Generalni tajnik jednog od četiriju Papinskih misijskih djela – Papinske misijske zajednice (PMU) fra Dinh Anh Nhue Nguyen, OFM Conv. podijelio je s nacionalnim upravama PMD-a misli za svaki dan mjeseca lipnja preuzete iz spisa blaženoga o. Paola Manne, utemeljitelja PMU-a, donosi na svojim stranicama missio.ba. Misli o. Paola za lipanj pročitajte u nastavku.
1. Djetinjstvo je vrijeme oblikovanja: tada se stvaraju navike koje nas prate čitav život. Ako želiš da misionarski duh prožme sav kršćanski narod i postane snaga širenja Crkve, srce mladih mora se već tada upoznati s njime. (La conversione del mondo infedele, Milano 1920, str. 248)
2. Kršćanski nauk bez misionarskog odgoja ne daje djetetu cjelovitu sliku vjere, šteti Crkvi i lišava ga najuzvišenijih elemenata odgoja. (La conversione del mondo infedele, Milano 1920, str. 248)
3. U mladima je nada misija; stoga ovu temu treba promatrati s dvostrukog gledišta: što učiniti da se mlade odgoji za misionarsku dužnost i što mladi sami mogu i moraju pridonijeti toj velikoj stvari. (La conversione del mondo infedele, Milano 1920, str. 247)
4. Naša je dužnost pružiti mladima misionarski odgoj. Treba ih poučiti da je posljednja Isusova volja dio naše vjere i naših životnih dužnosti. (La conversione del mondo infedele, Milano 1920, str. 248)
5. U životu klubova i omladinskih udruga, misionarska ideja potiče na živost i plodonosno, suosjećajno djelovanje. (La conversione del mondo infedele, Milano 1920, str. 251)
6. Ako želiš ponovno probuditi život i djelovanje nekog kluba ili zajednice, podigni misionarsko pitanje i uspjeh je siguran. (La conversione del mondo infedele, Milano 1920, str. 251)
7. Misa! Sama ta riječ doziva u pamet najčišće radosti života; ona nam otkriva izvor svakoga dobra i sreće – za ovo vrijeme i za vječnost. (Chiamati alla santità, Napulj 1977, str. 163)
8. U molitvi Bog dijeli svoje darove pod određenim uvjetima. U euharistiji, to je sam Bog, Krist, koji se predaje nama. (Chiamati alla santità, Napulj 1977, str. 158)
9. Oganj koji zapališ ujutro na oltaru, za vrijeme svete mise, održavaj živim cijeli dan – osobito na dugim putovanjima, preko ravnica i gora, u svečanoj tišini šuma: neka ti duh ostane sabran. (Chiamati alla santità, Napulj 1977, str. 199)
10. Ta fizička blizina koju imamo s Isusom po svetoj pričesti, treba nas ganuti do drhtaja… Ti, Isuse, Svemogući, triput Sveti, u meni, a ja – bijedno stvorenje – u Tebi…(Esortazioni e conferenze ai missionari del PIME 1924–1952, u: Scritti, sv. 69, str. 96)
11. Isus nam nije mogao biti bliži, nije nam se mogao više darovati, nije mogao više postati naš – nego osnutkom ovog Presvetog Sakramenta u kojemu se cijeli stavlja na raspolaganje. (Scritti, sv. 69, str. 90)
12. Isus u svetohraništu – oh, kako nam je blizu! Znamo da se iza tih malih vrata nalazi osobno Spasitelj svijeta. Znamo da nas iz ciborija gleda svojim očima i sluša svojim ušima, uvijek spreman da nas primi. Nema predsoblja… Uvijek je spreman odgovoriti na naša pitanja… (Scritti, sv. 69, str. 89)
13. Isusova ljubav prema Ocu u korijenu je svih otajstava njegova života. (Chiamati alla santità, Napulj 1977, str. 27)
14. Naš Gospodin Isus Krist temeljio je svoju učiteljsku vlast na poslanju koje je primio od Oca. (La conversione del mondo infedele, Milano 1920, str. 14)
