Svečano euharistijsko slavlje završetka Feste sv. Vlaha 2025. u nedjelju 9. veljače pred Parčevom crkvom na Gorici sv. Vlaha u Dubrovniku predvodio je mons. Toma Lučić, nekadašnji rektor zborne crkve sv. Vlaha u Gradu
Na početku propovijedi mons. Lučić pojasnio kako se Feste sv. Vlaha ne ponavljaju, nego događaju. Svaka Festa drukčija, nosi nešto novo. Zato je svake godine proslava Sv. Vlaha u ove dane posebna, događaj.
„Neke su Feste jednostavne, pobožne i tihe proslave. Molitva, pjesma, zahvala“, opisao je mons. Lučić i nastavio: „U nekim vremenima su skroz drukčije. Kad su teška vremena, ratna vremena, pošasti, epidemije, onda su te proslave pokorničke, s molitvama i žarkim vapajima svecu: Sv. Vlaho, pomozi nam, zagovaraj nas… A onda ima Festa koje su posebne jer se događaju u posebnim vremenima i prilikama. Više puta sam gledao, te su Feste tako svečane, tako euforične, tako razdragane mase naroda slave. Netko je to komentirao – da su dubrovačke feste takve da ne znaš gdje je granica između pobožnosti i teatralnosti. Sve je tu uključeno. Festa je liturgija, a Festa je i narodno veselje i radost.“
Potom je mons. Lučić nabrojao i opisao neke važnije Feste počevši od trenutka ukazanja sv. Vlaha svećeniku Stojku 971. godine. Istaknuo je Festu 1941. godine koju je predvodio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, Festu 1971. godine kojom se obilježavalo tisuću godina Parčeve zaštite i za koju su se godinu dana tražila odobrenja kako bi se proslavila na otvorenom, što je na kraju dopušteno. Tu Festu predvodio je kardinal Franjo Šeper. Festu 1991. godine prvi put se slavilo u slobodnoj i željno čekanoj neovisnoj Hrvatskoj, a predvodio ju je kardinal Franjo Kuharić koji je omiljenom đakovačkom biskupu Ćirilu Kosu dao da propovijeda. Festom 2011. godine započela je najtemeljitija obnova zborne crkve sv. Vlaha u Dubrovniku, a te je godine završila i obnova ove crkve na Gorici. Festu 2021. obilježila je pandemija.
Ljudi diljem Hrvatske i svijeta uočavaju da je Festa nešto posebno, te je 2009. upisana na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, kazao je također mons. Lučić.
Promišljajući o tome zašto je u Dubrovniku narod tako vezan uz sv. Vlaha, propovjednik je kazao kako je na to teško dati odgovor. Gledao je kako i drugi slave svoje svece, ali u Dubrovnik je nešto drugačije. Svi drugi proslave svoga patrona, pa ga onda puste da živi u nebeskom kraljevstvu, primijetio je mons. Lučić. Dubrovčani su učinili nešto drugo. Oni su svoga sveca obasuli komplimentima i častima, dobio je i ‘zaduženja’ u smislu da su mu sagrađene zidine, tvrđave i palače s njegovim likom da tu bdije i čuva. Kao da mu nisu dali da ode na nebesa. Njegove relikvije spremili su u riznicu katedrale, pod tri ključa, pa se bar dva puta godine iznose na ulice da sv. Vlaho u procesiji s ljudima prošeta Stradunom. „To je taj sv. Vlaho, koji je toliko privržen ovom puku i puk njemu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Primijetio je i kako se sv. Vlaho prikazuje bez svetačke aureole protumačivši da je to zbog toga da mu se ljudi mogu približiti. Što je on jednostavniji, nama se lakše njemu približiti , dodao je.
Propovjednik je na kraju podsjetio na tri kamena kipa na zbornoj crkvi sv. Vlaha koji simboliziraju tri kreposti: vjeru, nadu i ljubav. Jedan kip u ruci drži križ kao simbol vjere, druga drži sidro kao simbol nade, a u sredini je sv. Vlaho. „U cijelom svijetu simbol ljubavi je srce, ali u Dubrovniku ne. U Dubrovniku je to sv. Vlaho“, naglasio je propovjednik i poručio: „Dok mi znamo za to, to poštivamo i štujemo, za ovaj narod nema straha. Dok ljubimo i u srcu nosimo sv. Vlaha živjet će ovaj grad, živjet će s njime ovaj hrvatski narod i živjet će zauvijek s nama sv. Vlaho. Živio sv. Vlaho!“
Župnik župe sv. Mihajla, na čijem području se nalazi crkva na Gorici, i dekan dekanata Dubrovnik 1 don Frano Kuraja zahvalio je svima na sudjelovanju posebice predvoditelju slavlja mons. Lučiću rekavši kako će se svi složiti da nije mogao izabrati boljeg predvoditelja slavlja na Gorici, što su okupljeni pljeskom potvrdili, i dodao kako mons. Lučić pozna sv. Vlaha, kako je živio sa sv. Vlahom i živi za sv. Vlaha, osobito kroz godine dok je aktivno sudjelovao u pripremama Feste.
Pjevanje na misi predvodio je Mješoviti župni zbor župe sv. Mihajla pod vodstvom s. Zorane i prof. Nene Čorak.
Hodočasnička procesija s barjacima, festanjulima, trombunjerima i štovateljima sv. Vlaha uputila se iz Grada prema Gorici oko sat vremena prije mise, a pridruživali su joj se vjernici i barjaci crkava pored kojih je prolazila. Po dolasku na Gorici barjaktari su, nakon pjesme Gradske glazbe, izvijanjem barjaka pozdravili Parčevu crkvu, a nakon mise uslijedilo je grličanje.
Nakon završetka slavlja na Gorici hodočasnici su krenuli prema Gradu okićeni zelenim grančicama s Gorice, kako bi sudjelovali na zatvaranju Feste i spuštanju barjaka sv. Vlaha.
A.T.
Fotografije: Tea Kuzek Marević