Misno slavlje Dušnog dana biskup Petanjak predvodio je u krčkoj katedrali. Zbog lošeg vremena nije moglo biti održano, kao što je običaj, na gradskom groblju.
Biskup Petanjak u propovijedi je podsjetio kako smo dan ranije slavili sve one koji su, kroz sva vremena i u bilo kojem narodu, živjeli radikalnost i zahtjevnost Kristova evanđelja i nisu se dali pokolebati u svojim odlukama i opredjeljenjima. Podsjetio je kako njima možemo nadodati i sve one koji Krista nisu upoznali, ali su živjeli po svojoj savjesti, te su se u trenutku smrti opredijelili za Krista, jer su na samrti spoznali da je onaj život koji su živjeli bio po Kristovu evanđelju makar nisu imali izričitu objavu i spoznaju evanđelja, zatim djecu koja su umrla netom nakon krštenja, i kojima se možemo moliti kao svetima jer su umrla u stanju milosti, te djecu ubijenu pobačajem koja su pred Boga došla u svoj svojoj nevinosti.
Pozivajući na molitvu za svoje drage pokojne ističe da je to „osobiti čin naše ljubavi prema njima, jer im svojim molitvama i svetim misama želimo pomoći da se što prije očiste, da pročiste sebe i uklone sa sebe svaku krivnju, grijeh i nesavršenost koje su se nakupile u njima za ovozemaljskog života, kako bi očišćeni i oslobođeni od svake navezanosti na zemaljsko što prije postigli stanje blaženstva i susreta s Bogom i sa svima svetima“.
Dalje pojašnjava: „Zašto govorimo o stanju čišćenja nakon smrti? Zato što vjerujemo u neizmjerno Božje milosrđe i neizmjernu ljubav Kristovu koji nas je toliko ljubio da je svoju krv na križu prolio iz želje da spasi sav svijet. To nam daje nadu da Bog poznajući našu ljudsku narav, naša ograničenja i naše nesavršenosti, u trenutku našeg prijelaza s ovog svijeta, svakome od nas daje još jednu priliku da se definitivno opredijelimo za njega ili ne daj Bože protiv njega. Tu priliku mi zovemo stanje čistilišta, čišćenja od svih spona navezanosti na sve ono što nas je udaljavalo od Boga“ Jer, iako je istina da je Božje milosrđe neizmjerno, isto tako je očito da je ono što je božansko apsolutno savršeno, nespojivo s bilo kakvom mrljom ili nesavršenošću.
Moleći za duše u čistilištu i za sebe postižemo milosti jer „oni koji se mole za duše u čistilištu, sebi raj pripremaju i sebi raj otvaraju, jer u sebi gaje iste Božje osjećaje sućutnosti i želje da se svi ljudi spase“.
Za kraj biskup kaže: „Čistilište je stanje nade, jer iako se nalazimo u nekoj vrsti muke, uvijek nas podržava milost i naklonost Božja koji svojom blizinom ublažava boli pročišćenja. Bog olakšava naše putovanje, podržava i potiče naš uspon prema gore intervenirajući kroz konkretna djela oprosta, uključujući svete mise, molitve i djela ljubavi koja činimo mi na zemlji u ime naših pokojnika.“
Sveto misno slavlje biskup je završio molitvom za odrješenje duša pokojnih.
