Na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, 2. veljače 2025., kada Crkva posebnu pozornost posvećuje svećenicima, redovnicima i redovnicama koji su svoj život posvetili Bogu kroz zavjete siromaštva, poslušnosti i čistoće, tri sestre juniorke, s. Marija Šimić, s. Marija Rotim i s. Jelena Naletilić, obnovile su privremene redovničke zavjete. Euharistijsko slavlje s obredom obnove zavjeta u kapeli provincijskog središta Školskih sestara franjevki Krista Kralja Provincije Svete Obitelji u Hercegovini predvodio je fra Danko Perutina, gvardijan i župnik župe sv. Petra i Pavla u Mostaru. Njihove je zavjete u ime Crkve primila provincijska predstojnica s. Franka Bagarić u nazočnosti dviju svjedokinja i okupljene zajednice.
Euharistijsko slavlje započelo je molitvom i blagoslovom svijeća a nakon toga nastavljeno je službom riječi.
U prigodnoj homiliji fra Danko je govorio o čovjeku, kojega je Bog stvorivši ga na svoju sliku i priliku, stvorio za zajedništvo, a to je čovjekov najveći poziv: ući u zajedništvo s Bogom i svojim bližnjima. U zajedništvu se može najlakše susresti Gospodina.
Zatim je govorio o suvremenom svijetu i njegovim ponudama, brzini, nestrpljivosti, medijima, virtualnim zajednicama, globalizaciji…, izazovima koji se stavljaju i pred današnje redovništvo.
Izdvojio je potom za redovnike i redovnice tri izazova svijeta koji ugrožavaju i dovode u pitanje redovničke zavjete. Prvi je „izazov hedonističke kulture – svodeći je često na igru i potrošnju, i uz sudioništvo sredstava društvenog priopćavanja popuštajući nekoj vrsti idolopoklonstva instinkta – izazov je, prije svega, posvećene čistoće. Življena čistoća svjedoči uravnoteženost, vladanje samim sobom, smionost, psihološku i afektivnu zrelost. Zavjet čistoće jedno je od prvih i temeljnih obilježja našega identiteta. Ne odnosi se samo na savršenu uzdržljivost u bezbračnosti, nego i na savršenstvo sestrinske ljubavi. Iskrena sestrinska ljubav štiti zavjet čistoće. Stoga je nužno da posvećeni život pokaže današnjem svijetu istinske primjere življene čistoće Bogu posvećenih muževa i žena koji na taj način svjedoče uravnoteženost.“
Drugi je izazov „izazov materijalizma, pohlepe za posjedovanjem – izazov za zavjet siromaštva. Od redovnika i redovnica traži se snažno evanđeosko svjedočanstvo samoodricanja i uzdržljivosti.
Treći izazov koji je fra Danko izdvojio u svojoj homiliji je „izazov poimanja slobode – izazov je slobode u poslušnosti. Virus individualizma prepoznatljiv je u osuđivanju svega i svakoga, utapa se, da toga nije ni svjestan, u „istinitosti“ svojih prosudbi i poteza. Redovnička osoba koja nije zrela bježi od braće i sestara, druge nastoji pridobiti za sebe, u njima traži zaštitu, zadovoljava svoje bolesne potrebe ogovaranja ili čak klevetanja. Sve je nesretnija i svjesno ili nesvjesno u prljavu igru želi uvući što više braće ili sestara. Osoba u sebi nesretna svugdje vidi neprijatelje, svoju nesreću guta i sije na razne strane. Odbacuje ono što je bitno u rastu i unutarnjem skladu, lijek za ove i druge izazove: molitva – rad – odmor.“
Svaki dan smo pozvani na posvećenje, zaključio je fra Danko, potičući sve riječima pape Franje da moramo mirisati na evanđelje, crpiti snagu iz njega kako bi se širila slava Božja. (kta/ssf-mostar.com)
