Na svetkovinu Bogojavljenja, kada Crkva obilježava i Dan Djela svetog djetinjstva, u ponedjeljak 6. siječnja 2025., svečano euharistijsko slavlje u katedrali Srca Isusova u Sarajevu predslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić uz koncelebraciju osam svećenika među kojima su bili tajnik Apostolske nuncijature mons. Javier Camañes-Forés i mons. Pavo Jurišić, prepošt Stolnog kaptola vrhbosanskog.
Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Asistirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pod ravnanjem profesora liturgike vlč. Ivana Rake.
Pozdravljajući u uvodu braću svećenike i ostale vjernike, vrhbosanski nadbiskup podsjetio je da se blagdan Bogojavljenja u narodu naziva i Vodokršće ili Sveta tri kralja. „Najvažnije što nam Nebesa danas poručuju jest Božje objavljenje svim narodima, svakom čovjeku, s pozivom na spasenje svih naroda i svakoga čovjeka. Zahvalni Gospodinu Bogu, blagoslovit ćemo se blagoslovljenom vodom u znak sjećanja na vlastito krštenje. Ali još dublje – kao znak sjećanja na oproštenje, počevši od istočnoga grijeha i svih ostalih grijeha – to škropljenje blagoslovljenom vodom bit će uvod i u ovu svetu misu, danas na Vodokršće, počevši upravo od tog običaja da se blagoslivlja voda kojom se onda u znak krštenja i molitve za Božje oproštenje, škropi narod Božji“, kazao je nadbiskup Tomo. Potom je u okviru pokajničkog čina sve prisutne poškropio blagoslovljenom vodom u znak sjećanja na primljeni sakrament krštenja.
Nakon što je vlč. Ljubo Zadrić navijestio evanđeoski misni odlomak, bogoslov Stipe Gabrić otpjevao je Bogojavljenski navještaj Uskrsa za 2024. godinu: „Predraga braćo i sestre, objavila nam se slava Gospodnja i uvijek će se objavljivati među nama dok On ponovno ne dođe. U tijeku i rasporedbi vremena spominjemo se i živimo otajstva spasenja. Središte čitave liturgijske godine vazmeno je trodnevlje našega Gospodina raspetoga, ukopanoga i uskrsloga, a vrhunac mu je Nedjelja uskrsnuća, 20. travnja. Svake nedjelje, tog tjednog Uskrsa, sveta Crkva uprisutnjuje ovo veliko otajstvo, u kojem je Krist pobijedio grijeh i smrt. Od Uskrsa proistječu svi sveti dani: početak korizme na Pepelnicu, 5. ožujka; Uzašašće Gospodinovo, 29. svibnja; nedjelja Pedesetnica: Duhovi, 8. lipnja; a početak nove liturgijske godine i došašća u nedjelju, 30. studenog. I na blagdane Presvete Bogorodice, apostola i svetih te na spomen svih vjernih mrtvih, navješćuje Crkva na svom putu zemaljskom Gospodnje vazmeno otajstvo. Kristu, koji bijaše, koji jest i koji dolazi, Gospodaru vremena i povijesti, neprolazna slava u vijeke vjekova. Amen“.
U prigodnoj propovijedi nadbiskup Vukšić progovorio je o značenju današnjeg blagdana te pojasnio u kojoj je vezi Bogojavljenje sa svetkovinom Božića. „Ponajprije, srž poruke današnjega blagdana nalazimo u odlomku iz poslanice Efežanima koji nam je maloprije naviješten. A poruka glasi da su i pogani ‘subaštinici’ i ‘sutijelo’, kako piše Pavao, i ‘sudionici’ obećanja u Kristu Isusu po evanđelju. Ova istina je novost koja se, draga braća i sestre, očitovala u događaju poklona mudraca s Istoka koji su došli u Betlehem slijedeći zvijezdu i prolazeći kroz Jeruzalem, raspitujući se u Jeruzalemu gdje da nađu Novorođenog. Svi narodi su, po ovoj sržnoj poruci što smo je iščitali u rečenici apostola Pavla, pozvani biti dio naroda Božjega, novoga naroda Božjega koji se zove Crkva. Svi su ljudi, ‘sutijelo’ i ‘subaštinici’ i ‘sudionici’ svih otajstava, tako piše Pavao“, kazao je pastir Crkve vrhbosanske napominjući da vjernicima to danas izgleda vrlo razumljivo, ali da u vrijeme kad se Isus rodio, u židovskom narodu to i nije bio slučaj.“
„Izabrani narod, slijedeći vjeru u jedinoga Boga, slijedio je također uvjerenje u svoga Boga koji bi bio – tako su često to razumijevali – samo njihov Bog i da bi posebno spasenje bio poziv upućen samo njima. Od ovoga časa, draga braća i sestre, rastaje se povijest spasenja s tim mentalitetom. Ako su – a jesu – do toga poklonstvenoga događaja u Isusovu životu pojavljivali samo Židovi ili uglavnom samo Židovi – Marija, Josip, Ivan Krstitelj, pastiri i još toliko drugih osoba – od ovoga časa, od poklona mudraca s Istoka, Isusu se klanjaju ne samo predstavnici drugih naroda, nego po njima također i drugi narodi jer je Isus spasitelj svih ljudi, svakoga naroda“, istaknuo je nadbiskup Vukšić. Dodao je da su svi „pozvani u novi narod Božji, u Crkvu kojoj je Isus glava, a svi pojedini ljudi, pa i narodi, njezini udovi, mjesta i znakovi Isusove prisutnosti na ovome svijetu“.
