S Nedjeljom o cariniku i farizeju zakoračili smo u vrijeme neposredne priprave za Veliki i časni post – Svetu četrdesetnicu i hod prema Pashi. Vrijeme je to najbogatije duhovnim temama i molitvenim tekstovima koja se tiču svakoga kršćanina i koji su svakom kršćaninu, ali i čovjeku
kao takvom, itekako potrebni za zdrav psihički i duhovni život. Kanon je rukovet od tri, osam ili devet pjesama posvećen jednoj evanđeoskoj ili duhovnoj temi, blagdanu ili svecu. Svaka pjesma kanona ima: početni “irmos” (tropar koji sabire biblijsku pjesmu), zatim nekoliko tropara i zaziva s temom kanona (ovdje na temu carinika i farizeja) i završni bogorodičan. Kanon se moli tako da se najprije izmole uobičajene uvodne molitve (Načalo), zatim redom kanon i na kraju uobičajeno završetak: Slava Ocu, I sada, triput “Gospode, pomiluj” i “Molitvama Bogorodice i svetih otaca naših, Gospode Isuse Kriste, Sina Boga živoga, pomiluj nas”. Ovaj molitveni kanon je posebno prigodan za ovu nastupajuću nedjelju i tjedan koji joj slijedi, ali i u svako drugo doba, kao molitva za oproštenje, iskrenost i poniznost.
KANON CARINIKA I FARIZEJA, glas 6., monaha Jurja
Pjesma 1 (Mojsijeva)
Irmos: Prošavši hodom dubinu morsku kao po suhu, Izraelci gledahu progonitelja faraona kako se utapa i glasno klicahu: Zapjevajmo Bogu pjesmu pobjedničku!
Slava tebi, Bože naš, slava tebi!
Potičući prispodobama sve ljude na popravljanje života, Krist pozdiže carinika u njegovoj poniznosti, a ponizuje uznositost farizeja.
Slava tebi, Bože naš, slava tebi!
Pogledajmo uzvišenu čast koja dolazi po poniznosti i težak pad kojega donosi gordost. Ugledajmo se u dobro ponašanje carinika i odvratimo od zle grešnosti farizeja.
Slava tebi, Bože naš, slava tebi!
Svako dobro djelo gubi svoju vrijednost po bezumnoj gordosti, dok poniznost čisti od svakoga zla. Vjerom prionimo uz poniznost, a posve prezrimo uznositost.
Slava tebi, Bože naš, slava tebi!
Uzdišem poput carinika i neprestanim plačem prilazim tvom milosrđu, Gospode. Pomiluj i mene, jer evo živim svoje dane u poniznosti.
Slava, I sada: Pjevajmo o svetoj gori Gospodnjoj, bezgrješnoj Mariji, iz koje je sinulo Sunce Pravde i zasjalo svima koji bijahu u tami, Krist koji je život sviju!
Pjesma 3. (Anina)
Irmos: Nitko nije svet kao ti, Gospode Bože naš, koji si u dobroti svojoj podigao čelo svojih vjernih, utvrdivši nas na stijeni zapovijedi svojih.
Slava tebi, Bože naš, slava tebi! (ponavlja se kao kod Pjesme 1.)
Ponizan se podiže iz gliba strasti, dok se ponositi silno muči jer pada s visina vrlina: bježimo od takva zla puta
Isprazna gordost raspršuje blago pravednosti, ali poniznost razgoni mnoštvo strasti. Podaj nam da tražimo uvijek poniznost, Spasitelju, i udijela nam udio s carinikom.
Poput carinika, udarajmo se u prsa i vapijmo u pokajanju: Bože, milosrdan budi nama grešnima, da bismo poput njega zadobili oproštenje.
Rastimo, vjerni, u revnosti i krotkosti, provodeći dane svoje u poniznosti i vapijućim tužaljkama iz dubine srca, plačući i moleći kako bismo primili od Boga oproštenje.
Slava, I sada: Porod tvoj, Čista Djevice, ispunja naša srca strahom jer to je Bog koji postade čovjekom. On, prije vremena rođen od Oca, u punini vremena je iz tebe izišao po djevičanskom rođenju.
Sjedalan, glas 4.: Uzvisio si poniznost carinika koji je bio zlom zarobljen, te si ga podigao, očistio i priveo Stvoritelju. Uznositost si pravedno ponizio i uzvisio raskajanog farizeja. Tako je pred dobrim nastojanjem zlo odstupilo.
Slava, I sada: Nekoć pokazanu farizejevu poniznost si uzvisio i zbog njegovih suza opravdao i očistio. Gledajući ovaj primjer, svi mi pavši u dubinu grijeha, vapimo iz svega srca svome Spasitelju: Sagriješismo, očisti nas, jedini Čovjekoljupče.
