Molitveni program obilježavanja »Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca« na Širokom Brijegu započeo je u srijedu, 5. veljače, molitvom sv. krunice i razmatranjem u 17.30 sati. U 18.00 sati uslijedila je sv. misa zadušnica koju je predslavio fra Hrvoje Miletić, župnik u Tomislavgradu. Iz župe Tomislavgrad trojica su ubijenih franjevaca: fra Miljenko Ivanković, fra Julijan Petrović i fra Ludovik Radoš. Sama župa imala je 564 žrtve, dok cijelo duvanjsko područje broji 2.021 žrtvu. Na večerašnjoj sv. misi koncelebrirali su fra Josip Repeša, župnik iz Vrgorca te fra Kristijan Perković, župnik u Baćini i Plini, izvijestili su iz Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.
Fra Hrvoje je u svojoj propovijedi razložio što znači mučeništvo i povezao ga s franjevcima i pukom Božjim koji je stradao u Drugom svjetskom ratu. »Još se do krvi ne oduprijeste grijehu. Zanimljivo je da današnje prvo čitanje počinje upravo ovim riječima kojima je završilo jučerašnje prvo čitanje. Još se do krvi ne oduprijeste… Danas se spominjemo upravo onih koji su se do krvi oduprijeli, onih koji su svojim nijemim, ali nepokolebljivim otporom krvnicima izabrali smrt i pobjedu. Prije nekoliko dana čitam članak koji započinje riječima: Zašto su mučenici postali mučenici; i daje odgovor. U mnogim izvješćima mučenja prvih kršćanskih mučenika saznajemo da se iz njihovih usta mogla čuti samo jedna jedina riječ – Krist! Da, to je jednostavna tajna kršćanskog mučeništva. Mnogo su ljubili, mnogo su ljubili Isusa Krista i tako su postali mučenici. Samo onaj tko mnogo ljubi može postati mučenik. Braćo i sestre, mi gotovo ništa ne znamo o zadnjim trenutcima života naših fratara, krvnici i svjedoci iz straha ili mržnje nisu ništa govorili, ali ono što zacijelo znamo jest da nitko od njih u zadnjim trenutcima života nije zanijekao kršćansku vjeru i Krista. Zato znamo da je i kod njih, kao i kod mučenika iz prvih kršćanskih vremena, na ustima bio samo Krist. Da im je u tim trenutcima bila na ustima bilo koja druga riječ, ostali bi na životu, ali kakvom životu? Kako su se samo lako mogli spasiti i dobiti zemaljske časti i vlasti. Međutim, oni su izabrali prijezir sadašnjeg, radi onoga budućeg. Oni su znali da je život i tako prolazan, nalik sjeni, a da je onaj gore život vječan. Crkva ne slavi mučenike zbog patnje, nego zbog razloga patnje, a to je ljubav prema Isusu Kristu; i mi naše fratre slavimo ne zato što su mučeni, nego zato što su mučeni zbog svoje ljubavi prema Kristu i što su u svojoj ljubavi ostali nepokolebljivi, što im je na ustima ostala riječ Krist… Ako nema ljubavi prema Bogu, nema ni potpune, do kraja nesebične ljubavi prema bližnjemu. Bez ljubavi čovjek u sebi može izrasti u monstruma, što nam pokazuju brojni grobovi iz veljače 1945. Brate i sestro, promatraj svoj život i vidjet ćeš da svaki put kad si živio za drugoga, bio si istinski sretan. Tolike godine i cijeli život ljudi potroše pokušavajući, ugađajući sebi, postići sreću, i što je rezultat toga, što na koncu dobiju? Samo gorčinu, svoju i drugih – ocean gorčine. Braćo i sestre, zar naš život bez ideala, bez žrtve za druge, bez ljubavi za druge ne postaje samo gorčina, ocean gorčine. Upravo toga se mi danas prisjećamo, onog mučeničkog puka koji je živio za kršćansku vjeru, ali i za svoje bližnje, za svoje obitelji. Prisjećamo se onog nebrojenog mnoštva koji ni pod cijenu mučeničke smrti nije htio sablazniti svoje bližnje, izdati kršćansku vjeru, nego su radije umirali da bi se istinski život nastavio.« Fra Hrvoje je propovijed završio ovim riječima: »Kao što je to netko rekao, koji je čovjek moćniji od mučenika? Nema ga. Što može svijet mučeniku kad je on zbog ljubavi prema Kristu prezreo svijet i samoga sebe? Ne može ništa! Molimo za snagu da se i mi, ako bude trebalo, odupremo, ali još više molimo za duh mučeništva kroz ispunjavanje svojih obaveza, u tišini, u molitvi, u časnom izvršavanju dužnosti; kroz rađanje i odgajanje, u onoj tišini svakodnevnog života – davati život malo po malo.«
Pjevanjem i čitanjem sv. misno slavlje uveličali su framaši pod vodstvom fra Ivana Crnogorca.
Vicepostulator fra Miljenko Stojić i večeras je dodijelio nagrade na Natječaju s temom pobijeni hercegovački franjevci, ovaj put za uzrast mladež. Prvu nagradu dobila je Ivana Jurčević iz Tomislavgrada za literarni rad »Priča jednog zida«. Ostale nagrade nisu dodijeljene. (kta/pobijeni.info)