„Isus Krist je, dakle, spasitelj svih ljudi i svih naroda. Glava novoga slavnoga Jeruzalema, naroda Božjega, Crkve njegove, čiji smo i mi s ponosom članovi“, posvijestio je nazočnima nadbiskup Tomo te progovorio o tome što sve to znači za vjernike danas. „Ponajprije znači da trebamo biti zahvalni Gospodinu Bogu za ovu općenitost ponude spasenja i za ovaj opći poziv svim ljudima na spasenje. Jer zahvaljujući njemu, tj. zahvaljujući istini da su i pogani subaštinici i sutijelo i sudionici, i mi, hrvatski katolici, jesmo mogli postati i postali smo po krštenju dio izabranoga novoga naroda. Kao dio svoga naroda danas, zajedno sa svima koji na temelju ove istine jesu članovi izabranoga naroda, zahvaljujemo ponajprije za krsnu milost i za sve blagoslove i milosti nama osobno, našim precima, cijelome narodu, svim ljudima i svim narodima jer su svi jednako, kao i mi, pozvani na Isusovo spasenje i u njegovu Crkvu“, kazao je mons. Vukšić.
Progovorio je potom o drugoj važnoj poruci ovoga blagdana za kršćane današnje generacije, poruci koja je – kako je istaknuo – vezana uz činjenicu da su mudraci s istoka Isusa tražili u Jeruzalemu „koji je mjesto Božje prisutnosti, mjesto hrama njegova, mjesto iščitavanja i tumačenja riječi i objave Božje, mjesto Božje prisutnosti“. „Mi danas u novom Jeruzalemu, novom slavnom Jeruzalemu, jer se i tim imenom naziva Crkva, tražimo Isusa. U njegovoj Crkvi gdje se iščitava i navješćuje riječ Božja; u njoj u kojoj se slave njegovi sakramenti u kojima je On po njima prisutan; u njoj u kojoj smo i mi članovi, Isusova braća i sestre po kojima je On također prisutan na ovome svijetu; u njoj, u tom novom slavnom Jeruzalemu, u novom izabranom narodu, tražimo i raspitujemo se, poput mudraca s Istoka, gdje je Isus?“, kazao je nadbiskup Vukšić dodavši da se odgovor na to pitanje nalazi „ponajprije u riječi Božjoj koja odzvanja u sakramentima koji se slave, u svakom bratu i sestri, osobito u onome koji trpi zbog bilo kojega razloga: bolesti, siromaštva, nemogućnosti školovanja, nedostatka posla, izostanka pravedne plaće, ratnih razaranja, nasilnih smrti, progona i tako redom gotovo do u beskraj“ jer „na svim tim mjestima prisutan je Krist Gospodin“.
I u Jeruzalemu, u novoj Crkvi ga tražimo. U njoj se raspitujemo, pitamo se danas poput mudraca, osluškujući riječ Božju koja odgovara na naše pitanje gdje je Isus danas, gdje se rodio i gdje se rađa na duhovni način. U skromnosti, u samozatajnosti, osobito zaboravljene braće i sestara… Mogli smo i sami, pojedinačno, susretati Isusa u mnoštvu prilika koje smo spomenuli i mnoštvu drugih koje nismo spomenuli. Ako postavimo pitanje gdje je Isus danas, gdje se Isus danas rađa u duhovnom svijetu, onda u sve ono što smo nabrojali možete dodati gotovo bezbroj situacija iz vlastitoga životnog iskustva. Bog je svaki dan iznova među ljudima. Mudrost se sastoji u tome da ga tražimo, da se raspitujemo gdje je, da pokušavamo naći način kako da ga susretemo i da se poistovjetimo s njegovim naukom.“
Upozorio je vjernike da u svakodnevnoj potrazi za odgovorom na pitanje „Gdje je Isus?“ osobito pripaze na tumačenja različitih pokreta i ideologija današnjice koji nastoje Isusa „zatvoriti samo u dobroga čovjeka i njegov humanizam eliminirajući, ponekada svjesno, a nekada i nesvjesno, njegovo božansko dostojanstvo“.
„Danas, na blagdan Bogojavljenja, moramo biti osobito oprezni i pred tim pokušajima novih nauka… nauka naših dana koji Isusa vrlo često promatraju sa simpatijama, ali ga reduciraju i osiromašuju izostavljajući njegovo božansko dostojanstvo“, upozorio je nadbiskup Vukšić. Homiliju je zaključio riječima: „I još jednom, zahvalni Gospodinu Bogu za tu milost jer smo iz onoga dijela ljudskoga roda kojega Pavao naziva poganskim, kao dio vlastitoga naroda postali dio Crkve. To je najveći blagoslov koje Nebesa mogu dati i dala su svima nama na ovome svijetu. Neka dragi Bog blagoslovi sve nas da nasljedujući Isusa Krista, Bogočovjeka – ne samo dobroga čovjeka, nego Bogočovjeka – i sve njegove svece na ovome svijetu možemo biti glasnici i misionari istine: da su i pogani, to jest svi ljudi, ‘subaštinici, sutijelo i sudionici obećanja’ u Kristu Isusu, Gospodinu našemu. Amen.“
Na svetkovinu Bogojavljenja također se obilježava Dan Djela svetog djetinjstva. Tu udrugu je u svibnju 1843. u Francuskoj osnovao biskup Nancya Charles de Forbin-Janson i danas je prisutna u više od 150 zemalja svijeta. Djeluje kao kršćanski pokret za pružanje duhovne i materijalne pomoći najmlađima te podupire brojne projekte namijenjene za pomoć djeci u različitim misijskim zemljama: izgradnju škola, sirotišta i bolnica, pomaganje različitih dječjih duhovnih projekata po župama, dječjih pokreta i udruženja. (kta)
