Tri knjige Emily Jaminet, Terese Tomeo i mons. James Shea gleda na kršćanske vjetrove koji su nekada puhali našom zemljom.
Nisam vidio mnogo budućnosti za čovječanstvo prije 20 godina, ali tada su me i Bog i čovječanstvo iznenadili – Bog svojim strpljenjem i čovječanstvo svojom izopačenošću. Duhovno ratovanje je tako duga i mukotrpna bitka. Možemo li sada završiti?
Đavolje strategije su postupno primjenjivane. Prije nekoliko desetljeća većina liberala bila bi odbojna prema užasno našminkanim drag queensima koji se rugaju časnim sestrama, hule na Isusa i ciljaju na nevinu djecu na pozornicama i tijekom priča u knjižnicama.
Prije nego što su sakaćenje i štetni lijekovi za djecu postali modni, čak su i ljudi poput Billa i Hilary Clinton, Baracka Obame i Joea Bidena branili brak kao brak između jednog muškarca i jedne žene. Prijem muškaraca u ženske kupaonice i odavanje počasti što su pobijedili žene u sportu još se nije ni zamislilo.
Iako nikad u povijesti nije bilo savršenstva, jednom su našom zemljom zapuhali prevladavajući kršćanski vjetrovi. Naišao sam na tri knjige koje govore o tim vjetrovima s mudrošću prošlih generacija kako bi nas ojačale za nadolazeće puhanje.
Snaga Presvetog Srca
U Sveti običaji od Presvetog Srca, Emily Jaminet oslanja se na pobožnost Presvetog srca kao na svoje obiteljsko nasljeđe. “Poput zraka koji su udisali, pobožnost Presvetom Srcu ispunjava naše domove već četiri generacije”, napisala je. “Bog je održao svoja obećanja našoj obitelji kroz bolest, ratove, tuge i radosti. U životu su stajali čvrsto u svom pouzdanju i vjeri, a na kraju su umrli uvjereni da je Isus pobjednik, da umiru u njemu i njegovoj sakramentalnoj ljubavi.”
Jaminet nudi nadnaravni melem osnažujući obećanja koja nam je Isus dao kroz pobožnost Presvetom Srcu. Objašnjava da se Isus ukazao francuskoj časnoj sestri, svetoj Margareti Mariji Alacoque (1647.-1690.) otkrivajući svoje plameno, trnjem okruženo srce, pokazujući svoju goruću ljubav prema čovječanstvu i pozivajući nas da u njemu nađemo utočište. Podrijetlo pobožnosti Presvetom Srcu, primjećuje Jaminet, započelo je kada je sveti Ivan na Posljednjoj večeri položio svoju glavu na Kristova prsa u blizini njegova kucajućeg srca.“
“Kristova ljubav preobrazila je prošla društva i može obnoviti živote danas”, piše ona. „Srce Isusovo neprestano je kucalo za nas. On želi da se mi — i naše društvo — probudimo iz našeg zbunjenog i izobličenog stanja i dopustimo da se naša srca obnove i oporave njegovom ljubavlju.”
Kroz što god prolazili, Jaminet nas podsjeća da Presveto Srce kuca za nas, za sve, i dat će nam nadnaravnu nadu i milosti. “Jer rat svijeta je protiv vladavina i Bog nam je dao našu vlastitu jednu dušu za početak i da krenemo odatle”, napisala je.
Uvidi svete Margarete Marije i drugi osobni izvještaji kroz knjigu pomažu u prevladavanju grijeha ili duhovne “blokade”, rasplamsavanju vjere, predaji i ustoličenju Isusa nad našim domom i obitelji kako bi nas vodio do mira i radosti.
