Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je u subotu 30. kolovoza 2025. godine misno slavlje u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Krašiću prigodom kojega je dodijelio kanonske mandate vjeroučiteljima, vjeroučiteljicama i odgojiteljicama u vjeri, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije. Na misnom slavlju koncelebrirali su mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u miru; preč. Marko Kovač, biskupski vikar za pastoral i kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola; preč. Ivan Vučak, župnik u Krašiću, Gornjem Prekrižju i Oštrcu i dekan Jastrebarskog dekanata; vlč. Kristijan Tušek, upravitelj Župe sv. Nikole biskupa u Zagrebu-Stenjevec; vlč. Domagoj Koružnjak, upravitelj župa u Svetoj Jani i Plešivici, te vlč. Domagoj Topić, nadbiskupski tajnik.
Na početku misnoga slavlja Nadbiskupa i sve okupljene pozdravila je predstojnica Ureda za vjeronauk u školi prof. dr. sc. Blaženka s. Valentina Mandarić. Zahvalila je Nadbiskupu na podršci koju pruža vjeroučiteljima i odgojiteljicama u izvršavanju vjeroučiteljske i odgojiteljske službe u javnim, privatnim i katoličkim školama te predškolskim ustanovama. “Osobito Vam hvala za Vaše propovijedi i druge poruke upućene vjernicima koje su istinski smjerokaz u ovim složenim vremenima. Jasnoća Vaše poruke i stavova o važnim crkvenim i društvenim pitanjima snažan su vjetar i oslonac i u našem odgojnom vjeroučiteljskom i pastoralnom radu.”
U homiliji nadbiskup Kutleša kazao je kako “evanđelje o talentima ne ostavlja nas ravnodušnima. Isus jasno poručuje: nije dovoljno samo ne izgubiti ono što nam je dano. Potrebno je to umnožiti i staviti u službu drugima. Gospodar ne hvali slugu koji je zakopao talent, nego hvali one sluge koji su vjerovali, riskirali i svoje darove stavili u opticaj ljubavi. Ovdje u Krašiću, Stepinac je pokazao upravo to. „Talent“ iz godina njegova sužanjstva bila je vjera kojom je očuvao čistu savjest i nepokolebljivu vjernost Kristu i Crkvi. Mogao je šutjeti, mogao se povući, mogao je zakopati svoje uvjerenje duboko u sebi i reći: „Bolje da ne govorim, da se ne zamjeram, da sačuvam mir.“ Ali, on to nije učinio jer je znao da talent vjere ne smije biti zakopan, nego svjedočen, makar to značilo kušnju, progon i smrt.”
Poručio je vjeroučiteljima kako “Krist i vama danas povjerava talente. Neki od vas možda misle da su ti talenti neznatni – možda je to strpljivost, osmijeh, možda sposobnost razumjeti dijete koje pati, uputiti riječ utjehe mladiću ili djevojci koji traže smisao. No, svaki taj dar, primljen iz Božjih ruku i stavljen u službu, u poslanje, postaje sredstvo spasenja. Blaženi Alojzije uči nas da nema pasivne vjere: ili riskiramo za Krista, ili ga polako gubimo. Nema mjesta za neutralnost: talente ili ulažemo ili ih zakapamo. Ako talent vjere zakopamo, riskiramo gubitak same vječnosti.”
Nadbiskup je istaknuo kako “mandat koji danas primate nije nagrada, nego poslanje. Crkva vam povjerava dar da uime Krista ulazite u učionice, da uime Crkve oblikujete savjesti, da uime Evanđelja pomažete djeci i mladima otkriti ljepotu života s Bogom. Vi ste pozvani braniti ono što je blaženi Alojzije branio – slobodu savjesti, svetost obitelji, nepovredivost ljudskoga dostojanstva.”
