Uoči svetkovine sv. Josipa, Zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije, u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru svečano je 18. ožujka proslavljen Jubilej crkvenih zborova i pjevača. Proslava je započela u 17 sati predavanjem prof. don Ivana Marčića na temu „Pronaći svoje mjesto u župnoj zajednici“. Predavač se prigodnim riječima obratio nazočnim pjevačima i potaknuo ih na razmišljanje o njihovoj ulozi u župnoj zajednici i župnome zboru koji nije samo okupljalište prijatelja i poznanika, nego je više od toga – prava obitelj te je, između ostaloga, kazao: „Znam što znači biti član zbora i što sam stariji, osobito kao svećenik, znam što znači odvajati svaki tjedan svoje vrijeme i ići na probu, znam što znači uvježbavati zahtjevne skladbe… No, ako nema srca, ili u prijevodu, ako nema duha, nema ničega. A kako ćemo staviti duh u svoje srce, u svoje glasnice, u svoje tijelo, nego da pronađemo mjesto gdje je Bog zamislio da moj kamenčić bude u tom mozaiku koji se zove Crkva?
Znamo svi da kada dođemo na svetu misu i čujemo lijepo pjevanje da je misa svečanija, ljepša i kako se čuje kad je zbor uvježban. Bog to blagoslivlja višestruko – mi se trudimo za deset, a Bog daje za dvadeset. (…) Crkva je bila jasna u svojoj odluci kad je rekla da jedan crkveni zbor ne treba pjevati na svetoj misi, nego predvoditi pjevanje, voditi one koji nisu bili na probi i nisu upjevani, to jest narod.
Zbor je skupina ljudi koji znaju kad treba početi i kad završiti. Zamislite tu ljepotu skladna pjevanja ljudi koji daju slavu Bogu! Ima li što ljepše od toga kad čovjek dadne svoje srce Bogu i kaže: Nisam, Gospodine, ovamo došao pokazati kako znam lijepo pjevati, nego sam došao taj talent tebi darovati, a ne pokazati ga drugima. (…)
Dragi prijatelji, želio bih vas potaknuti na razmišljanje o tome što ja činim kada pjevam. Kakva je moja nakana dok pjevam? Vidim da većina vas pjeva već godinama. Ako je tjedno bila samo jedna proba kroz tolike godine, zamislite koliko je to minuta posvećeno Gospodinu. Kako je lijepo kad toliko godina proživimo zajedno i dijelimo sve radosne i žalosne trenutke. Što je onda drugo zbor nego proširena, zdrava obitelj? I tu obitelj u koju nas je Gospodin postavio trebamo gledati kao onu koja donosi radost cijeloj župnoj zajednici, onu koja donosi želju za slavljenjem Boga, želju za pobožnošću i jedinstvom. Čuvajmo to, pazimo na to i najviše od svega volimo Gospodina i jedni druge, a kad tako budemo živjeli i djelovali, neće nam uzmanjkati ni volje.“
Nakon predavanja uslijedila je molitva krunice i Trodnevnica na čast sv. Josipu. Sveto misno slavlje u 18 sati predvodio je biskup mostarsko-duvanjski mons. Petar Palić uz suslavlje petnaest svećenika. Okupljeni zborovi iz 27 župa s oko 550 članova svojim su skladnim i glasnim pjevanjem pratili misno slavlje. Sudjelovali su zborovi iz Župa: Blagaj-Buna, Čapljina, Čitluk, Domanovići, Dračevo, Gabela Polje, Gradina, Kočerin, Kruševo, Ledinac, Ljuti Dolac, Mostar-katedrala, Mostar-sv. Ivan, Mostar-sv. Matej, Mostar-sv. Petar i Pavao, Mostar-sv. Toma, Mostar-sv. Marko i Luka, Neum, Polog, Posušje, Potoci, Prenj, Rasno, Ravno-Trebinja, Ružići, Stolac i Studenci. Združenim zborovima ravnali su maestro don Dragan Filipović i prof. Emil Bevanda uz orguljsku pratnju Drage Solde.
Na početku misnoga slavlja biskup Palić pozdravio je nazočne zborove, njihove župnike i voditelje, a u svojoj je propovijedi kazao: „Vašim zauzimanjem, vašim sudjelovanjem u liturgijskim slavljima, u vašim zajednicama hvalite Gospodina, prinosite ljepoti slavlja i potičete sve nazočne da Gospodinu odaju počast glazbom i pjesmom. Ovom prilikom bih također želio zahvaliti svakom pojedinom od vas za vaše vrijeme koje izdvajate i na taj način prinosite rastu i oblikovanju župnih zajednica. Svi mi dobro znamo, osobito vi, pjevači, da je glazba od samoga početka imala važnu ulogu u Crkvi. Psalmi, gregorijanski napjevi, glazba za orgulje – sve su to važni i sastavni dijelovi slavljenja svete mise.
Brojni su zapisi u Starome zavjetu, pjesmama i hvalospjevima kojima izabrani narod Gospodina i njegova čudesa slavi ili kojima se opisuje nutarnje stanje čovjekova srca i duha, bilo da se radi o radosti, o žalosti, o kajanju ili ushitu. Nevjerojatno je da često kada se nešto važno događa u Bibliji, glazba igra glavnu ulogu. Sjetimo se Božića i pjesme anđela iznad štalice, i sjetimo se izraelskoga naroda i Mirjam koji su pjevali pjesme i udarali u bubanj tijekom izlaska iz Egipta. Ali i na samom kraju Svetoga pisma, u knjizi Otkrivenja kaže nam sveti pisac da je na nebu radost i radosni „Aleluja“ jer je Bog otkupio svijet. Stoga nije pretjerano reći da je glazba jezik neba. Od početka crkvene povijesti kršćani su pjevali i svirali i to ne samo za vrijeme crkvenih službi.
Crkveni naučitelj sveti Augustin bio je jedan od prvih koji je istraživao teološku dimenziju glazbe. Njemu se pripisuje citat: „Stvaranje je ostvareno u glazbi i nastavlja nositi svoje darove. Stoga glazba može postati sredstvo pronalaženja Boga.“ Vrlo lijepa izjava, ali se postavlja pitanje: U kojoj mjeri možemo u glazbi osjetiti nešto od tog božanskog elementa koji nas sve dotiče?
Mislim da su posebno dvije stvari koje su neraskidivo povezane s kršćanskom vjerom i glazbom. To je iskustvo zajednice sloge, naša zadaća poslanja i naša zadaća svjedočenja. (…) Važno je da svi iz Crkve, a i zbora sebe vide kao zajednicu u kojoj jedni druge pomažu i koji su tu jedni za druge. To su vrline koje su važne i za cijelu Crkvu. I kao što znate, zbor najbolje zvuči kada su glasovi dobro usklađeni i kada svi slušaju jedni druge. Vidimo i u tome sliku vjerničke zajednice u kojoj se svi posebno osjećamo ugodno kada je svatko u skladu sa samim sobom i istovremeno u skladu sa svojim bližnjima. I sigurno ste doživjeli kako postoje trenutci u glazbi koji su toliko dirljivi, kad se osjećamo kao da možemo osjetiti nešto od onoga božanskog sklada o kojemu govori Sveto pismo…“
Po završetku misnoga slavlja uslijedila je dodjela zahvalnica nazočnim zborovima, zajedničko fotografiranje i prigodni domjenak uz prijateljsko druženje.
(kta)
