Metropolitan Borys Gudziak, nadbiskup iz Philadelphije iz ukrajinske grčko katoličke crkve, govori o tome kako Crkva nastavlja hodati uz patnju Ukrajinaca, pružajući pastoralnu skrb, humanitarnu podršku i svjedok vjere usred rata.
Linda Bordoni i Devin Watkins
Dok Ukrajina trpi neumoljiva bombardiranja i traume dugotrajnog rata, ukrajinska grčka katolička crkva ostaje nepokolebljiva prisutnost zajedno sa svojim narodom, kako u zemlji, tako i u inozemstvu.
U razgovoru za Vitikanske vijesti, Metropolitan nadbiskup Borys Gudziak iz arheparhije Philadelphije za ukrajinske katolike u Sjedinjenim Državama naglašava izazove i nade s kojima se crkva suočava u vremenu velike patnje.
“Biskupi ne mogu puno učiniti u jednom smislu”, kaže on, “ali u stvari, mogu puno učiniti. Oni ostaju s ljudima.” A to je, objašnjava, najvažnije kada je zajednica boli: “Ništa nije važnije kada patite nego imati solidarnost.”
Poslušajte cijeli intervju s nadbiskupom Gudziakom
Nadbiskup Gudziak opisuje naciju duboko utječe na raseljavanje. Od početka pune invazije 2022. godine, gotovo 14 milijuna Ukrajinaca pobjeglo je od svojih domova. Dok su se neki vratili, mnogi ostaju interno raseljeni ili su se nastanili u inozemstvu bez ikakvih domova na koje se mogu vratiti.
U tom kontekstu, on nastavlja, crkva igra vitalnu ulogu, ne samo duhovno, već i društveno.
“Pokušavamo se moliti s i ljudima, objasniti što se događa, pratiti žrtve na putu križa”, kaže on. “Svi znaju nekoga tko je ubijen, nekoga tko je izbjeglica. To je univerzalno iskustvo.”
Kroz svoju mrežu svećenstva i religiozne, objašnjava Crkva, nadbiskup Gudziak, pruža utočište, hranu, odjeću, psihološku podršku i medicinsku njegu. Svećenici su čak osposobljeni za prepoznavanje i reagiranje na post-traumatični stresni poremećaj, a očekuje se da će preko 10 milijuna ljudi biti pogođeno u narednim godinama.
Potrebe djece također su prioritet. Govori o tome kako crkva organizira ljetne kampove za siročad i djecu izbjeglice, od kojih su mnogi izgubili godine obrazovanja zbog rata i pandemije Coid-19.
“Neka su djeca učinkovito izgubila pet godina školovanja”, kaže nadbiskup, izražavajući zabrinutost za porast nepismenosti.
Datoteka fotografija djece u selu u prednjem dijelu u regiji Harkiv
Sinoda u Rimu
Upitan o nedavnom sinodu biskupa ukrajinske grčke katoličke crkve održane u Rimu, nadbiskup Gudziak kaže da je glavni fokus bio pastoral, ali nužno vezan za rat.
“Sastajemo se svake godine gotovo dva tjedna kako bismo riješili pitanja dana i budućnosti, koji uključuju i odabir kandidata za episkopske vidike”, kaže on.
Međutim, ove godine, dodaje, fokus je uglavnom bio na pastoralnoj skrbi obitelji u kontekstu rata “jer izvan Ukrajine imamo izbjeglice ovog rata.” Oko 350 000 ljudi je u posljednje tri godine došlo u Sjedinjene Države, objašnjava, dok samo u Engleskoj ima preko 150 000.
S milijunima Ukrajinaca koji žive u inozemstvu, nadbiskup Gudziak kaže da biskupi moraju se baviti svojim duhovnim i praktičnim potrebama.
“Željeli smo pružiti podršku našim bratskim biskupima u Ukrajini, i moralno i materijalno: Istočna Ukrajina i zapadna Ukrajina imaju različite stilove i različite pastoralne okolnosti”, ponavlja on. “Glavna tema sada je rat i patnja ljudi.”
Dodaje da Crkva želi “moći na informirani način govoriti o okolnostima u Ukrajini, vanjskom svijetu.”
Pružajući pregled stvarnosti i složenosti ukrajinske grčke katoličke crkve, on objašnjava da je to dio zajedništva 23 istočne katoličke crkve, od kojih svaka ima svoju liturgijsku i kanonsku tradiciju. Trenutno, napominje, Crkva ima 36 eparhija širom Ukrajine i dijaspore, podržane ukupno 55 biskupa.
U Rimu, kaže, biskupi su se dva puta sastali s papom Leo XIV i razgovarali s raznim vatikanskim dužnosnicima.
Papa Leo XIV pozdravlja biskupe ukrajinske grčke katoličke crkve (ANSA)
Crkva u ruksaku
Okrećući se vlastitom ministarstvu u Sjedinjenim Državama, nadbiskup Gudziak napominje da se, unatoč velikom broju novih ukrajinskih dolazaka, samo mali frakcija, oko 5%, redovito povezuje s crkvom.
Kako bi ih došao, arheparhija je osnovala poseban ured za migrante, nudeći pomoć u hrani, odjeću, jezične resurse i pomoć u školovanju, licenciranju i plasmanu posla. Ipak, geografsko širenje novopridošlih i ograničen broj župa predstavljaju značajan izazov.
“Preispitujemo što znači biti crkva”, kaže nadbiskup. “Moramo biti” crkva u ruksaku “, mobilna, fleksibilna, prisutna gdje su ljudi, čak i bez zgrada.”
Prisjeća se vlastitog iskustva u Parizu, gdje se godinama ukrajinska katolička zajednica okupila za liturgije i zajedništvo u posuđenim prostorima. “Imali smo prekrasan crkveni život, čak i bez infrastrukture.”
Također naglašava rastući utjecaj sekularizacije i digitalne kulture, posebno među mlađim Ukrajincima: “Oni su sličniji svojim vršnjacima u Engleskoj, Australiji ili Koreji nego o vlastitim bakama i djedovima.”
Datoteka fotografija nadbiskupa Borys Gudziak
Prigovor za molitvu i solidarnost
Kako rat eskalira, tako i patnja. Posljednjih tjedana, rekordni broj bespilotnih letjelica – do 700 u jednom danu – ciljani civilna infrastruktura, bolnice i škole.
Poruka nadbiskupa Gudziaka je hitna: “Molimo vas da se molite, jer molitva odbija metke. Molite jer je Bog Gospodar povijesti i njegova će istina prevladati.”
Poziva katolike širom svijeta da ostanu informirani i da pomognu međutim mogu – putem molitve, zagovaranja ili humanitarne pomoći.
“Katolička crkva povijesno je zabranjena i uništena na teritorijima pod ruskom okupacijom”, napominje, dodajući da u takvim vremenima hrabrost ljudi i obraćenja stoje kao moćni znakovi Božje prisutnosti.
“Vrijeme je nevjerojatnog izazova”, zaključuje on, “ali neizmjerno smo zahvalni na svakom činu ljubaznosti, svakoj molitvi, svakoj gesti pomoći.”
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
