Kažem vam, prijatelji moji,
ne bojte se onih koji ubijaju tijelo
ali nakon toga ne može više.
Pokazat ću ti koga se trebaš bojati.
Boj se onoga koji nakon ubijanja
ima moć baciti u pakao;
da, kažem vam, bojte se toga.
Ne prodaje li se pet vrabaca za dva novčića?
Ipak, niti jedan od njih nije izmakao Božjem primjećivanju.
Čak su vam i vlasi na glavi sve izbrojane.
Ne bojte se.
Vrijediš više od mnogih vrabaca.
— Luka 12:4–7Moje povjerenje je položeno u Boga koji ne treba našu pomoć za ostvarenje svojih planova. Naše jedino nastojanje treba biti da se posvetimo poslu i da mu budemo vjerni, a ne da kvarimo njegov rad svojim nedostacima.
—Sv. Isaac Jogues
Danas slavimo svetkovinu svetog Izaka Joguesa, jednog od sjevernoameričkih mučenika koji je dao svoj život služeći američkim domorodačkim narodima (ujedno i prvog svećenika koji je kročio na Manhattan). Svojim životom i mučeništvom utjelovio je retke iz današnjeg Evanđelja. Nije se bojao onih koji su mu prijetili smrću, iako ih je bilo mnogo. Umjesto toga usredotočio se na dobrobit duše, čuvajući svetost svoje vlastite duše i probudivši druge duše za Krista.
U ljeto 1642. dok je fr. Jogues je putovao s Huronima kojima je služio, zarobljen je i mučen napadajući Mohawke. Nemilosrdno su ga tukli i žvakali mu kažiprste, ostavljajući mu ruke trajno osakaćene. Fr. Jogues je sljedećih sedamnaest mjeseci proveo u zatočeništvu, tretiran kao rob. I u tim nezamislivim uvjetima nastojao se povezati s dušama ljudi. Krstio je sedamdeset ljudi i brinuo se o bolesnicima, uključujući i jednog od muškaraca koji mu je odgrizao prste.
Za fr. Jogues, užasna tjelesna mučenja koja je pretrpio – bez sumnje bolna iako su bila – na kraju su bila beznačajna. Kad je oslobođen iz zatočeništva i vraćen u civilizaciju, s ljubavlju je govorio o svojim bivšim progoniteljima, nikada nije dopustio da mu fizička bol koju su mu nanijeli pomuti svijest da su oni voljena djeca Božja. Pokazao je svoju istinsku ljubav prema tim ljudima, koji su imali razloga ne vjerovati zapadnjacima, učeći njihov jezik i običaje i pažljivim prema njihovim potrebama. Želio je da shvate neprocjenjivu vrijednost svojih duša – vrijedile su doista više od mnogih vrabaca.
Ljudi su mislili da je fra. Jogues je bio lud što se vratio svojoj misiji nakon muka koje je pretrpio, ali nije se dao pokolebati. Na kraju je ubijen 1646. godine, ponovno su ga zarobili irokezi i ubili udarcem tomahawkom u glavu. Neke od njegovih posljednjih riječi bile su: “Ne bojim se smrti ni mučenja. Ne znam zašto bi me ubio. Dolazim ovamo potvrditi mir i pokazati vam put u nebo.”
Zanimljivo, njegov se ubojica kasnije radikalno preobratio na katoličku vjeru i uzeo ime Isaac Jogues kad se krstio. I on je ubijen samo tjedan dana kasnije. Jedan od svećenika misionara je nakon toga rekao: “Ako Bog da, sada postoje dva Isaaca Joguesa na nebu.” Moram zamisliti da se prvi Isaac Jogues aktivno zauzeo za brigu za svog progonitelja, zalažući se za njegovo obraćenje i mučeničku krunu. Njegov je cilj, naposljetku, oduvijek bio raj, ne samo za sebe nego i za svi. Naposljetku, njegovo radosno pouzdanje u Krista povuklo je mnoge duše prema gore za njim.
___
Izvorno objavljeno na Frassati Razmišljanja.