Pjesma 4. (Habakukova)
Irmos: Krist je moja snaga, moj Bog i Gospod – pjeva sveta Crkva u svetoj službi svetkujući u Gospodu.
Slava tebi, Bože naš, slava tebi! (ponavlja se kao kod Pjesme 1.)
Riječ je ponizila samu sebe do obličja sluge, pokazujući nam da je poniznost put k uzvišenju. Svaki čovjek koji se stoga ponizi po uzoru na Gospoda, visoko će se uzvisiti.
Farizej je pao, jer se uzvisivao u svojoj pravednosti, dok se carinik ponizio zbog mnogih svojih grijeha, ali protiv svih očekivanja upravo je on bio uzvišen i opravdan.
Premda bogat vrlinama, bezumna gordost farizeju je donijela siromaštvo, dok je siromašni carinik bio opravdan po poniznosti. Stremimo i mi prema njegovoj poniznosti.
Upozorio si nas da ti se ne mile oholi, Učitelju i Spase, već da je milosrđe tvoje s krotkima. Molimo te pošalji nam milosti svoje jer u poniznosti pred tobom stojimo.
Slava, I sada: Djevica je začela, Gospode, i rodila tebe, Emanuele, jer ti si u svom čovjekoljublju došao dati otkupljenje svom narodu i spasiti sve pomazanike svoje.
Pjesma 5. (Izaijina)
Irmos: U dobroti svojoj prosvijetli božanskom svjetlošću duše onih koji te ranom zorom ljubavlju traže, da te upoznaju kao istinskoga Boga, molim te, Riječi Božja, koji si nas pozvao iz tame grijeha.
Slava tebi, Bože naš, slava tebi! (ponavlja se kao kod Pjesme 1.)
Potecimo nasljedovati farizeja u njegovim vrlinama, a carinika u njegovoj poniznosti. Odbacimo što nevalja kod obojice od njih: bezumnu uznositost i onečišćenje grijehom.
Pravednost farizeja pokazala se ispraznošću i bila osuđena, jer je bila odjenuta ohološću, ali je carinik zadobio poniznost koja uzdiže u visine.
Farizej se spremao hitro odvesti na kolima vrlina, ali ga je carinik nogama pretekao jer je objesio poniznost o milosrđe.
Razmatrajući prispodobu o cariniku, nasljedujmo ga sa suzama, pinoseći Bogu duh ponizan i moleći oproštenje grijeha naših.
Slava, I sada: Čista Djevo, ti si mi svjetlo u bolesti mojoj i spasenje moje potamnjele duše! Spasi me jer propadam! Haljinom nepropadljivosti odjeni mene pokvarenoga starim grijesima.
Pjesma 6. (Jonina)
Irmos: Promatrajući uzburkano more života sa svojim opasnim valovima iskušenja, hitam k tvom pristaništu mira i glasno vapijem: Izvedi iz propasti život moj, Mnogomilosrdni.
Slava tebi, Bože naš, slava tebi! (ponavlja se kao kod Pjesme 1.)
Carinik i farizej oba su trčala utrku života, ali jednoga je svladao bezumni ponos te je dospio sramnom brodolomu, dok je drugi spašen po poniznosti.
Ispravivši pravednošću trku života, nasljedujmmo mudrost carinika: bježimo od mrske obmane farizeja i tako prionimo k pravom životu.
Usrdno nasljedujmo puteve Isusa Spasitelja i njegovu poniznost kako bismo zadobili vječno prebivalište radosti i našli pokoj u zemlji živih.
Učenicima si svojim pokazao si poniznost koja čovjeka uzdiže u visine: opasavši se ubrusom, oprao si im noge i tako ih pripremao za nasljedovanje tvoga primjera.
Slava, I sada: Moli za sve one koji te pjesmom veličaju, Čista, i izbavi ih od svih napasti i opasnosti.
KONDAK (1), glas 4.
Bježimo od uznosite rječitosti farizejeve, a poučimo se od carinikove poniznosti, te recimo puni pokajanja: Spasitelju svijeta, očisti svoje sluge.
KONDAK (2), gl. 2.
Prikažimo Gospodu uzdahe carinika i, premda grešnici, približimo se Njemu kao Vladaru! On želi da se svi ljudi spase i udjeljuje oproštenje svima koji se kaju, jer, iako je Bog i nema počela kao ni Otac, On postade radi nas čovjekom.
Ikos: Sami se ponizimo u pobožnim uzdasima i plačem vratimo mir svojim savjestima, kako bismo se na vječnom sudu pojavili vjerni i bez krivice te tako primili oproštenje. Tamo ćemo doista doživjeti oslobođenje, te stoga sada za njega molimo. Tamo će bolest pobjeći, tuga i uzdasi prestati, jer to je raj koji nam je pripravio Krist Spasitelj, Bog koji kao i Otac nema početka.