“Ovdje, u Krašiću, blaženi Alojzije u malim je stvarima potvrđivao svoju vjernost: u redovitosti molitve, u tihom prihvaćanju bolesti, u jednostavnim svakodnevnim gestama ljubavi. No, ta vjernost u malome postala je temelj za vjernost u velikome: za vjernost Crkvi, za obranu istine, za svjedočanstvo koje je nadraslo njegov život i postalo baštinom cijeloga naroda. On nije tražio nagradu mirnoga života, nego je prihvatio križ kao najveće Božje povjerenje. Njegova nagrada bila je još veća odgovornost, odgovornost za dušu svoga naroda”, naglasio je nadbiskup Kutleša i dodao: “Tako je i s vama. Što budete vjernije živjeli svoje poslanje, to će vam Gospodin povjeravati više. Vjeroučiteljska služba nije laka u vremenu koje ismijava vjeru, a vrijednosti relativizira. Ali upravo se u takvu vremenu očituje snaga vjernosti. Vjernost nije kad je lako, vjernost je kad ostaneš Kristov i kad je teško, kad se usudiš plivati protiv struje, kad se ne bojiš reći istinu u svijetu koji se boji istine, kad ostaješ svjedok i kad je to nepopularno. Nagrada za takvu vjernost nije pljesak, nego radost Gospodara. Ona se rađa u srcu kad ne zakopamo svoje talente, nego ih stavimo u službu Boga i bližnjega.”
Na kraju homilije Nadbiskup je poručio: “Crkva vam danas povjerava dragocjenu službu – oblikovanje savjesti, prenošenje istine, svjedočenje vjere. Krenite hrabro naprijed! Budite svjetlo u učionicama, kvasac u društvu, znak nade u Crkvi. Vi niste samo nastavnici jednoga školskog predmeta. Vi ste svjedoci. Vaša zadaća nije samo informirati, nego formirati; nije samo poučavati, nego odgajati; nije samo govoriti o Kristu, nego ga svojim životom pokazivati. Tako je činio blaženi Alojzije stavljajući svoje talente u službu istine. Zato je ostao nepokolebljiv. Njegova vjera nije oslabila zato što je bila izložena kušnji, nego je upravo kroz kušnju rasla i postala snažnija. Njegova ljubav nije nestala u progonstvu, nego je upravo ondje dobila novu snagu. To je logika Evanđelja: tko ima i daje, dat će mu se još više. Tko vjeruje i svjedoči, vjera će mu rasti. Tko ljubi i dijeli, ljubav će mu postati neugasiva.”
“Vaše riječi u učionicama možda se ponekad čine neznatnima, ali u srcima djece i mladih one postaju sjemenje koje će jednoga dana izrasti u velika stabla vjere. Vaše strpljenje možda se nekada čini neprimijećenim, ali u Božjim očima ono gradi budućnost Crkve. Vaša ljubav, i kad se čini da nailazi na tvrda srca, nikada nije izgubljena, jer ljubav nikada ne prestaje (usp. 1 Kor 13,8). Neka vam blaženi Alojzije bude učitelj i zagovornik. On je ovdje, u Krašiću, svoj život pretvorio u najveći talent, talent vjernosti do kraja. Neka i vas njegova hrabrost i ustrajnost nadahnjuju da ne posustanete i ne zakopate talente, nego da ih svakodnevno stavljate u službu – u školi, u obitelji, u društvu, u Crkvi. Svojim životom i radom pokažite da Krist nije prošlost, nego živa prisutnost”, zaključio je nadbiskup Kutleša.
Nakon popričesne molitve kanonske mandate primili su vjeroučitelji, vjeroučiteljice i odgajateljice u vjeri: Marija Berišić, Marijana Essert Palić, Marko Grčević, Ana Grubić, Paola Kleinberger, Ivan Lučić, Lovro Mihelić, Martina Poleto, Ivana Potnar, Kristina Prišćan, Ivana Radoš, Kristina Stojanović, Andrija Šćuric, Mihaela Teskera, Ante Vladić i Mate Zlomislić.
Zahvalu za vjeroučiteljski, odgojiteljski i pastoralni rad prigodom odlaska u mirovinu primili su: s. Manda Antonija Crnoja, Anica Čehulić, Damir Debač, Zdenka Dončić, Željka Ištvanović, Mirko Jeleč, Vesnica Lojen i Ivan Mandić.
(kta)
