U katedrali Srca Isusova u Sarajevu, 7. ožujka 2025., u skladu s dosadašnjom tradicijom, započeo je niz korizmenih petaka tijekom kojih vjernici sudjeluju na pobožnosti Križnog puta i na Euharistijskom slavlju s prigodnom propovijedi. Teme propovijedi u korizmi 2025. godine uzete su u skladu s geslom Jubileja 2025. “Hodočasnici nade”.
U prvi korizmeni petak Euharistijsko slavlje, uz koncelebraciju šestorice misnika, predvodio je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Gabrijel Jukić koji djeluje kao misionar u afričkoj državi Ugandi.
Riječi dobrodošlice misionaru Gabrijelu u ime Stolnog kaptola vrhbosanskog uputio je rekor katedrale preč. Marko Zubak koji je istaknuo da mu je vlč. Jukić u osobnom razgovoru kazao da u misijama planira ostati do kraja života te da poziva sve koji žele i mogu pomoći da mu se pridruže u blagoslovljenom misionarskom životu i djelovanju. Rektor Marko zahvalio mu je za dolazak u Sarajevo gdje je završio svoj filozofsko-teološki studij te u sarajevskoj katedrali 2014. godine zaređen za svećenika i iste godine primio misijski križ iz ruku tadašnjeg nadbiskupa Kardinala Vinka Puljića.
U prigodnoj propovijedi vlč. Jukić je napomenuo da već punih deset godina misionari po Africi te progovorio o onome što on osobno i što Crkva u Hrvata te posebno Vrhbosanska nadbiskupija radi na misijskom planu ističući da su ga profesori odgajali te da mnogi svećenici i vjernici podupiru na misijskom planu. Napominjući da sam čovjek ne može puno učiniti, zahvalio je Bogu da je imao dobre profesore te da ima dobre kolege svećenike koji ga, zajedno s vjernicima, podupiru što je neophodno da bi moglo nešto više učiniti na tako velikom misijskom polju.
Vlč. Jukić je spomenuo da je svoje misijsko djelovanje započeo s puno žara, ali i da je ubrzo shvatio kako samo naviještanjem Božje riječi i slavljem sakramenata ne može puno učiniti nego da je potrebno raditi studiozno i programski. “U svome djelovanju, bilo da je riječ o brizi za gladne, školovanju djece i mladih, bolesnicima ili na liturgijskom planu i pastoralnom planu, nastojao sam raditi sustavno i programski kako bi misija napredovala i ‘mijenjala licezemlje’ na bolje”, kazao je vlč. Gabrijel. Dodao je da ponajprije naviješta evanđelje u biskupiji Kotido u Ugandi u misiji Morulem te da se zauzima jako na planu školovanja i odgoja djece i mladih kako bi postali ljudi i vjernici u punom dostojanstvu. Pojasnio je da škole vode domaće časne sestre i odgajaju djecu na sastavan način. Pohvalio je rad sestara dodajući da mladi, nakon svršene osnovne i srednje škole, uspješno nastavljaju studij na fakultetima i velikim gradovima. To im omogućuje kasnije da se zaposle i da mogu živjeti od rada svojih ruku.
Vlč. Gabrijel je kazao da, kad god govori o radu misionara i o svom radu, uvijek govori o cijeloj Katoličkoj Crkvi bez čije potpore bi taj rad bilo teško zamisliti. Progovorio je i o brizi za bolesnike i različitim akcijama koje poduzimaju u brizi za gladne i nemoćne. Spomenuo je da imaju oko 500 djece u školi te oko 500 studenata te da više nema djece „na cesti” niti bolesnika koji nemaju gdje pokucati da im se pomogne. Progovorio je i o volonterima koji dolaze pomagati i pohvalio njihov rad pojašnjavajući da je svatko od njih ostao koliko je trebao i zamislio. Izrazio je nadu da će i iz katedralne i drugih župa doći i pomoći svojim znanjem u misionarskom radu svjesni da evanđelje naviještaju vlastitim djelima. Istaknuo je da navještaj bez konkretnih djela nema puno uspjeha.
“Jako im je važno da i oni budu uključeni u program”, kazao je vlč. Jukić te još jednom zahvalio svojim profesorima što su ga, tijekom studija puno toga naučili pa on to sada velikim dijelom primjenjuje u svom misionarskom radu. Dodao je da u njihovom domaćem jeziku nemaju prevedenih knjiga osim Biblije koju također teško mogu razumjeti jer nemaju dovoljno razvijen jezik. “Kada radimo misijski, tada na najizravniji način ‘kidamo okove’”, rekao je vlč. Gabrijel oslanjajući se na riječi proroka Izaije iz misnog čitanja toga dana. Spomenuo je i afričke mučenike sv. Karla Luangu i ugandske mučenike dodajući da se na Misnom slavlju okupi mnoštvo vjernika. Spomenuo je i podatak da je nekada u Ugandi bilo do 20 posto katolika te da ih sada ima više od 60 posto.
Prije Svete mise svi su sudjelovali na pobožnosti Križnog puta koji je predvodio duhovnik Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa vlč. Marko Hrskanović. Bogoslovi su nosili križ i svijeće te ministrirali i čitali čitanja, a Bogoslovski zbor animirao je liturgijsko pjevanje pod ravnanjem rektora preč. Ivana Rake. (kta)