Pjesma 7. (Azarijina)
Irmos: Anđeo je svetim mladićima rosom peć poškropio, dok je odredba Božja vatrom spalila Kaldejca, pa je nasilnik morao vapiti: Blagoslovljen jesi, Bože otaca naših!
Slava tebi, Bože naš, slava tebi! (ponavlja se kao kod Pjesme 1.)
Uznoseći se djelima opravdanja i velikim hvalisanjem, farizej se duboko zapleo u mrežu oholosti: carinik je pak poletio na krilima poniznosti i doletio k blizini Božjoj.
Carinik je poniznost iskoristio popu ljestava i dospio u nebeske visine; nesretni se farizej ponosom uspeo na trulež ispraznosti i upao u zamku pakla.
Vješti neprijatelj leži u zasjedi i čeka pravednoga, zavodeći ga gordošću i svezavši ga uzama očaja. Mi pak nasljedujmo carinika te tako vješto izbjegnimo oba zla.
Padnimo pred Bogom u molitvi sa žarkim suzama pokajanja, idući carinikovim stopama poniznosti jer tako se uzdigao visoko te pjevajmo vjerom: Blagoslovljen budi, Bože otaca naših.
Slava, I sada: Tko može dostojno navjestiti slavu tvoju, Čista Djevo koja si neizrecivo rodila rodila uzvišenoga Vladara i Gospoda, koga slave anđeoske sile? Moli ga za sve nas koji preko svake mjere griješismo, Nevjesto djevičanska!
Pjesma 8. (Danijela i Triju mladića u babilonskoj peći)
Irmos: Istočio si rosu na svoje svete mladiće i vodom spalio žrtvu tvojih pravednih slugu, jer ti, Kriste, činiš sve po svojoj vlastitoj volji i tebe uzdižemo iznad svega u sve vijeke.
Slava tebi, Bože naš, slava tebi! (ponavlja se kao kod Pjesme 1.)
Carinik je naglas uzdisao i bio spašen jer je u svojoj poniznosti našao milost u Gospoda, ali farizej je pao sa svoje pravednosti svojim zlobnim hvalisanjem.
Bježimo, vjerni, od gordosti farizeja. Ne govorimo da smo čisti, poput njega, nego ispravno nasljedujmo carinika u njegovim poniznim mislima po kojima je zadobio Božje milosrđe.
Izgovarajmo, vjerni, carinikove molitve u hramu: Bože, milosrdan budi meni grešnom! Tako ćemo s njime zadobiti oproštenje i izbaviti se od zlog hvalisanja farizeja.
Nasljedujmo uzdisaje carinika i zavapijmo Bogu iskrenim suzama: Sagriješismo, Čovjekoljupče! Po milosrđu svome, pomiluj nas i spasi!
Blagoslivljajmo Oca i Sina i Svetoga Duha, Boga, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Marijo, Božja izabranice, istinsko očišćenje vjernika: po tebi je obilno svima darovano oproštenje. Ne prestaj zagovarati pred svojim Sinom i Gospodom za sve koji te slave i veličaju!
Hvalimo, blagoslivljajmo, klanjamo se Gospodu, slavimo i uzvisiujmo ga dovijeka!
Pjesma 9. (Bogorodice – “Veliča”)
Irmos: Boga je ljudima nemoguće vidjeti, jer njega ne smiju gledati ni anđeoski korovi, ali po tebi, Prečista, čovječanstvu bi objavljena utjelovljena Riječ. Njega slaveći, s nebeskim četamo tebe veličamo.
Slava tebi, Bože naš, slava tebi! (ponavlja se kao kod Pjesme 1.)
Krist je pred nas stavio poniznost carinika kao put k uzvišenju i primjer za spasenje: slijedimo njegov primjer i odbacimo oholi ponos da poniznošću blagodat Božju steknemo.
Odbacimo ispraznost ponosa iz naših duša i učimo razmišljati istinom i poniznošću. Ne dajmo mjesta samoopravdanju, nego zamrzimo varku ponosa i oholosti te s carinikom primimo Božju blagodat.
Poput carinika pinesimo Stvoritelju molitve pokajanja. Bježimo od nezahvalne molitve farizeja i oholih riječi osuđivanja svoga bližnjega da zadobijemo Božju blagodat i prosvjetljenje.
Otežan i pritisnut mnoštvom grijeha, nadmašio sam carinika u svakovrsnom zlu te sam se nesmotreno hvalio poput farizeja. Uistinu, nedostaje mi svaka dobrota: O Gospode, poštedi me.
Slava, I sada: Častimo te, prečista Djevice, i veličamo tvoj porod. Daj nam da te dostojno slavimo, blagoslivljamo i hvalimo jer ti si jedina blagoslovljena, ponos kršćana i dobra zagovornica pred Bogom.
