Suslavili su supetarski župnik Ivica Huljev i bivši župnik Pavao Gospodnetić, dok su u obredima posluživali članovi Bratovštine sv. Roka.
Pozdravljajući okupljene vjernike domaći župnik vlč. Huljev izrazio je radost što ovogodišnje došašće u supetarskoj župnoj zajednici počinje činom posvete novoga oltara i blagoslovom novoga ambona. „Advent u našoj Župi počinje s činom koji nam može pomoći da u Kristu, a oltar je simbol Krista, prepoznamo nepomičan temelj našega života. Oče biskupe, u ovome euharistijskom slavlju molite za župnu zajednicu da u Kristu prepozna temelj života“, rekao je župnik gradske Župe sv. Petra uvodeći u euharistijsko slavlje.
U obraćanju vjernicima hvarski biskup izrazio je radost zbog posvete oltara i blagoslova ambona na početku došašća. Pozdravio je nazočne svećenike, redovnice, pristigle vjernike te autora oltara i ambona akademskoga kipara Duju Botterija, rekavši kako su „oltar i ambon izrasli iz istinske skromnosti autora“. Biskup je napomenuo kako se kod dolaska u župnu crkvu zaustavio kod oltara i ambona te, pritom, pomislio „daj dite materi“. „Dok sam promatrao oltar i ambon odmah sam prepoznao kako je autor ovom kamenu udahnuo dušu. Pristupajući ovom ambonu i oltaru s lakoćom možemo uroniti u otajstva koja se događaju i slave za ambonom i oltarom“, rekao je mons. Vidović.
U homiliji hvarski biskup govorio je o značenju euharistije za vjernički život, objasnivši ulogu ambona kao stola s kojega se naviješta Božja riječ i oltara na kojemu se događa otajstvo Tijela i Krvi Kristove. Biskup je spomenuo kako je prva nedjelja došašća također i početak nove crkvene godine, odnosno početak vremena u kojemu Crkva slavi otajstva iz Isusova života. „Kad kažemo došašće, kod prosječnoga vjernika odmah se javlja misao na svetkovinu Isusova rođenja. Došašće je vrijeme priprave za Isusov rođendan. No kada bismo ostali samo na razini dječjega rođendana, čini mi se da bismo ostali ispred vrata, da ne bismo bili dionici otajstva koje nam se nudi. Isus nam kroz ovo vrijeme došašća želi ponuditi puninu otajstva, puninu sadržaja svoga srca. U došašću mislimo također i na drugi Kristov dolazak kada ćemo dobiti nagradu prema plodovima našega života“, istaknuo je.
Obrazlažući značenje ambona u euharistijskom slavlju, mons. Vidović istaknuo je da je ambon mjesto za kojim se lomi riječ Kristova. „’Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’ S ambona se naviješta riječ Božja, a posebno mjesto u tome ima navještaj evanđelja. Kod toga navještaja svi stojimo na nogama, dok kod ostalih čitanja sjedimo. U posebnim slavljima prije navještaja evanđelja kadimo evanđelje, a njega prate dva svijećnjaka. Nakon navještaja riječi Božje slijedi homilija, a ona je lomljenje Božje riječi, kako bi ta Božja riječ dodirnula svakoga. Božju riječ trebamo shvatiti kao živu riječ koja se nama naviješta. Nije to riječ koja je izgovorena za ono vrijeme i za ljude onoga vremena. To je živa riječ koja se nama izgovara“, protumačio je hvarski biskup.
Poručio je kako Božja riječ ima moć uvijek iznova u čovjeku raspiriti vatru života, i „ako je od te vatre ostala samo žeravica i ako se vatra možda ugasila“. U tom kontekstu približio je svetopisamski događaj o dvojici učenika na putu u Emaus kojima se pridružio uskrsli Isus. „Dvojica učenika na putu u Emaus bili su toliko razočarani da Isusa, koji im se pridružio, nisu ni prepoznali. To je trajna istina. Isus se pridružuje i nama na našem životnom putu. Isus želi ostati s nama trajno. Isus od nas traži da otvorimo vrata našega srca, vrata našega života. ‘Nije li u nama srce gorjelo dok nam je putem govorio’. To je snaga Božje riječi. Božja riječ pali vatru života u našim srcima“, poručio je biskup.
