Župa sv. Marine dj., jedina koja je na području Porečke i Pulske biskupije posvećena toj Božjoj ugodnici, proslavila je u nedjelju, 21. srpnja, svoju nebesku zaštitnicu. Misno slavlje predvodio je vlč. Jordan Rovis, župnik Župe sv. Mihovila arkanđela u Žminju.
Na početku homilije propovjednik, je podsjetio na riječi pape Franje, koji nas poziva da uzmemo svece za svoje prijatelje, „posebno sveca našeg imenjaka, da ga dobro upoznamo, da se sprijateljimo s njim, jer od svetaca imamo što učiti i naučiti. Oni nas usmjeravaju na put dobra, na put ljubavi prema Bogu i bližnjemu“.
Na pitanje „zašto slaviti svece“, propovjednik je u odgovoru podsjetio na svetu Majku Tereziju koja je rekla, kako su sveci najljepše lice Crkve. Oni najljepše i najbolje predstavljaju Boga, predstavljaju našu Crkvu. Dakle, „oni daju divno svjedočanstvo i prelijepi primjer kako živjeti, jer svi smo pozvani na svetost“, jer „svetost nije rezervirana samo za neke, ona je jednaki poziv upućen svakome od nas. K tomu, sveci ne zastarijevaju. Iako su živjeli davno, imaju što reći, pokazati i svjedočiti nama danas“.
U nastavku homilije, propovjednik je kratko podsjetio na život sv. Marine, svetice koja je živjela u 8.st. u Maloj Aziji. Posebno je naglasio, kako je ostalo zapisano da je imala jako dobre roditelje. „Kako je lijepo i milosno kada djeca imaju dobre roditelje, kad se mogu u njih zagledati, od njih učiti, jer obitelj je primarna zajednica i primarno mjesto gdje se čovjek odgaja. Obitelj nije samo mjesto gdje se čovjek rađa, nego gdje se čovjek odgaja i gdje se čovjek oblikuje“. Spomenuo je kako su je isticale izvrsne kvalitete i karakteristike, napomenuo je i da je znala šutjeti kad treba šutjeti. „Svetica nas uči kad treba govoriti i kad treba šutjeti. Ona je u svome životu doživjela i mnoge klevete, ali nije ju to zbunilo, bila je snažna i u opraštanju. U našem životu opraštanje je nužno i potrebno. Moramo si opraštati, pomirivati radi zajedništva, radi sklada u obitelji, međusobnog prijateljstva. Nije lako, jer čin opraštanja traži snažnu osobu. To je kvaliteta karakternih ljudi. Čovjek je velik i snažan kad oprašta i kad traži oproštenje. Slabići ne opraštaju“. U tom je kontekstu propovjednik podsjetio na bl. Miroslava Bulešića, i njegovu poznatu rečenicu „Moja osveta je oprost“.
„Dragi ljudi, dragi župljani budimo hrabri u opraštanju za naše dobro, za naše zajedništvo, za blagoslov našega života“, potaknuo je propovjednik vjernike.
U duhu misnoga evanđelja, naglasio je kako je sv. Marina dala divno svjedočanstvo koje možemo sažeti za svakoga sveca, jer svaki svetac živi najveću zapovijed, a to je zapovijed ljubavi, „ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu“.
„Čitanja prošle i današnje nedjelje žele nas osvijestiti u našem poslanju. Nismo ovdje na zemlji samo da odradimo život“ nastavio je propovjednik, „nego kao Božja stvorenja, imamo besmrtnu dušu, i moramo, svaki tamo gdje se nalazi, izvršiti svoj zadatak i svoje poslanje, ponajprije u svojoj obitelji, na svome radnom mjestu, u školi, gdje god jesam“, rekao je propovjednik, te nastavio „čuli smo kako su učenici došli pred Isusa i izložili mu što su izvršili, što su govorili, što su naučavali. Raditi s ljudima je veoma zahtjevno i sigurno takav posao itekako umara. Isus je bio dobar psiholog. On je jako dobro poznalo svoje učenike i jako dobro poznaje ljude. Stoga ih je uputio ‘otpočinite malo da možete, kad se odmorite, opet nastaviti dobro i kvalitetno svoje poslanje’“.
„U zaključku Evanđelja čuli smo, kad je Isus vidio toliko svijet, sažalio se. Isus ima sažaljenje. Isus je dobro vidio ljude, ne samo vanjštinu, on je vidio nutrinu tih ljudi „i naučavao ih je u mnogo čemu“. Isus je dobro vidio da ljudima treba dobar vođa, dobar učitelj, da im treba onaj koji će ih dobro upućivati i učiti, i hraniti njihov duh. Nije dakle dovoljno biti na razini materijalnosti, kojom na neki način kompletiramo svoj život. Stoga, pametno radimo i pametno živimo, ako usklađujemo svoj rad i svoju molitvu i svoju duhovnost. Neka nam je na radost i blagoslov ovaj današnji dan i blagdan. Sveta Marino, moli za nas“, rekao je na kraju homilije propovjednik.
Mjesni župnik, vlč. Rudi Koraca je tijekom mise na pjevalištu vodio liturgijsko pjevanje, dirigirao i instrumentalno pratio zbor iznenađujuće brojnosti za tako malu župu. Naime, župa od oko 800tinjak stanovnika ima četveroglasni zbor od oko pedeset pjevača koji pjevanje vježbaju više puta tjedno. Tijekom mise, osim župnog zbora, pojedine pjesme otpjevao je i ministrantski zbor.
Vlč. Koraca je, uz zahvalu svim sudionicima, na poseban način zahvalio predvoditelju, vlč. Rovisu, podsjetivši na njegov zlatomisnički jubilej proslavljen prošle godine. Ujedno je spomenuo i svoj dijamantni jubilej koji će proslaviti 25. kolovoza.
O župi sv. Marine
Mjesto Motovunski Novaki spominje se od 1258. godine, a sama župa osnovana je 1550. godine. Župna crkva sagrađena je 1875. i posvećena 1879. godine (biskup Glavina) na mjestu ranije posvećene crkve 1590. godine (biskup de Nores). Obnavljana je 1937. i u razdoblju od 1986. do 1989. godine. Zvonik, odvojen od crkve, sagrađen je 1886. godine i visok je trideset metara s dva zvona. Župni arhiv čuva se od 1738. godine. Vjeronaučna dvorana nalazi se uz župnu kuću. Župa ima jedno groblje.
O župnoj crkvi sv. Marine
Župna crkva svete Marine u Motovunskim Novakima jednobrodna je građevina sa svetištem uz koje je mala sakristija. Ima tri mramorna oltara. Glavni je oltar sa svetohraništem i drvenim kipovima BDM, svete Marine i svetog Nikole. Drugi oltari su: oltar s drvenim kipom svetog Antuna Padovanskog te oltar s drvenim kipom svetog Bartula. Kameni oltar okrenut je prema puku, a kamena krstionica s gornjim dijelom u drvu ima kipić svetog Ivana Krstitelja. Crkva ima dvije škropionice te pjevalište iznad ulaza u crkvu.
G. Krizman