15. Osnivajući Crkvu, Isus Krist utemeljio je i apostolat. Spasitelj je u tu ustanovu stavio svoje srce i cijeloga sebe: „Kao što je mene poslao Otac, i ja šaljem vas“. (Operarii autem pauci!, Milano 1960, str. 13)
16. Apostolat je nastavak Kristova djela – kanal kroz koji se kršćanska vjera širi svijetom. (Operarii autem pauci!, Milano 1960, str. 13)
17. Najveća vjerska misija povjerena ljudima bila je onda kad je Gospodin, neposredno prije uzašašća na nebo, poslao apostole po svem svijetu da nastave njegovo djelo otkupljenja. (La conversione del mondo infedele, Milano 1920, str. 15)
18. Velika i uzvišena misija koju je Isus Krist, pred svojim povratkom Ocu, povjerio svojim učenicima (…) nije završila smrću apostola, već se nastavlja, po njihovim nasljednicima, sve do kraja vremena. (La conversione del mondo infedele, Milano 1920, str. 18)
19. Sveta Crkva Božja, svjesna božanske zapovijedi, nikada kroz stoljeća nije prestala slati posvuda glasnike i službenike Božje Riječi da naviještaju vječno spasenje koje je Isus Krist donio ljudskom rodu. (La conversione del mondo infedele, Milano 1920, str. 18)
20. Poslanje koje je Krist povjerio svojoj Crkvi veliko je. Toliko veliko da je Božanski Spasitelj u njega stavio cijelo svoje Srce. (La conversione del mondo infedele, Milano 1920, str. 19)
21. Povijest Crkve nije ništa drugo nego veličanstveno ostvarenje riječi njezina Božanskog Utemeljitelja: „Pođite i naučavajte sve narode“. Ta zapovijed s vremenom nije izgubila ništa od svoje snage: i danas je jednako žurna i ostaje takva sve dok bude ljudi koje treba poučiti, krstiti i spasiti. (Operarii autem pauci!, Milano 1960, str. 11)
22. Misionar je onaj koji u Isusu Kristu nalazi razlog svog postojanja, svoju snagu i svoju sreću. (Scritti, sv. 69, str. 102)
23. Sve savršenosti Oca sadržane su u Isusu, a On ih izražava u gestama i ljudskim govorom. (Chiamati alla santità, Napulj 1977, str. 25)
24. Prvu misiju povjerio je Vječni Otac svome Jedinorođencu, kad ga je poslao s neba da otkupi svijet. Gospodin nam se uvijek predstavlja kao „Poslanik“ Očev. (La conversione del mondo infedele, Milano 1920, str. 15)
25. Ova moć širenja kršćanske vjere među svim narodima vrijedi i kroz sva vremena. Sve dok se ne ispuni veliki Božji plan, dok svi narodi ne padnu ničice pred Križem, dok Krist ne postane priznat i ljubljen Kralj svih – apostolat će trajno živjeti u Crkvi. (Operarii autem pauci!, Milano 1960, str. 16)
26. Zato što Isus Krist nije savršeno prisutan u mnogim misionarima Katoličke Crkve, pogani se ne obraćaju. (Okružnica br. 6 od 15.9.1926., u: Virtù Apostoliche. Lettere ai missionari, Bologna 1997, str. 90)
27. Tko ima Isusa – ima sve. Tko ga ne poznaje – ne zna ništa, pa bio i najučeniji čovjek na zemlji. (Scritti, sv. 69, str. 106)
28. Neprestano raditi na tome da se u tebi oblikuje Isus Krist znači živjeti i u sebi provoditi velike evanđeoske maksime. (Donne senza paura, Napulj 1976, str. 24)
29. Zadaća slanja misionara i upravljanja apostolskim djelovanjem pripada Vrhovnom Svećeniku i onima kojima je on tu zadaću povjerio. Zadaća ići i propovijedati pripada biskupima i misionarima. Zadaća osigurati ljude te duhovnu i materijalnu pomoć pripada ponajprije vjernicima, koje poučavaju i vode od svojih pastira. (La conversione del mondo infedele, Milano 1920, str. 214)
30. Krist je sve – i izvan Njega, bez Njega, nemamo ništa. (Scritti, sv. 69, str. 104)
(kta)
