U sklopu 29. u nizu manifestacije „Dani sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata i poraća odžačkog i podvučjačkog kraja“, a uz 80. obljetnicu Bitke za Odžak ili „Operacije Vlaška Mala“ (poznate i kao posljednje bitke Drugoga svjetskog rata na tlu Europe), u nedjelju 25. svibnja u Posavskoj Mahali kod Odžaka u Bosanskoj Posavini na Nujića groblju, koje pripada župi Srca Marijina, misno slavlje za sve pobijene u odžačkom i podvučjačkom kraju predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić.
Program je započeo u spomen-parku izgrađenom 2018. godine u znak sjećanja na veliku tragediju toga kraja (3411 poginulih, ubijenih i nestalih u podvučjačkom kraju) gdje su brojna izaslanstva iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine te udruga proisteklih iz Domovinskog rata položili vijence i upalili svijeće. Mladi toga kraja uz svaki su memorijalni stup na kojem su ispisana imena poginulih, ubijenih i nestalih u tom kraju upalili lampion i položili crvenu ružu, a potom je nadbiskup Vukšić izmolio opijelo za sve žrtve rata.
Sudionici su potom u procesiji uz molitvu krunice došli do Nujića groblja gdje su izaslanstva također položila vijence i svijeće ispred Središnjeg križa. Znakovito su dvije djevojke odjevene u narodnu nošnju iz košarice pustile dvije golubice.
Ispred kapelice na istom groblju uslijedilo je misno slavlje tijekom kojeg se molilo za duše svih žrtava Drugog svjetskog rata i poraća, žrtve nedavnoga rata kao i za sve nevine žrtve u svijetu. Uz nadbiskupa Tomu suslavilo je desetak svećenika među kojima su bili domaći župnik Mato Majić i doborski dekana Ilija Orkić.
Prigodnu riječ na početku je uputio župnik Majić.
„Ovdje smo da oživimo sjećanje i nikada ne zaboravimo istinu na 3411 poginula čija su imena uklesana u granitnim pločama Spomen parka. Ukleši i ti to u svoju dušu. Nije ti valjda srce i duša tvrđe od mramorna kamena? Dostojno je i pravedno otimati zaboravu stradanje Hrvata ovoga odžačkog i podvučjačkog kraja. Stojimo danas ovdje u vjeri da dobrota Gospodnja nije nestala, u nadi da milosrđe njegovo nije presušilo, i u ljubavi kao oni koji nikoga ne mrze. Stojimo kao vjernici i učenici Krista Gospodina, koji nas uči i zapovijeda da ljubimo i neprijatelje svoje i molimo za one koji nas progone i mrze. Stojimo poput Pieta – Žalosne Gospe koja drži u naručju mrtvoga sina. Tako i mi u naručju svojih duša i ljubavi u krilu naših života držimo naše mrtve očeve i majke poginule i nestale. Držimo ih prinoseći Boga u današnjoj euharistiji sjedinjene s Kristovom smrću kao najveći dar naše vjere, njihovu žrtvu života i naš krik i bol obučenu u molitvu. Stojimo na njihovu groblju tužni, ali i ponosni. Tužni što smo ih na okrutan način izgubili, a ponosno što smo ih imali i što su bili junaci, heroji vjerni Bogu, Crkvi i svome narodu“, rekao je uz ostalo župnik Majić.
U prigodnoj propovijedi nadbiskup Vukšić naglasak je stavio na praštanje i molitvu.
Svjestan što su sve prošli vjernici toga kraja, pojasnio je Isusov pristup, Isusovo ponašanje, njegov način, govor, nauk i konkretno svjedočenje naspram zla i nasilja koje se događa u ljudskom društvu.
