Na Veliku subotu, 19. travnja, u 20 sati, u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru, svečano je proslavljeno Vazmeno bdjenje koje je predvodio biskup mostarsko-duvanjski mons. Petar Palić uz suslavlje generalnoga vikara hercegovačkih Biskupija don Nikole Menala, katedralnoga župnika don Josipa Galića, pastoralnoga suradnika don Zvonimira Reze i župnoga vikara don Gabrijela Pavlovića. Svečanosti misnoga slavlja prinio je katedralni zbor „Marija“ pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića koji i inače pjevanjem daju dodatnu svečanost svim misnim slavljima.
Liturgija Vazmenoga bdjenja započela je simbolikom tame i svjetla, blagoslovom ognja ispred katedrale nakon čega je upaljena uskrsna svijeća, simbol Uskrsloga Krista. Uslijedio je ulazak u mračnu crkvu koja je paljenjem svijeća postupno postajala obasjana svjetlom. Zatim je župni vikar don Gabrijel otpjevao svečani Exsultet kojim Crkva u ovoj svetoj noći izražava radost zbog Kristove pobjede nad smrću.
Prigodnu propovijed uputio je povremeni pastoralni suradnik katedralne Župe, inače svoje rodne, a trenutno doktorand u Rimu, don Zvonimir Rezo. Govorio je o liturgijskoj ljepoti Vazmenoga bdijenja, ali je posebno istaknuo smisao Kristova Uskrsnuća. Naveo je jedan istiniti primjer kojim je posvijestio veličinu Kristova božanstva, koje inače uzimamo zdravo za gotovo i istinitost Uskrsnuća, kojeg često nismo svjesni. „Krist je došao na ovaj svijet da umre i uskrsne, on nas je na taj način oslobodio besmisla ovoga života. Ako Krist nije uskrsnuo, „uzalud je vjera naša“, život nema smisla. Stari su Latini govorili: „Konac djelo krasi!“ Kraj života, a to je smrt, daje smisao životu i zato bez smrti život nema smisla. Krist je zato uskrsnuo i zato je Uskrs naša najveća svetkovina koliko god mi voljeli Božić jer je tada Krist dao smisao našem životu. A smisao života je: da Boga upoznam, njemu služim, njega ljubim i tako u nebo dođem“, zaključio je propovjednik.
(kta)
