Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo, u četvrtak 19. lipnja 2025., u sarajevskoj katedrali Srca Isusova, u kojoj je na jednom od vitraja u svetištu prikazano Isusovo ukazanje Julijani iz Lutticha u vezi sa štovanjem Presvetog Oltarskog sakramenta, svečano euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić. Koncelebriralo je trinaest svećenika, među kojima generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić i rektor katedrale preč. Marko Zubak. Na misnom slavlju su sudjelovale redovnice raznih družbi, bogoslovi i vjernici.
Kod oltara su asistirali bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater“ pod ravnanjem profesora vlč. Ivana Rake.
Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić je kazao da je svetkovina Tijelova prigoda vjernicima da se sa zahvalnošću prisjećaju Isusova dara Euharistije i njegovog stalnog boravka među njima po sakramentu Euharistije, sakramentu njegova Tijela i njegove Krvi. „Zahvalni za taj dar, zahvalni za tu prisutnost, molimo ga da nam oprosti sve naše slabosti i sve naše mane, kako bismo i ovaj put na dostojan način mogli proslaviti ovo Euharistijsko slavlje“, potaknuo je nadbiskup Tomo koji je potom pozdravio članove Hrvatskog seljačkog pjevačkog društva „Sljeme” iz Šestina kod Zagreba koji su animirali liturgijskom glazbom misno slavlje u sarajevskoj katedrali. Posebno su bile upečatljive skladbe izvedene uz pratnju tamburica.
U prigodnoj propovijedi nadbiskup Vukšić podsjetio je da Krist, nakon što je otišao s ovog svijeta, vjernike nije ostavio same, nego je ostao prisutan i među svojim učenicima, i u svojim učenicima, jednako kao i prije. „Prisutan je po zvuku, jeci, sadržaju Riječi Božje, Riječi njegove koja odzvanja ovim svijetom i pogotovo među njegovim učenicima. Prisutan je po Crkvi njegovoj, koju je nazvao Tijelom svojim. Prisutan je po nama, pojedinačno svakome, jer nas je nazvalo Sveto Pismo ‘udovima njegovim’, udovima njegova Tijela. Prisutan je posebice po Duhu svojemu, kojega je najprije obećao, a onda i poslao“, naglasio je nadbiskup Vukšić dodavši da je Isus danas prisutan i po sakramentima koje je ostavio Crkvi, osobito po sakramentu Euharistije njegova Tijela i Krvi.
„Prisutan je po ovome sakramentu ponajprije zato da nas hrani na našem putu prema vječnom spasenju da nas, zavaljujući Duhu Životvorcu koji kruh i vino oživotvoruje i pretvara u njegovo Tijelo, vodi tom duhovnom hranom“, istaknuo je pastir Crkve vrhbosanske.
Govoreći o značenju blagdana Tijelova, kazao je da su kruh, koji održava tijelo u životu, i vino koje razveseljuje srce čovječje, na euharistijskoj razini u službi duhovnoga života. „Zato Isus kaže da onaj koji jede od ovoga kruha i pije iz ove čaše, živjet će zauvijek. Kruh pretvoren u njegovo Tijelo, čaša vina pretvorena u njegovu Krv jest u službi vječnoga života. Živjet će zauvijek onaj tko na dostojan način prima taj sakrament koji je po svom sadržaju sakrament njegovoga Tijela i njegove Krve… Kao što je još davno sv. Ignacije kazao: to je lijek besmrtnosti. Drukčijim riječima izrečeno, ono što sam Isus kaže za Tijelo duhovno njegovo i Krv duhovnu njegovu – tko ih jede i pije – da će živjeti zauvijek“, kazao je nadbiskup Tomo.
„I osim ove funkcije u službi života, vječnoga života, euharistijski Kruh i euharistijska Kristova Krv jednako su u službi zajedništva. Svaki sakrament, i sakrament Euharistije, naime, događa se u Crkvi i događa se po Crkvi. Do te mjere su Euharistija i Crkva uvezani da jedno bez drugoga i ne postoje. Nauk je Crkve da je Euharistija tamo gdje je Crkva, a Crkva tamo gdje je Euharistija. Konstitutivni, tvorbeni elementi Crkve i Euharistije jesu uzajamna ‘crkvenost’ i ‘euharističnost’“, pojasnio je mons. Vukšić. Potaknuo je stoga vjernike da sa spoznajom u ovu prisutnost i značenje zahvaljuju Bogu za ovaj „zajedničarski“ element tj. „zajedništvo kojim je bitno obilježeno svako slavlje Euharistije“ kojega, kako je dodao, Crkva uvijek slavi bez obzira na broj sudionika slavlja.
Kazavši kako svako od tih slavlja tvori Crkvu, u smislu da Crkva postoji jer postoji Euharistija i obratno, istaknuo je da je mistično tijelo Kristovo – Crkva, jedno, iako sastavljena iz „mnoštva grozdova i mnoštva zrnja naših pojedinačnih života, doprinosa i nastojanja na putu obraćanja i posvećenja“.
Na kraju je zazvao zagovor da Krist Gospodin „prisutan među nama na mnogo načina, danas kad se na osobit način sjećamo sa zahvalnošću njegove prisutnosti po Tijelu i Krvi, hrani svakoga od nas, svakoga čovjeka živućega na putu prema vječnosti. Jer onaj koji jede od toga kruha i pije iz te čaše, živjet će zauvijek po Kristu Gospodinu našem“.
Nakon pričesti uslijedila je euharistijska procesija s četiri postaje unutar katedrale. Na kraju su svi prisutni otpjevali himan „Tebe Boga hvalimo“.
Svetkovina Tijelova slavi se u četvrtak nakon nedjelje Presvetog Trojstva. U središtu je čašćenje Presvetog Oltarskog Sakramenta pri čemu se osobito ističe nazočnost cijelog Krista u posvećenoj hostiji. Povijesno gledano, najvažniji poticaj za uvođenje ovog blagdana bila su viđenja redovnice Julijane iz Lütticha u XIII. stoljeću. Za cijelu Crkvu ovu je svetkovinu propisao papa Urban IV. 1264. godine. U hrvatskom se jeziku za ovu svetkovinu pored naziva Tijelovo koristi se i naziv Brašančevo. (kta)