Govoreći o euharistijskom stolu rekao je da oltar uprisutnjuje samoga Isusa Krista. „Središnji dio euharistije odvija se na oltaru, a to je pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv Isusa Krista. Tome činu prethodi nešto bitno. Prikazanje darova na oltaru bitan je čin euharistije. Taj kruh i vino dar je Božji za nas, plod zemlje i trsa, nadasve plod rada čovjekovih ruka. Kruha i vina nema bez čovjekova udjela i truda. Mi smo ucijepljeni u taj kruh. Kad svećenik prikazuje taj kruh, prikazuje nas same nebeskome Ocu po svome Sinu Isusu Kristu. Isus nas prihvaća u tom kruhu“, razložio je mons. Vidović.
Biskup je naglasio kako je važno biti na misi, ali ne iz običaja i tradicije ili možda navike, već iz želje za susretom s Bogom kako bi se Bogu moglo zahvaliti na darovima i moliti ga za osobne potrebe. Razlažući pričest kao treći bitan čin euharistijskoga slavlja, mons. Vidović rekao je da je pričest događaj kojim „Isus sam ulazi u moje i tvoje srce, u moju i tvoju stvarnost“. „Kristovo Tijelo uzimamo i blagujemo da bi nas On pretvorio u sebe, kako je rekao sv. Augustin. S euharistije smo pozvani ići drugačiji u život, moćni prihvatiti našu stvarnost i nju preobražavati, koliko god ona bila teška. To je otajstvo euharistije koje se događa na ova dva stola i koje nikoga ne smije ostaviti ravnodušnim. Ako ovo ne doživimo pitanje je jesmo li išta doživjeli“, istaknuo je u homiliji hvarski biskup, poručivši kako „uživajući u euharistiji i sami postajemo euharistija“.
Pred kraj euharistijskoga slavlja okupljenima se obratio autor oltara i ambona Duje Botteri, akademski kipar, zahvalivši u prvome redu bivšem župniku Pavi Gospodnetiću za čije je župničke službe i došlo do inicijative za novim oltarom i ambonom u središnjoj supetarskoj crkvi. Zahvalio je i sadašnjem župniku na potpori, kao i Stipi Mamiću iz Postira, koji je sa zaposlenicima tvrtke omogućio postavljanje oltara, teškoga više od četiri tone. „Oltar prikazuje jednu lađu, lađu Crkve i sv. Petra. No oltar predstavlja i Krista, a Krist je punina, zato je i oltar napravljen od punog kamena te je rad na njemu bio mukotrpan, a njegovo postavljanje dosta zahtjevno“, pojasnio je Botteri, dodavši da je oltar mjesto ljubavi, susreta i zajedništva. Govoreći o kamenome ambonu poručio je da predstavlja mjesto navještaja Božje riječi, te pojasnio da je izrađen s prikazom mreže u kojoj se nalazi 8 ulovljenih riba koje predstavljaju ljude, odnosno zajednicu spašenih u mrežu kraljevstva Božjega. Autor je izrazio nadu da će postavljeni oltar i ambon ostati za vjekove i tako obilježiti ovo, ali i buduće vrijeme. Zahvalio je obitelji na potpori, ali i naglasio kako je na projektu njihove izrade sebe dao potpuno jer je Supetar, poručio je, njegov zavičaj te da se u njemu osjeća kao kod kuće.
Do ostvarenja ideje o novome oltaru, koji je tako zamijenio oltar podignut 1978. godine na blagdan sv. Viktora mučenika, suzaštitnika Supetra, i ambonu koji će odgovarati umjetničkim i liturgijskim kriterijima, ali i kriterijima koji su zadani izgledom supetarske župne crkve došlo je zahvaljujući inicijativi nedavnoga župnika don Pave Gospodnetića.
Kipar Botteri u izvedbi oltara naglasak je stavio na znaku križa koji je sav u svjetlosti, a proteže se do rubova i postaje znak Božje ljubavi koja nije ograničena. Krug koji se nazire u pozadini križa, kao svojevrsna aureola ili oblik koji se nadahnjuje euharistijom, omogućio je umjetniku da se izvedba u kamenu prepoznaje kao navještaj o svjetlu vjere. Glavna vizura sadrži još i morsko valovlje koje s konturama oltara podsjeća na Petrovu lađu kao sliku Crkve koja plovi morem povijesti, ali sigurnost ima u Kristu. Ambon s oltarom čini nužnu cjelinu i u oblikovnom smislu komunicira s formom oltara.
Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao Župni zbor sv. Cecilije pod ravnanjem s. Silvane Jukić. Poslije liturgijskoga slavlja za pristigle vjernike organizirano je čašćenje pred crkvom Navještenja Marijina.
