Stvarnost latinoameričke zemlje i izazovi mjesne Crkve, mogući put pape Franje u njegovu domovinu, lik Mame Antule, prve argentinske svetice, njezina ostavština i važnost, bile su teme intervjua za vatikanske medije koji je, 8. veljače 2024. dao mons. Jorge Ignacio García Cuerva, nadbiskup Buenos Airesa.
„Mama Antula je nemirna žena za koju se nadamo da će nas učiniti nemirnim kršćanima i učiniti nas istinskim utjelovljenjem Crkve koja izlazi, kao što papa Franjo traži od nas“. Ovim riječima nadbiskup Jorge Ignacio García Cuerva objašnjava važnost kanonizacije blažene Marije Antonije de San José de Paz y Figueroa, poznatije kao Mama Antula, koju će papa Franjo proglasiti svetom 11. veljače u liturgijskom slavlju koje će započeti u 9.30 u vatikanskoj Bazilici Sv. Petra. Proglašenje argentinske „prve svetice“ dar je za zemlju koja trenutno prolazi „vrlo loše trenutke“, zbog inflacije i siromaštva, objašnjava nadbiskup. No to također izražava nadu u moguće buduće Papino putovanje u domovinu, čemu se i sam Papa nada, o čemu je govorio u raznim intervjuima. To bi bila velika radost za ljude, naglašava García Cuerva: „Za mene to znači susret pastira s njegovim narodom. Mislim da ima mnogo ljudi koji ga žele upoznati, a s druge strane vjerujem da je lik pape Franje prepoznat u cijelom svijetu, on je svjetski lider, dok ponekad mi Argentinci nismo dopuštali da Bergoglio bude Franjo te smo ga katkad stavljali u središte naših mjesnih rasprava i podjela.“
„Zaustavljanje je također dio hoda“
Nadbiskup komentira i ovogodišnju Papinu poruku za korizmu: Bog nas vodi kroz pustinju do slobode. On ističe da je to tekst kojim nas papa Franjo poziva da sačuvamo radost i ne padnemo u žalost koja nagriza dušu te nas sprječava da nastavimo put. Na općoj audijenciji prošle srijede Papa je također govorio o žalosti koja stvara očaj i duboku tjeskobu, primjećuje pastir iz Buenos Airesa. I komentira: „Vjerujem da moramo biti mistici otvorenih očiju sposobni otkriti Božju prisutnost u dubinama svakodnevne stvarnosti. Papa u svojoj poruci navodi da u ovom hodu pustinjom moramo ponekad stati i kaže da je zaustavljanje dio koračanja. Ovo je zanimljivo jer često stalno nešto radimo, ili stojimo mirno i mislimo da ne radimo ništa. Mislim da ponekad trebamo zastati i razmisliti, poslušati Božji glas duboko u našim srcima, ne dopustiti da nas progutaju vihor i aktivizam. Stoga je dobra ideja da se u korizmi zastane, smatrajući da je i zaustavljanjedio hoda.“
Ne možemo ostati ravnodušni na stvarnost u zemlji
Monsinjor García Cuerva se zatim osvrće na trenutnu gospodarsku, društvenu i političku situaciju u kojoj se nalazi Argentina, a koja, prema posljednjim podacima Indec-a, premašuje stopu siromaštva od 40% i ima stopu inflacije veću od 12%. „S jedne strane – komentira – ne možemo ostati ravnodušni jer za nas stope siromaštva znače braću i sestre koji prolaze kroz vrlo loš period. Nažalost, Argentina već godinama proživljava ovu krizu i ove brojke moraju nas duboko raniti jer to pak nisu tek brojke, to su konkretna lica i uvijek govorim da političko, poslovno i vjersko vodstvo, svi mi imamo dio odgovornosti što smo došli u ovu situaciju“. Odgovornost nadbiskupa je i da uspije dobiti sve da se okupe oko stola kako bi dali neke konkretne prijedloge koji će definitivno izvući mnogu braću i sestre iz ove teške situacije. „Mislim da mi Argentinci zaslužujemo sjesti za stol, pogledati jedni druge u oči i prepoznati jedni druge kao braću i sestre. Imali smo iskustva u koja smo sve mobilizirali, poput Svjetskog nogometnog prvenstva, koje nas Argentince silno ujedinjuje. Vrijeme je da ostavimo po strani taj famozni ideološki i kulturni jaz, da razmislimo o ovim konkretnim licima, ovih 40% siromaštva i kažemo: kako možemo unaprijediti svoju zemlju?“
Izazovi Crkve u latinoameričkoj zemlji
Osvrćući se na izazove s kojima se susreće Crkva u Argentini, monsinjor García Cuerva kaže da je kršćanska radost odgovor na surovu stvarnost i teška vremena koja ova zemlja prolazi. I objašnjava: „Kršćanska radost nije bezumni optimizam. Kršćanska radost je povezana sa spoznajom da nas Isus prati, to je istinska svijest da je On svojim uskrsnućem zauvijek pobijedio smrt. Znajući da su radost i nada često rođeni s križa te da svaki dan moramo odabrati stav koji želimo imati prema životu“. Crkva, nastavlja nadbiskup, mora pomoći argentinskom narodu da ne odustane, da se i dalje drži nade i radosti. „Nemamo potreba za daljnjim dijagnozama krize, ljudi je već doživljavaju samim odlaskom u supermarket, podizanjem plaće na kraju mjeseca, pa je izazov kako u sadašnjoj teškoj društvenoj stvarnosti svjedočiti dobrim vijestima, tj., vjeri da nas Bog prati u životu, da nas nije zaboravio“.
Mama Antula utjelovljuje kreativnost i misionarsku smjelost
Govoreći o vjeri argentinskog naroda, nadbiskup Buenos Airesa zatim se usredotočuje na lik, život i djelo Mame Antule, nekoliko dana pred njezinu kanonizaciju: „Prva argentinska svetica izaziva nas kao društvo i kao Crkvu da ne ostavimo tek na oltarima model života koji nam je ostavila“. Sjećajući se ove laikinje iz 18. stoljeća koja je živjela u teškom razdoblju nakon protjerivanja isusovaca iz Španjolske i iz potkraljevstva Río de la Plata koje je želio španjolski kralj Carlos III., ali koja je mogla ići naprijed jer je bila uvjerena da je za društvo svog vremena bilo važno duhovno prakticiranje evanđelja. „Moramo se preispitati kao Crkva kada nam papa Franjo govori o kreativnosti i odvažnosti te u Evangelii Gaudium piše o navještaju evanđelja bez straha i bez oklijevanja. Vjerujem da je Mama Antula utjelovila taj misionarski duh. Zato kažem da njezin model života ne smije ostati samo na oltaru – od nedjelje nadalje ona će biti svetica – već nam također treba biti i izazov”. (kta/rv)