Mudrost od Rosie
Sve dolazi Rosie Terese Tomeo, radijske voditeljice EWTN-ove Catholic Connection, koristi se izrekama koje su nekoć bile kamen temeljac katoličkih obitelji. Majčin joj savjet ovih dana odjekuje u mislima. I ja isto. Sada. Jednostavno sam očekivao nekoliko starih bisera mudrosti izrečenih majčinim naglaskom iz New Jerseyja: “Awfa it up to God and Put it at the Foot of the Crawse. … Slušajte svog Mutha. … Nevva postaje prevelika za te gaće.” To postoji, ali Tomeo proširuje te bisere kroz Sveto pismo, svece i katoličko učenje.
Poglavlje Awfa it Up sadrži uvide o sjedinjavanju naše patnje s Kristovom. Činjenica da je Rosie podnijela mnoge nedaće u životu čini ovu lekciju za njezine tri kćeri posebno relevantnom. Tomeo razrađuje donoseći objašnjenje oca Spitzera o tome kako je iskupiteljska patnja povezana s pročišćenjem ljubavi: „Ideja je da možemo biti očišćeni od onoga što bismo mogli nazvati pretjeranom vezanošću za ovaj svijet, tako da prvo tražimo Božje Kraljevstvo, ali to činimo točno kako to Isus opisuje u Blaženstvima. Kaže blaženi siromasi duhom. To znači ponizna srca.“
Spitzer nas također upućuje na svetu Tereziju iz Lisieuxa koja uči da prinošenje naše patnje Ocu može biti čin samopožrtvovne ljubavi za naše otkupljenje i svijet. “Nemamo pojma kakvo dobro može proizaći iz naše patnje jer Bog njome upravlja”, rekao je. “Bog je taj koji to otkupljuje. Bog je taj koji ga koristi za otkupljenje svijeta. … Samo prinesite tu bol kako bi je Bog preobrazio u milost i izlio je na svijet, posebno za duše kojima je najpotrebnije njegovo milosrđe.”
Apostolska revnost za novi naraštaj
“U svakoj točki, Onaj koji je došao kao svjetlo u tamu da uspostavi kraljevstvo istine i ljubavi naišao je na otpor tame. Svjetlo nastavlja sjati; njegovo je podrijetlo u samom Bogu i tama ga ne može nadvladati. To je početak knjige Od kršćanstva do apostolskog poslanja: Pastoralne strategije za apostolsko doba, niz razgovora koje je okupio mons. James Shea, predsjednik Sveučilišta Mary.
Knjiga predlaže evangelizacijske strategije za bolesti koje zbunjuju našu postkršćansku kulturu. Razumijevanje kako je iskra apostolske revnosti izmakla potiče nas da iskoristimo Duha Svetoga za izazove koji dolaze. Vodimo se kroz kršćansku povijest kada je Crkva imala žar, istinu i Duha Svetoga. Od 12 apostola i skromnog asortimana učenika, kulture kršćanstva rasle su, ali su na kraju pale u samozadovoljstvo i neprijateljstvo. Shea objašnjava da je Crkva umjesto da bude odvojena od kulture, bila ugušena njome.
Ipak, on odbacuje predviđanja poraza Crkve, duhovnog organizma s korijenima u nebu. “Koje je sociološko istraživanje moglo predvidjeti preobraćenje drevne i sofisticirane civilizacije u rukama male skupine neobrazovanih radnika?” pita Shea. “Koja bi numerička analiza mogla pretpostaviti eksploziju monaškog pokreta? Ili obraćenje svih poganskih naroda Europe? Ili pojava svetog Franje i njegovih tisuća sljedbenika u nekoliko kratkih godina? Ili ukazanja Gospe od Guadalupe i obraćenje Meksika? Ili, što se toga tiče, obraćenje jedne duše?”
Iako je mons. Shea kaže da je promjena u našem razmišljanju i pristupu hitna, on se nada. “Naš je zadatak,” piše on, “shvatiti da živimo u novom apostolskom dobu, vjerovati da je Duh Sveti na djelu, i kao što je sv. .. Pavao kaže, što je zlo više prisutno, to više milosti obiluje.”