„Mi smo Isusovi sljedbenici. Ponosimo se ne samo njegovim imenom, nego se izjašnjavamo kao sljedbenici njegova nauka, oni koji žele vlastitim životom vršiti, prakticirati i nasljedovati njegov primjer i način ponašanja naspram nasilja. Isus nije bio samo učitelj koji je riječima govorio o nasilju i kako se naspram njega ponašati, nego je u tom nizu različitih nasilja podnio najstrašniju smrt koju je ljudsko biće ikada podnijelo. I nitko nije bio toliko nedužan koliko On kad je bio izložen patnji i stradanju, nepravednoj osudi i nasilnoj smrti. Iz te nedužnosti i želje da bude vjeran volji Božjoj i apsolutnoj Božjoj ljubavi prosvjedovao je protiv naselja koje se njemu činilo. To je vapaj prosvjeda protiv nasilja, ali on ga nije zarobio, nije postao sužanj vlastite želje da živi kao što svaki čovjek prirodno ima. Umirući, On s križa moli Oca nebeskog da oprosti njegovim nasilnicima i protivnicima jer ne znaju što čine. Pomućenog uma, zarobljeni vlastitom mržnjom, a vjerojatno i nekom vrstom zlopamćenja, konformizma društvenoga i ondašnjeg pokušaja predstavnika vlasti da očuvaju nekakvu vrstu društvenoga reda, učinili su nasilnici da nevini visi na križu i bude nasilno ubijen. Udarili su na Boga samoga, jer u Isusu na križu visio je Bog i Božja ljubav koju je Isus svjedočio na ovome svijetu“, rekao je nadbiskup Vukšić.
Dodao je kako su mnogi mučenici podnijeli nasilnu smrti jer su slijedili Isusov primjer i njegov nauk te spomenuo bl. Miroslava Bulešića i njegove posljednje riječi: „Oprost i molitva su naša osveta.“
Pojasnio je zašto su oprost i molitva sažetak onoga što je Isus rekao na Golgoti. „To je primjer i za nas kršćane, poziv da ga nasljedujemo. Oprost na Isusov način ne znači da mi kršćani pozivamo da budu oslobođeni od odgovornosti oni koji imaju spriječiti zločin i oni koji imaju primijeniti pravedne zakone kažnjavanja zločina. Naspram toj zabludi jest stanje duha, stanje našega uma i savjesti i našega osobnog ponašanja. To je stanje u kojem se kršćanin oslobađa od zlog pamćenja, prestaje biti sužanj vlastite napasti da se osveti, moli kao Isus da zlo prestane i čini sve što je moguće da ga ne bude. Poziva sve koji su po svojoj službi dužni primjenom pravednih zakona da se zlo zaustavi, pozivaju na odgovorno društveno ponašanje, ali da u njega unosimo svjetlo Kristove ljubavi i način i primjer kojega je On pokazao kao nevina žrtva ljudske zloće i ondašnjega sustava“, poručio je nadbiskup.
Zaključio je kako je duboko uvjeren da sve nevine žrtve toga kraja „s onu stranu gdje je svetost“ poručuju da su „oprost i molitva naša osveta“ te kako su njihovi grobovi kao i grobovi svih nevinih žrtava u svijetu „najglasniji i najautentičniji propovjednici mira“.
Nazočne je pozvao da s toga mjesta upamte i ponesu Bulešićevu poruku te da prestane šutnja kako bi svi oni koji su nanosili zlo bili privedeni pravdi u skladu s pravednim zakonom. Podsjetio je da jedino ljubav Božja prihvaćena u ljudskom društvu može donijeti sreću i mir među narodima i državama.
Cijeli je program pjesmom animirala klapa Dobrković iz Dobrkovića kod Širokog Brijega.
Organizatori ovog događaja su Hrvatsko kulturno društvo Napredak – podružnica Odžak, župe Doborskog dekanata, Mjesna zajednica Posavska Mahala, HNS, Odjel za II. svjetski rat i poraće Županije Posavske i Općina Odžak, a pokrovitelj predsjednik HNS-a dr. Dragan Čović.
Manifestacija „Dani sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata i poraća odžačkog i podvučjačkog kraja 2025“ završava u nedjelju 1. lipnja misnim slavljem za stradalnike, u Garevcu kod Burića štale (područje gdje je bilo zatočeno više od 500 Hrvata katolika koji su od 25. do 28. svibnja 1945. bez suda i presude, odvođeni i ubijeni u Poljičkim šumama i na obalama rijeka Bosne i Save).
Pokolj u podvučjačkom kraju dogodio se 25. svibnja 1945. u Vlaškoj Maloj (današnjoj Posavskoj Mahali), gdje su partizani ubili blizu 500 muškaraca. Preživjeli svjedoci govore kako su kosti pobijenih bile razbacane po šumama, a u vrijeme komunizma o tome se nije smjelo govoriti. Taj stravični događaj nazivaju „malim Bleiburgom“, jer je brojka poslije narasla do 3 411 ubijenih – do sada registriranih osoba – uglavnom muškaraca u tom kraju, što još nije konačan broj. U tom kraju, naime, gotovo nema obitelji u kojoj nije ubijen netko od muškaraca starijih od 12 godina zbog čega su žene same odgajale svoju djecu. (kta/b.l.)
