Na današnji dan prije 128 godina, 15. travnja 1897., u Travniku je preminuo sluga Božji Petar Barbarić, sjemeništarac, kandidat Družbe Isusove i uzor svetosti mladima našeg vremena. Iako je živio svega 23 godine, njegovo nasljeđe i duhovni lik nadahnjuju vjernike diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ostavljajući dubok trag u srcima onih koji upoznaju njegovu životnu priču.
Rođen u skromnoj i pobožnoj obitelji 19. svibnja 1874. u Šiljevištima kod Klobuka u Hercegovini, Petar je od djetinjstva pokazivao iznimnu duhovnu zrelost. Već kao dječak bio je prijatelj knjige i molitve. Njegova prva učiteljica vjere bila je obitelj – osobito roditelji koji su, iako siromašni, bili pismeni i duboko vjernici, usađujući u svoju djecu ljubav prema Bogu, Crkvi i istini.
Nakon osnovnog školovanja u Veljacima, gdje je u dvije godine završio četiri razreda s odličnim uspjehom, Petar je kratko vrijeme radio kao trgovački pomoćnik. No, njegova čežnja za duhovnim zvanjem i učenjem nije jenjavala. Providnost je htjela da ga put odvede u sjemenište u Travniku, gdje je briljirao kao đak, ali još više kao uzor kreposti, molitve i apostolskog duha.
Bio je predan član Marijine kongregacije, širitelj pobožnosti prema Srcu Isusovu i veliki promicatelj svakodnevne molitve krunice. Svojim vršnjacima bio je svjetionik – društven, nesebičan, poslušan i uvijek spreman pomoći. Oduševljavao se za misije, ekumenizam i domovinu, a njegova poznata rečenica: “Od svih putova što vode u nebo meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjajući svoje obične dužnosti”, ostaje trajna poruka današnjim vjernicima.
Na pragu svećeništva, u višim razredima gimnazije, odlučio je stupiti u Družbu Isusovu. Iako mu zdravlje to nije dopustilo – obolio je od teške tuberkuloze – s posebnom je radošću dva dana prije smrti položio zavjete kao isusovac. Umro je na veliki četvrtak, 15. travnja 1897., s imenom Isusovim na usnama.
Godine 1935. njegovi su posmrtni ostaci preneseni u crkvu Nadbiskupskog sjemeništa u Travniku, gdje mu se i danas vjernici mole. Do 1945. godine zabilježeno je više od 1600 uslišanja po njegovu zagovoru. Službeni proces za Petrovu beatifikaciju započeo je u Sarajevu 1938. g. i potom se nastavio u Rimu. Službeno je završen 2015. g. Tada je Papa Franjo odobrio objavu dekreta da je Petar posjedovao kršćanske kreposti u herojskom stupnju. Još se čeka samo dekret o priznanju čuda po Petrova zagovoru i potom je put za beatifikaciju otvoren.
Petar Barbarić bio je suvremenik sv. Male Terezije, s kojom dijeli i sličnosti u pozivu, trpljenju i svetosti. Njegov lik i danas govori tiho, ali snažno – o Božjoj blizini u svakodnevnom životu, o svetosti dostupnoj svima i o vjernosti koja daje plodove vječnosti.
Njegov grob u Travniku i dalje ostaje mjesto tihe molitve, nadahnuća i pouzdanja u Boga. (kta)
