnost u mnoštvo načina, mjesta i vremena… Svatko od nas jest u mogućnosti hoditi za Kristom na način kako su njegovi talenti koje je primio oni koji ga vode pravim putem – da se bude svjetiljka u ovome svijetu“, rekao je mons. Vukšić te, citiravši riječi jednoga od svetaca naglasio kako je i najmanja svjetiljka tako snažna da je ni najveća tama ne može ugasiti.
„Stoga neka općinstvo svetih koje se sastoji od mnoštva imena samo Bogu znanih, nama bude svjetlost vodilja koja će nam omogućiti ponajprije da u ovom životu ostvarimo barem nešto od onoga što se zove svetost da bismo onda posvećeni ušli među svete“, rekao je vrhbosanski nadbiskup. Potom je misao premjestio na kršćansku praksu spomena na pokojne ističući kako se to ne čini onako kako to običavaju povjesničari, nego „ponajprije činimo to jer smo svjesni i želimo to posvjedočiti: da oni nisu zapravo umrli, odnosno da njihov život nije ni prestao“. „I dok palimo svijeće na njihovim grobovima želimo posvjedočiti i vjerovati da su oni svoj život darovali, kao što ona svijeća dok izgara daruje u službi svjetla: da su i oni živeći ovaj život, izgarali, darivali se u službi svojih obitelji, svojih prijatelja, poznanika i ‘Božje stvari na ovome svijetu’. I kao što onaj plamičak na svijeći dok gori, razigrano kazuje da je tu i pogotovo u mraku razbija svaki oblik tame – vjerujemo da su oni sada već u općinstvu svetih, ‘razigrani u životu’“, rekao je mons. Vukšić poručivši da je život vječni svrha i osmišljenje cjelokupnoga vjerničkoga života i postojanja.
Na kraju svete mise, koju su pjevanjem animirali članovi Katedralnoga mješovitog zbora Josip Stadler pod vodstvom vlč. Marka Stanušića, uz glazbenu potporu nazočnih redovnica različitih družbi koje djeluju u Sarajevu, riječi zahvale svima koji su pomogli u organizaciji euharistijskog slavlja te predslavitelju izrekao je župnik Tomašević.
Prije završnog blagoslova nadbiskup Vukšić izmolio je zajedničko opijelo za sve pokojne koji počivaju na ovom groblju. (kta/nedjelja.ba)
