Zahvalna nedjelja za sve milosti u ovoj hodočasničkoj godini i za plodove zemlje obilježena je misom 13. listopada u svetištu BDM Karmelske na Svetoj Gori. Liturgijsko slavlje predvodio je čuvar svetišta Ivan Marković, a propovijedao rektor riječke katedrale sv. Vida, Ivan Stošić. U propovijedi je progovorio o Godini molitve koja je u tijeku, a koju je papa Franjo proglasio ususret Godini jubileja 2025., kao i važnosti molitve u životu vjernika.
Molitva je najbolji pokazatelj naše vjere i potrebno je propitati tu našu molitvenu praksu i prisjetiti se što kršćanska molitva jest, rekao je u propovijedi Stošić. „Mogli bismo reći da je molitva zanos srca. Zatim, ona je pogled bačen prema nebu kao i usklik zahvalnosti i ljubavi za kušnje i radosti.“ Propitujući dublje pitanje kršćanske molitve, istaknuo je kako ista znači stajati pred Bogom i osluškivati što nam Bog govori. Ona je prije svega šutnja. Bog nam govori kroz savjest i to je naš nutarnji glas koji se ne da podmititi,. No, upozorio je, tu savjest možemo umrtviti i podvrći ‘nutarnjoj anesteziji’. Osim kroz našu savjest, Bog nam kroz liturgijska čitanja govori i na misi. U tom smislu podsjetio je kako na kraju čitanja čujemo riječi: „Riječ Gospodnja“. Kad dođemo na misu, slušamo riječ Božju, slušamo Boga, istaknuo je propovjednik te potaknuo vjernike da na kraju dana ispitaju svoju savjest i u molitvi razgovaraju s Bogom.
„Molitva u temeljnom obliku ima slušanje – umiriti se i slušati što nam Bog govori. Molitva je šutnja pred Bogom i otvaranje srca Bogu, čuvanje Božje riječi u našem srcu.“
U nastavku je istaknuo da je važno kakvu sliku o Bogu imamo. On nije kozmička sila koje se bojimo. Bog nam u molitvi prvi prilazi s ljubavlju, a mi mu moramo uzvratiti. Molitva je i zahvaljivanje Bogu za sva dobra koja smo primili u svom osobnom životu, ali i kao župa, mjesto. Molitva je božansko – ljudsko događanje, poručio je Stošić. U tom odnosu, nastavio je, Bogu je stalo do nas jer nam je dao život. Kao dobar otac, Bog uvijek prati svoje dijete. Nemojmo ga se sjetiti samo onda kada ga trebamo, nego i zahvaljujmo mu, veličajmo ga, rekao je propovjednik.
Govoreći o važnosti molitve u životu vjernika još je dodao da molitva izvire iz srca i srce je ono koje moli. „U srcu dolazi do susreta čovjeka i Boga. Molitva je stvar srca i stvar ljubavi, a ljubav može biti ugrožena, jer ako ne ulažemo u ljubav, ona brzo nestane. Tako može nestati i molitve.“ Upozorovajući na te poteškoće, upozorio je na mogućnost krivog razumijevanja molitve, npr. molitva kao psihološki rad (rad samo na sebi). To je krivo shvaćanje molitve, shvaćanje da je molitva ljudsko dijelo, da činim nešto na sebi kako bi postali ‘bolji čovjek’. No, Bog je taj koji čini prvi korak, a čovjek drugi. Zatim, upozorio da nas životne obaveze udaljuju od molitve te je potaknuo hodočasnike na stvaranje navike svakodnevne molitve. Ta navika ima pozitivnu stranu da nas predisponira za molitvu. „Prepreka molitvi može biti i način razmišljanja današnjeg vremena: da je istinito samo ono što se razumom može dohvatiti. Znanost, ukoliko je prava znanost, počiva na hipotezama koje nisu gotove istine, nego mogućnosti. Za molitvu je potreban stav da držimo mogućim i ono što nadilazi razum. Molitva nije protiv razuma, ali razum je ograničen, a vjera nas vodi na šire obzorje.“
Kao borbu protiv tih poteškoća, propovjednik je kao uzore za nasljedovanje naveo sv. Franju Asiškoga, sv. Ignacija Loyolskog, bl. Ivana Merza, Majku Terezu i druge svece od kojih svaki vjernik može učiti kako moliti. „Najveća opasnost za molitvu jest napustiti molitvu, a to možemo kada ne vidimo plodove. Odatle vreba najveća opasnost za našu molitvu – naša obeshrabrenja. Majka sv. Augustina desetke godina molila je za svoga sina. Nemojte se obeshrabriti.“ Također, upozorio je kako bi napuštanje molitve moglo značiti i oholost. Molitva jest Božji dar, a čovjek ponekad nije spreman primati darove i izgubili smo sposobnost otvorena srca primiti takav dar. Zaključujući, istaknuo je kako je za molivu nužno čišćenje srca. Najizvrsniji način za to jest ispovijed. Bilo bi šteta da ta pomoćna sredstva koja nam Crkva nudi, ne koristimo. Čisto srce znači i slobodno srce. Takvo srce sposobno je naslutiti što je volja Božja. Nemojmo se bojati volje Božje. Božja volja uvijek želi naše dobro. Zato kada molimo, pored onoga što prosimo, ne trebamo se ustručavati prositi ono što nam uistinu treba. Nijedne molitve pred Bogom ne trebamo se sramiti, ali ne smijemo zaboraviti širi pojam molitve: Boga slaviti, zahvaljivati mu i osluškivati volju Božju, zaključio je Stošić.
U marijanskom mjesecu listopadu, svake nedjelje misa će se u svetištu na Svetoj Gori služiti u 16 sati.
Objavljeno: 15. listopada 2024.
