S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Može li slijepac slijepca voditi? (Lk 6, 39)
Liturgija dana (12. rujna):
Prvo čitanje:
1Tim 1,1-2.12-14
Prije bijah hulitelj, ali pomilovan sam.
Pavao, apostol Krista Isusa
po nalogu Boga, Spasitelja našega,
i Krista Isusa, nade naše,
Timoteju, pravomu sinu u vjeri:
milost, milosrđe i mir
od Boga Oca i Krista Isusa,
Gospodina našega!
Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu
– Kristu Isusu, Gospodinu našemu –
jer me smatrao vrijednim povjerenja,
kad u službu postavi mene
koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik.
Ali pomilovan sam
jer sam to u neznanju učinio,
još u nevjeri.
I milost Gospodina našega
preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju,
u Kristu Isusu.
Psalam:
16,1-2a.5.7-8.11
Ti si, Gospodine, baština moja!
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«
Gospodin mi je baština i čaša:
ti u ruci držiš moju sudbinu.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje,
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Evanđelje:
Lk 6,39-42
U ono vrijeme: Kaza Isus učenicima prispodobu:
»Može li slijepac slijepca voditi?
Neće li obojica u jamu upasti?
Nije učenik nad učiteljem.
Pa i tko je posve doučen,
bit će samo kao njegov učitelj.
Što gledaš trun u oku brata svojega,
a brvna u oku svome ne opažaš?
Kako možeš kazati bratu svomu:
‘Brate, de da izvadim trun
koji ti je u oku’,
a sam u svom oku brvna ne vidiš?
Licemjere!
Izvadi najprije brvno iz oka svoga
pa ćeš tada dobro vidjeti izvaditi trun
što je u oku bratovu.«
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Riječ Božju tumači vlč. Josip Šimatović, upravitelj svetišta Crkve hrvatskih mučenika i župnik župe Sv. Nikole na Udbini, te vojni i policijski kapelan:
Dragi slušatelji, draga braćo i sestre u Kristu, danas nam Isus progovara kroz slike koje su jednostavne, ali upečatljive. Slijepac koji vodi slijepca. Trun u oku drugoga – i brvno u vlastitom. Zvuči poznato, zar ne?
Koliko puta u životu gledamo druge, njihove pogreške, njihove slabosti, njihove nedostatke – kao da imamo povećalo u rukama. A kad je riječ o nama, kad se trebamo pogledati u vlastito srce – tada se ponašamo kao da gledamo kroz zamagljeno staklo.
Isus nas danas ne opominje da bismo se osjećali loše. On nas poziva na istinu – ali istinu u ljubavi. Poziva nas da prvo pogledamo sebe, prije nego li prozovemo druge. Poziva nas da očistimo svoje oči, kako bismo drugima mogli pomagati, a ne osuđivati.
Jedno je kritizirati, a drugo je istinski voljeti. Jedno je reći: “Pogledaj kakav je!” A drugo je reći: “Hej čuj i ja imam slabosti, slični smo. Hajde da si pomognemo.”
Isus ne kaže da ne smijemo pomoći bratu da izvadi trun iz oka. Naprotiv – kaže da to i treba učiniti. Ali tek kad s ljubavlju i poniznošću priznamo vlastita brvna. Možemo pomoći ne kao licemjeri, nego kao ljudi istine i suosjećanja.
U društvu u kojem se lako sudi, lako ogovara, lako upire prstom – Isus nas poziva da budemo svjetlo, a ne sjena. Poziva nas gledati srcem, a ne samo očima. Poziva nas da ne budemo slijepci koji vode slijepce – nego oni koji znaju prvo tražiti svjetlo u sebi, kako bi drugima mogli pokazati put.
Zato te danas, dragi slušatelju, pozivam:
• Prije nego danas progovoriš o nečijoj pogrešci – zastani.
• Pogledaj iskreno sebe – bez straha, ali i bez iluzija.
• I kad u drugima vidiš trun – sjeti se: možda i oni gledaju tvoje brvno.
I ne zaboravi – i trun i brvno iz tvojeg oko Isus želi ukloniti. On nas ne osuđuje. On nas ozdravlja. Zato mu danas dopustimo da očisti naš pogled – da bismo mogli gledati druge ne kroz osudu, nego kroz ljubav. Hvala vam na slušanju. I neka vam dan bude ispunjen mirom i jasnoćom. Ne zaboravite. One oči koje vide srcem, vide najbolje.
Amen.
