ĐAKOVO (TU) – Svečano euharistijsko slavlje svetkovine Presvetog Srca Isusova i čin posvete naroda i Domovine u đakovačkoj je katedrali u petak, 27. lipnja 2025. predvodio đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić u koncelebraciji s katedralnim župnicima i još osmoricom svećenika središnjih nadbiskupijskih ustanova. Posluživali su đakovački bogoslovi, a liturgijsko je pjevanje predvodio Katedralni zbor na čelu s mo. Ivanom Andrićem i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića.
Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Đuro je pozvao na skrušenost i pojasnio: „Pristupiti Gospodinu u njegovoj svetosti ne možemo ako nismo čista srca. Skrušeno se pokajmo i zamolimo Krista Gospodina da nas obnovi ranjene grijehom te da nas učini dostojnima sjediniti se s njime u svetim otajstvima i po posveti njegovu Presvetome Srcu što ćemo je večeras u ovoj Svetoj jubilejskoj Godini nade učiniti zajedno s čitavim našim hrvatskim narodom.“
Započinjući homiliju mons. Hranić je rekao da prispodoba o dobrom pastiru progovara o Božjoj ljubavi prema svakome od nas i koliko je Bogu važan svatko od nas. „Biblijska čitanja nam poručuju da današnjom svetkovinom Srca Isusova slavimo Božju ljubav koja je neusporediva s našim ljudskim shvaćanjem i iskustvom ljubavi. Bog s nama ne postupa dobro radi nekog svoga interesa ili želje da njegovo stado bude brojnije i bogatije, nego nas voli jer mu je stalo do nas, jer nam želi dobro. Njegova dobrota i ljubav prema nama su postojane, bezuvjetne i trajne, bez obzira na naše ponašanje i zato se mi uvijek možemo na njega osloniti. On je jedini siguran oslonac, koji nas nikada neće iznevjeriti. Naša ljudska ljubav može imati svoje granice, ali Božja ljubav ne“ – rekao je nadbiskup Đuro.
Spomenuo se nadbiskup i blagopokojnog pape Franje i njegove prošlogodišnje enciklike „Uzljubi nas“ – „Dilexit nos“, koja govori o ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista, a kojom je čitavu Crkvu pozvao na posvetu Srcu Isusovu. Tom posvetom Presvetom Srcu Isusovu obnavlja se i onu posveta Srcu Isusovu što ju je hrvatski narod učinio prije 100 godina, 1925. godine obilježavajući 1000 godina Hrvatskoga kraljevstva i 1000. obljetnicu krunjenja kralja Tomislava.
Na kraju homilije mons. Hranić je pozvao vjernike na posvetu Srcu Isusovu te zaključio riječima pape Franje da postanemo strastvene misionarke i misionari koji nastavljaju dopuštati da ih Krist očara i koji naprosto ne mogu ne prenositi ljubav koja je promijenila naš život (papa Franjo, Dilexit nos, br.209)!
Nakon popričesne molitve uslijedio je čin posvete Presvetom srcu Isusovu. Uz nadbiskupa cijela je crkva klečeći pobožno pratila molitvu posvete te pjevala Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome!
Na kraju misnoga slavlja nadbiskup Đuro je uputio na kip Presvetog Srca Isusova koji je stajao na oltaru u katedrali i pred kojim je molio molitvu posvete rekavši da je to kip biskupa Strossmayera kojega je nabavio u svrhu posvete biskupije Srcu Isusovu godinu dana ranije nego li je bila nacionalna posveta naroda i Domovine 1925. godine.
I zvona đakovačke katedrale u 19 su sati zvonila u čast posvete Presvetom Srcu Isusovu. Tiskovni ured
