Na 30. obljetnicu vojno-redarstvene operacije „Oluja“, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja te blagdan nebeske zaštitnice Vojne biskupije Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta u utorak 5. kolovoza u Kninu je misu za Domovinu te pokojne branitelje i civile stradale u Domovinskom ratu predslavio predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, izvijestila je IKA.
Misu, slavljenu u crkvi Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, koncelebrirali su domaći biskup Tomislav Rogić, vojni biskup Jure Bogdan, gospićko-senjski biskup Marko Medo, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Siniša Balajić, generalni tajnik HBK-a preč. Krunoslav Novak te brojni vojni i policijski kapelani.
Prije početka euharistije biskup Rogić izrekao je pozdrav i dobrodošlicu obiteljima poginulih, stradalih i nestalih branitelja, hrvatskim ratnim vojnim invalidima, hrvatskim braniteljima i svim sudionicima VRO „Oluja“ te svim visokim uzvanicima i vjernicima.
Uvodeći u misu nadbiskup Kutleša rekao je da su se okupili na euharistiji zahvaliti za dar Domovine i moliti za nju, za one koji ju vode te za pokojne branitelje.
Nadbiskup je nazočnima u homiliji istaknuo da ih „danas ne okuplja samo sjećanje, nego i odgovornost, jer sjećanje koje ne rađa plodom odgovornosti i vjernosti blijedi i gubi se.“
Uputio je da „živimo u vremenu u kojemu se i najdublje istine pokušavaju obezvrijediti. U vremenu u kojemu se trguje i životom i smrću, i vjerom i domom, u kojemu više nije jasno ni tko smo ni komu pripadamo. Zato se danas s evanđeoskom jasnoćom i domoljubnom hrabrošću pitamo: ‘Za što vrijedi umrijeti?’ To nas pitanje ne vodi samo prema žrtvi, ono nas vodi prema istini o životu i odgovoru na pitanje: ‘Za što vrijedi živjeti?’.“
U homiliji je razmatrao tri stvarnosti koje su, kako je rekao, vrijedne našeg umiranja, a to su Bog, obitelj i domovina.
Govoreći o Bogu, nadbiskup je primijetio: „Da smo zadobili teritorij, a izgubili dušu, izgubili bismo sve. Da smo stekli slobodu, a izgubili istinu, sloboda bi bila laž. Da smo postigli mir, a izgubili Boga, naš mir bi bio grobna tišina, a ne uskrsna radost.“
Nadbiskup je protumačio da gubitak Boga nije samo osobna tragedija, to je i duhovno samoubojstvo jednoga naroda te da se društvo i budućnost ne mogu graditi protivno Bogu.
„Danas, kada ponovno osjećamo prijetnju duhovnoga iskorjenjivanja, kada se srce naroda prazni bivajući izloženo ispraznim riječima, lošim strategijama i površnim zabavama – potrebna nam je duhovna obnova, pokret za čovjeka usklađen s Božjim planom o njemu. Potrebna nam je odlučnost da se Krist ne izbaci iz školskih programa, da se ne sramimo njegova križa u javnosti“, pojasnio je.
„Bez Boga zemlja za koju smo se borili samo je prašina koja može pasti u zaborav. Bez Boga zastava je samo komad tkanine. Bez Boga mi smo samo biološke jedinke. S Bogom postajemo narod svetaca, mučenika i heroja, narod koji ne živi samo za trenutak, nego za vječnost. S Bogom smrt postaje sjeme vječnoga života, a patnja rađa plodom. S Bogom, i mali narod ima neizmjernu vrijednost u Božjoj vječnosti“, poručio je mons. Kutleša.
Razmatrajući stvarnost obitelji, nadbiskup je istaknuo da ona nije samo sociološka kategorija, nego je svetinja za koju se živi i umire. „Ne čuva se ona zato što je ‘tradicija’, nego zato što je izvor života, osobito onih najranjivijih: djece, staraca, bolesnih“, rekao je.
„Kada majka nosi i rađa dijete, riskira svoj život. Odgajajući ga, umire sama sebi. To je istinska ljubav: umiranje iz dana u dan za onoga koga voliš. To je svakodnevno mučeništvo koje se ne vidi na naslovnicama, ali čini tkivo naroda. Gdje se uči praštanje, ako ne u obitelji? Gdje se uči moliti, ako ne od majke? Gdje se osjeća poštovanje prema starijima, ako ne za obiteljskim stolom?“, rekao je mons. Kutleša, upozorivši da stoga nije čudo da se danas vodi najžešći ideološki rat upravo protiv obitelji.
„Ako se razori obitelj, gdje naučiti ljubiti i darivati se? Kad se brak proglasi privremenim ugovorom, a djetetov život izborom, onda se brzo zaboravi da je svaki život dar od Boga, a ne proizvod nečije volje“, dodao je.
