Umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je misu prigodom obljetnica smrti nadbiskupa Franića i Jurića u Crkvi Svete Obitelji u Solinu u četvrtak, 20. ožujka. U koncelebraciji je bio župni vikar Župe Gospe od Otoka don Robert Pudar, a kod oltara je posluživao đakon Branimir Ivančić.
Prije početka misnoga slavlja nadbiskup je vjernicima ukratko približio živote ovih dvaju pastira te podsjetio kako je njihova želja bila da se pokopaju na svetom tlu Gospina Otoka što se i ostvarilo prijenosom njihovih zemnih ostataka 23. ožujka 2022. „Mi večeras želimo zahvaliti prije svega Gospodinu za dar ova dva pastira koja su značila puno za našu Crkvu u teškim vremenima“, ustvrdio je nadbiskup Barišić i započeo misu na kojoj su liturgijsko pjevanje predvodili Pučki pivači Gospe od Otoka.
Riječima „Braćo i sestre, doista možemo biti ponosni na naše nadbiskupe, Antu i Franu, dva stupa Crkve u teškim vremenima“ započeo je mons. Barišić propovijed u kojoj je pojasnio da iako su ova dva čovjeka bila različita, imaju nekoliko zajedničkih točaka. Ljubav prema Bogu, Crkvi i domovini te Blaženoj Djevici Mariji bile su ono u čemu su obojica bila jednaka. Nadbiskup je rekao kako su njegovi prethodnici Crkvu, tu obitelj Božju, toliko živjeli i osjećali da su za nju živjeli u teškim vremenima komunizma. Imali su zdravu ljubav prema domovini i, Bogu hvala, uspjeli dočekati njezinu slobodu. „I jedan i drugi su Blaženu Djevicu Mariju štovali“, ističe nadbiskup u miru i nastavlja pojašnjavajući kako su ispod križa bili Marija i Ivan, jedan od dvanaestorice, čiji su nasljednici biskupi. Upravo zato je nemoguće zamisliti da bi postojao neki biskup koji ne bi gajio ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji, onoj koja je najbolje odgovorila Duhu Svetom, kada mu ju je sam Isus Krist ostavio za majku. Majka Marija ostavila je jedan testament koji je za sve nas: „Što god vam rekne, učinite“, ali je posebno za biskupe. „Mi se nalazimo na Gospinu Otoku, najstarijem svetištu u Hrvata – prasvetištu, i nije nikakvo čudo da su željeli ovdje otpočinuti“, rekao je mons. Barišić dodavši kako ne možemo zaobići ovo doista sveto tlo za nas Hrvate gdje se spajaju nebo i zemlja. Nadalje je podsjetio na gesla nadbiskupa Franića, „Pobjeda svetih“, i Jurića, „U križu je spas“ rekavši kako je po križu i žrtvi neizostavna pobjeda svetih, što se i vidjelo kod našeg oslobađanja od bezbožnog komunizma, kako ga je nazivao mons. Franić. „Doista križ ima svoju snagu i, iako se isprva čini da tu nema uspjeha, Kristov križ, povezan s Njime, donosi spasenje“, a to se pokazalo na ovim našim pastirima u iznimno teškim vremenima.
Razlamajući riječ Božju, nadbiskup u miru je rekao kako su nadbiskupi Franić i Jurić tu Riječ tumačili i njome hranili narod te ga hrabrili na njihovu životnom putu. „I danas je ta hrana nama potrebna da ne bismo svoj život promašili“ dodaje otac nadbiskup u miru te pojašnjava kako Jeremija govori da je čovjek koji se oslanja sam na sebe i bogatstvo, čije je srce daleko od Gospodinu poput drače u pustinji – posve nerazvijen, nema plode i životari. Čovjek koji se oslanja na Boga, s druge je strane, poput stabla uz vodu tekućicu od koje crpi snagu te je uvijek zelen i donosi plodove. Evanđeoski tekst donosi prispodobu o siromahu Lazaru i bogatašu, a nadbiskup je pojasnio kako je malo čudno da se jednom bogatašu, koji su često ugledni i priznati ljudi, ne zna ime, ali je to zato što se on zatrpao stvarima i od njih ga ne vidiš – one su ga ponizile. Siromah za razliku od bogataša nema ništa, ali ima ime. Bogataš, čovjek, nije imao samilosti prema siromahu Lazaru, kao što ju je imao pas koji je dolazio lizati ga i družiti se s njime, i tu vidimo koliki je jaz nastao između ova dva čovjeka. Ipak, još je veći jaz bio između neba i zemlje, ali ga je premostio Isus Krist te je na nama da si postavimo pitanje trudimo li se mi premošćivati taj jaz između sebe i drugih ljudi ili smo prema njima indiferentni kao što je bio ovaj bogataš. „Slavimo spomendane naših nadbiskupa u vremenu korizme. Kroz te korizme, teška vremena, oni su nas uspješno vodili, pred nama išli i neka nam oni, u vremenu našega korizmenog hoda, budu pomoć svojim primjerom i zagovorom kako bi mogli otajstvo Uskrsa, proslave Križa Kristova, već ovdje doživjeti u otajstvima, a onda konačno, s njima i sa svima, u zajedništvu svetih kod Oca nebeskoga“, zaključio je mons. Barišić.
Naposljetku se okupljenima obratio don Stipan Šurlin, župnik Župe Gospe od Otoka, koji je podsjetio kako je upravo za nadbiskupa Barišića realiziran projekt kripte splitskih nadbiskupa i ispunjena želja njegovih prethodnika da počivaju na Gospinu otoku, mjestu iznimno važnom za naš identitet, kako vjerski tako i nacionalni. „Neka nam ovaj događaj bude poticaj da znamo koji nam je cilj u životu“, ustvrdio je don Stipan.
Nakon mise uslijedila je molitva pred grobovima nadbiskupa Franića i Jurića.
