„Sveta Stolica ostaje duboko posvećena promicanju mira, pravednosti i suglasja među narodima”, izjavio je nadbiskup Paul Richard Gallagher 28. ožujka na godišnjoj konferenciji mađarskih veleposlanika, spomenuvši „naoružane sukobe“ u današnjem svijetu, poput rata između Rusije i Ukrajine, sukoba između Izraela i Hamasa, borbe i nemire na Bliskom istoku te stalno nasilje u afričkim zemljama, piše Vatican News.
U svom je govoru vatikanski diplomat istaknuo važnost koju religije mogu imati u rješavanju suvremenih geopolitičkih izazova. Naglasio je kako je upravo predanost stavljanju „ljudskog dostojanstva u središte svih pregovora i rješenja“ ključna za to da religije i njihovi predstavnici postanu važni akteri u procesima i dijalozima koji vode prema izgradnji mira.
Religijsko shvaćanje mira: ljudsko dostojanstvo
Mons. Gallagher je istaknuo kako katoličko shvaćanje mira, koje je temelj diplomatskog djelovanja Svete Stolice, nije samo „politička potreba“ ili „odsutnost rata“, već „moralna obveza i odraz Božje volje“. To je „prisutnost pravde, ljubavi i pravednog reda, što poziva na „obraćenje srca i prepoznavanje dostojanstva svakoga ljudskog bića“ te njegovog cjelovitog razvoja.
Takav mir temelji se na „pomirenju s Bogom i među ljudima“, a nastavlja se među pojedincima, zajednicama, društvima i, na kraju, među narodima i državama. „Mir je Božji dar, temeljen na istini i ljubavi, i ostvaruje se kroz ljudsku suradnju s božanskom milošću“, dodao je tajnik za odnose s državama i međunarodnim organizacijama.
Važnost međureligijskog dijaloga
U svom je izlaganju nadbiskup objasnio kako „vrijednosti istine, pravde, ljubavi i slobode“, koje su temelj poslanja Svete Stolice, „nisu isključivo kršćanske, već odjekuju u svim kulturama i vjerskim tradicijama“ te su „temeljno univerzalne“. To ne čini međureligijski dijalog „opcionalnim“, već „neophodnim alatom za rješavanje sukoba koji imaju duboke povijesne i moralne dimenzije“. „Mir mora pozivati na nešto dublje: zajednička moralna i etička uvjerenja prisutna u svakoj vjerskoj tradiciji i, prije svega, na samu prirodu ljudske osobe“, naglašava mons. Gallagher.
Kao primjer navodi stalni dijalog Svete Stolice s islamskim institucijama u svijetu, ali i osobnu angažiranost pape u promicanju mirovnih procesa, kao što je potpisivanje Dokumenta o ljudskom bratstvu s velikim imamom Sveučilišta Al-Azhar, Ahmedom Al-Tayyibom, 2019. godine. „Papa Franjo stavio je nov naglasak na izgradnju mira kao praktičnu i svakodnevnu obvezu“, ističe mons. Gallagher, dodajući kako „održiv, pravedan i trajan mir zahtijeva dublju posvećenost, koja integrira ne samo diplomaciju, već i moralne i etičke imperative koje religija već dugo podržava“. „Politički mirovni ugovori mogu okončati ratove, ali bez moralnog temelja često ne uspijevaju izliječiti podjele“, ponavlja nadbiskup.
Religijska diplomacija danas je ključna
„Brojni sukobi, bez obzira na njihove neposredne uzroke, imaju vjersku dimenziju“, primijetio je nadbiskup Gallagher, navodeći, primjerice, sukob između Izraela i Palestine, ali i mjesta poput Sirije, Iraka ili Ukrajine u kojima, iako su politički faktori ključni, vjerske podjele također utječu na strane u sukobima. U povijesti, a ponekad i danas, religija je bila „instrumentalizirana za nasilne ciljeve“ ili „kako bi se opravdali sukobi“, napomenuo je nadbiskup Gallagher. Međutim, danas je važno da diplomatski svijet prepozna kako religijski predstavnici mogu biti „moćan alat za pomirenje i jedinstvo“, jer mogu nadići diplomatsku razinu i ponuditi tip dijaloga koji „politički pragmatizam sam ne može doseći“.
„Moć religijske diplomacije ne leži u političkoj ili vojnoj poluzi koju može posjedovati, već u njenoj sposobnosti da se obrati srcima i umovima pojedinaca“, objasnio je nadbiskup, prisjećajući se posredničke uloge Svete Stolice u približavanju Sjedinjenih Američkih Država i Kube, što je kulminiralo povijesnim sporazumom iz 2014. godine.
Religijska diplomacija pomaže „popuniti“ praznine koje mogu nastati u pregovorima „nudeći dijalog ukorijenjen u zajedničkim ljudskim vrijednostima“. „Mir mora biti izgrađen na bratstvu, a ne samo na političkim, vojnim ili čak ekonomskim dogovorima“, istaknuo je nadbiskup, precizirajući kako se ideologije ili diplomatske strategije mogu s vremenom mijenjati, ali moralni principi poput istine, pravednosti i pomirenja ostaju trajni.
Vrijednosti Mađarske
Na kraju je nadbiskup Gallagher govorio o povijesti Mađarske koja je, nadahnuta vizijom kralja svetoga Stjepana I., u svoj ustavni temelj ugradila „načela jedinstva, pravde i mirnog suživota“. Ta zemlja nastoji pokazati da „izgradnja mira nije apstraktni ideal, već živuća stvarnost“, ukorijenjena „u zaštiti ljudskog dostojanstva i poštovanju ljudskog života, kao i u promicanju društva u kojemu mogu koegzistirati različite kulturne i vjerske tradicije i u kojemu se vodi briga o najranjivijima“, zaključio je tajnik za odnose s državama i međunarodnim organizacijama. (kta/rv)
