I ove Jubilejske 2025. godine, u njezinoj prvoj polovini, Akademski zbor „Pro musica“ i suradnici poklonili su gradu: u korizmi Rossinijevu „Stabat Mater“, 17. lipnja praizvedbu oratorija „Rex Croatorum“ – povodom 1100. obljetnice krunidbe kralja Tomislava i uspostave Hrvatskoga Kraljevstva, a sutra, u nedjelju 22. lipnja, poklanjaju Vivaldijevu „Gloriu u D-duru“ i „Koncert za flautu Op. 10 No. 3 In D, RV 428“. To su vrlo značajni umjetnički i kulturni događaji u glazbenome životu ovoga grada koji građanima i posjetiteljima ostaju kao nezaboravan doživljaj. Sudionici, izvođači ovih grandioznih dijela, ponovno su sebi pribavili ponos i dostojanstvo postavivši na koncertni podij u Mostaru i Dubrovniku ovakva djela.
Udruga „Kulturni preporod“ ovom izvedbom završava svoju prvu sezonu ciklusa koncerata pod nazivom „Continuo“. Koncert će se održati u nedjelju, 22. lipnja, u 20 sati, u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru. Nastupit će Akademski zbor „Pro musica“, Zbor Glazbene škole Ivana pl. Zajca, Komorni orkestar „Pro musica“ te solistice Hana Salihović (sopran, Sarajevo), Idna Muminović (sopran, Tuzla), Amila Ravkić (mezzosopran, Sarajevo) i Marija Mila Milas (flauta, Mostar), pod ravnanjem dirigenta maestra Darija Vučića iz Sarajeva. Zbor su uvježbavali mo. don Dragan Filipović i profesori Emil Bevanda i Matej Perić.
Koncertom „Viva, Vivaldi!“ Udruga predstavlja samo početak daljnjega razvoja i novih glazbenih projekata te najavljuje nadolazeću, još uspješniju sezonu. Nakon četiri uspješno održana koncerta unutar ciklusa Continuo i brojnih drugih glazbenih događaja, Udruga ističe kako je ispunila svoju misiju ujedinjavanja mladih glazbenika u Hercegovini.
Na koncert su pozvani ljubitelji klasične glazbe i svi ljudi dobre volje.
Ukratko o djelu: Introduzione je skladba koja je pisana, baš kao što joj i ime kazuje, kao uvodna glazba, uvodni motet prije nekog većeg sakralnoga djela. Antonio Vivaldi (1678. – 1741.) skladao je osam takvih uvodnih moteta, od čega četiri za svoje Glorije: „Cur Sagittas (RV 637)“, „Jubilate, o amoeni cori (RV 639)“, „Longe Mala, Umbrae, Terrores (RV 640)“ te „Ostro picta, ARMATA spina (RV 642)“. Ovaj se uvodni motet, kao što je uobičajeno kod Vivaldija, sastoji od dviju da capo arija koje uokviruju recitativ, a tekst u prenesenu značenju govori o prolaznosti ljepota zemaljskoga svijeta, u usporedbi s vječnom slavom i ljepotom Djevice Marije.
Vivaldijeva „Gloria“ sastoji se od 11 odsjeka i predstavlja tri ženska solistička glasa – upravo to je pokazatelj da je Vivaldi djelo pisao za djevojački zbor u Ospedale della Pietà. Vivaldijevo grandiozno uglazbljenje vodi nas kroz niz kontrastnih stavaka, polifonih i homofonih svečanih ili ushićenih zborskih odsjeka, profinjenih solističkih arija poput sopranske Domine Deus, Rex caelestis ili altovske Domine Deus, Agnus Dei, radošću ispunjenih solističkih brojeva poput dueta dvaju soprana Laudamus te altovske arije Qui sedes ad dexteram Patris, a djelo završava finalnim slavljem – dvostrukom fugom pisanom za zbor i orkestar.
Nakon smrti Antonija Vivaldija „Gloria“ je pala u zaborav. Tek nakon dva stoljeća pronađena je u gomili zaboravljenih Vivaldijevih rukopisa. Nije se izvodila sve do rujna 1939. godine kad ju je u Sieni izveo skladatelj Alfredo Casella. Tek 1957. godine objavljena je originalna verzija i prvi put izvedena na Prvome festivalu barokne zborske glazbe na Brooklyn Collegeu u New Yorku.
(kta)