Uputio je da „branitelji koji su položili svoje živote nisu išli u smrt da bi škole bile mjesta ideoloških eksperimenata, da bi se brak obezvrjeđivao, a majčinstvo ismijavalo. Branitelji su išli u rat za svoju obitelj i za svoju Domovinu.“
Tumačeći stvarnost domovine, nadbiskup je primijetio da u svijetu koji sve češće mjeri vrijednost prema korisnosti i tržišnoj cijeni riječ „domovina“ zvuči poput zastarjele metafore. „No, za nas, sinove i kćeri hrvatskoga naroda, domovina nije puka zemljopisna ni politička kategorija, domovina je svetinja i savez. Taj savez nije sklopljen samo perom diplomata, nego molitvom udovica, suzama majki i krvlju branitelja“, pojasnio je mons. Kutleša.
„Zemlja se liječi kad se narod pokaje. Domovina se obnavlja poniznim povratkom Bogu. I zato je svaka misa, svaki čin milosrđa, svaka oproštena krivnja, čin izgradnje domovine. Naša je domovina sveta jer se za nju molilo i ginulo, za nju se vapilo ponizna srca. Njezina su brda i doline natopljeni krvlju branitelja i pomazani molitvom svetih duša“, rekao je.
Nadbiskup je upozorio da je jedan od najdubljih znakova dekadencije zapadne civilizacije to što više ne znamo za što bismo bili spremni umrijeti. „A kad ne znaš za što vrijedi umrijeti, nećeš znati ni za što vrijedi živjeti. I tu je srž problema suvremenog čovjeka: sve zna, a ni za što nije spreman darovati život. Mnogi su stručnjaci, a rijetki svjedoci. Gotovo svi žele prava, a malo tko želi dužnosti. No, narod bez ideala za koje bi bio spreman položiti život polagano umire, protumačio je.
Mons. Kutleša je poručio da povijest hrvatskog naroda ne smije biti izbrisana jer je pisana krvlju onih koji su znali za što vrijedi umrijeti: ne za politiku, nego za slobodu; ne za ideologiju, nego za ljudsko i kršćansko dostojanstvo; ne da bismo porazili druge, nego da bismo ostali svoji na svome.
„Domovina je dar, ali i zadatak. Ona nije gotov proizvod, nego poslanje. Čovjek bez domovine je kao duša bez tijela: lebdi, ali se ne može utjeloviti. Zato neka nas nikada ne bude sram reći ‘domovina’. Neka nas ne bude strah voljeti je. Neka nas ne obeshrabri kad nas ismijavaju i obezvrjeđuju. Domovina se ne voli zato što je velika i moćna, nego zato što je tvoja. Ne budimo oni koji ne vole svoju Domovinu, koji zaboravljaju njezine svetinje, koji relativiziraju njezinu žrtvu i rasprodaju je za sitne probitke. Ne budimo takvi! Budimo narod koji zna kad treba zastati, boriti se i kleknuti pred Bogom“, pozvao je predsjednik HBK-a.
Zaključio je da „vrijedi umrijeti za Boga, jer samo on daje smisao i životu i smrti. Vrijedi umrijeti za obitelj, jer ona nije puki sklop odnosa, nego sveta zajednica u kojoj se rađa život i u kojoj se čovjek oblikuje za nebo. Vrijedi umrijeti za domovinu, jer ona nije prostor interesa, nego prostor identiteta, duhovnosti i žrtve. Ako to troje izgubimo, nećemo više znati tko smo. Ako to troje sačuvamo, imat ćemo budućnost koja ima dušu.“
Potaknuo je da ne budemo narod koji zaboravlja, jer zaborav rađa ravnodušnost, a ravnodušnost vodi u duhovnu i moralnu smrt. „Ne budimo kršćani koji šute, jer šutnja pred zlom nije neutralna, ona je izdaja. Ne budimo djeca koja se srame svojih predaka, jer tko se srami korijena, sasušit će se u granama“, rekao je nadbiskup.
„U ovom slavlju pobjede i domovinske zahvalnosti, u ovoj liturgiji žrtve i vjere, neka se naša molitva vine kao ponovni zavjet: Bože, učini da te nikada ne zaboravimo, da tvoje Ime ne nestane s naših usana, iz školskih programa i iz zakona naše Domovine. Daj da obitelji naše budu uvijek vjerne čuvarice života, da odgajaju slobodne i odgovorne građane ove zemlje“, pozvao je nadbiskup Kutleša.
Na misi su uz branitelje i obitelji poginulih sudjelovali i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar obrane Ivan Anušić, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar branitelja Tomo Medved, članovi Sabora i Vlade, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga general-pukovnik Tihomir Kundid, glavni ravnatelj policije Nikola Milina, djelatni i umirovljeni generali, predstavnici Hrvatske vatrogasne zajednice, župani, gradonačelnici i načelnici te predstavnici društvenih i kulturnih ustanova.
Liturgijsko pjevanje predvodila je Klapa Hrvatske ratne mornarice Sv. Juraj i Policijska klapa Sv. Mihovil. (kta/ika)
