ĐAKOVO (TU) – Misno slavlje u spomen 120. obljetnice smrti biskupa Strossmayera, u utorak, 8. travnja 2025. predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u katedrali sv. Petra u Đakovu. U koncelebraciji su bili: mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup; preč. Ivan Lenić, katedralni župnik; mons. Luka Marijanović, kanonik; mr. Dario Hrga, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata; dr. Davor Senjan i mr. Stjepan Matezović, poglavari Bogoslovnog sjemeništa; te Marko Obradović, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata.
U uvodu u misno slavlje nadbiskup Đuro je podsjetio na 120. obljetnicu smrti biskupa Strossmayera, jednoga od najvećih i najuglednijih biskupa na biskupskoj stolici u Đakovu, na 220. obljetnicu njegova rođenja i 175. obljetnicu njegova biskupskog ređenja, te je pozvao na molitvu za toga velikog sina biskupije.
U homiliji je mons. Hranić govorio o biskupu Strossmayeru koji je rođen u Osijeku od oca Austrijanca i majke Hrvatice. Vjera u Isusa Krista i ljubav prema hrvatskom narodu dvije su odrednice koje definiraju čitav njegov život i djelo. Njegov identitet, sva njegova nastojanja, njegovu biskupsku službu, stavove te svo njegovo društveno i političko kulturno i mecenatsko djelovanje.
Tumačeći naviještena liturgijska čitanja mons. Hranić je rekao da nije zmija bila izvor ozdravljanja nego Bog koji je tražio vjeru svoga naroda da je on onaj koji ozdravlja i liječi. Izraelci su trebali shvatiti da Bog nije tlačitelj nego da je lijek protiv njihova ropstva. Mjedena zmija bila je slika Isus Krista koji će biti podignut na križ kako bi ljudi u njemu prepoznali koja je mjera Božje spasenjske ljubavi prema čovjeku te da je umiranje sebi prema Bogu i čovjeku izvor istinskoga života i da je Kristov križ znak Božje ljubavi.
Zatim je biskup Đuro govorio o Strossmayerovim mislima i stavovima izrečenim na otvorenju Akademije znanosti i umjetnosti 1867. gdje je biskup Strossmayer govorio o odnosu križa i znanosti predstavljajući Raspetoga ne samo kao temelj Bogoštovlja nego i života, istine i znanosti. Za mudrost je potrebna izvanredna poniznost, a osobito zatajenje sebe samoga, zatim ljubav i velikodušnost koja je za pravdu i istinu za opći spas spremna dragovoljno žrtvovati sve što ima pa i vlastiti život. O propasti naroda i država biskup Strossmayer je rekao da se to događa zbog prevelike sebičnosti, strasti i požuda, neznanja zapaliti se za ideale, neznanja ohrabriti se za mnoge žrtve, itd. Biskup Strossmayer je bio izvrstan pastir i prosvjetitelj, biskup i vizionar. Čovjek koji je iskreno ljubio svoj narod i znanje bio zauzet koji je za dobrobit svoga naroda živio čitavim svojim srcem i bićem, ustvrdio je biskup Hranić.
O životu i djelu biskupa Strossmayera mons. Hranić je ustvrdio da je tijekom 55 godina bio na čelu biskupije i dao joj suvremeni lik, izgradio velebnu katedralu, izgradio 13 novih župnih i 50-ak filijalnih crkava u biskupiji, otvorio dječačko sjemenište u Osijeku, poticao osnutak vjerničkih društava, obnavljao Marijanska svetišta, sagradio zgradu današnjeg KBF-a u Đakovu, u Đakovo doveo Milosrdne sestre sv. Križa, utemeljio biskupijsku tiskaru, pokrenuo dvotjednik Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske današnji Vjesnik, pastoralno unaprijedio biskupiju, pisao svoja glasovita pastirska pisma te u ono vrijeme 5 do 10 puta obišao sve župe svoje biskupije…Na Prvom hrvatskom katoličkom sastanku u Zagrebu 1900. održao je govor u kojemu je među prvima snažno istaknuo ulogu žene u Crkvi i u društvu.
Homiliju je biskup Đuro završio pozivom na molitvu za nove pastire, gorljive i zauzete vizionare poput biskupa Strossmayera.
Poslije misnoga slavlja, nadbiskup, pomoćni biskup, svećenici i sav narod okupljen u katedrali spustili su se u kriptu moleći za biskupa Strossmayera na njegovu grobu. Tiskovni ured
