Na čitlučkom groblju „Podadvor“ 11. studenoga 2025. godine, u zajedništvu brojnoga Božjeg puka i oko šezdeset članova Hercegovačke franjevačke provincije, prikazana je sveta misa zadušnica za pokojnog hercegovačkog franjevca fra Petra Krasića koji je preminuo 9. studenoga u 91. godini života, 73. godini redovništva i 68. godini svećeništva, objavljeno je na stranici Provincije.
Euharistijsko slavlje predslavio je vikar Provincije, fra Miro Šego koji se u prigodnoj homiliji, oslanjajući se na temelj vjere u Uskrsloga, „koji jedini ljudskom životu i smrti daje smisao“, s posebnim poštovanjem prisjetio života i djela koja je Gospodin po fra Petru za njegova ovozemaljskog života učinio.
„Ovo sprovodno bogoslužje spomen je muke, smrti i uskrsnuća Kristova i nada našeg uskrsnuća. Za tu je nadu pokojni fra Petar živio, u toj je nadi trpio, s tom se nadom otisnuo na drugu obalu života da u vječnosti živi s Bogom. Opraštamo se danas, braćo i sestre, od našega fra Petra – svećenika i redovnika, franjevca, koji je sav svoj život uložio u službu Bogu i ljudima kojima je bio poslan“, kazao je fra Miro koji je potom prikazao životni put pok. fra Petra.
Kazao je kako fra Petrov redovnički život počeo je u teškim vremenima za Hrvate katolike u Hercegovini, te spomenuo da je njegov otac izgubio posao nakon što su on i brat mu fra Ljubo otišli u sjemenište. Unatoč stalnim pritiscima i isključenjima iz nastave od strane režima, fra Petar je bio ustrajan u svojoj nakani da postane hercegovački franjevac te je 27. srpnja 1958. zaređen u Mostaru, a 10. kolovoza iste godine proslavio svoju mladu misu u Čitluku.
Podsjetio je potom kako je fra Petar svoju svećeničku službu započeo na Humcu, a zatim službovao na Širokom Brijegu, u Slanom, ponovno na Humcu, potom u Ljubotiću, Kočerinu i Mostaru. Spomenuo je da je bio i organizator hodočašća iz Ljutoga Doca na Široki Brijeg za blagdan Velike Gospe usprkos zabrani vjerskih obreda izvan crkvenih dvorišta. „Isto je učinio i kada je iz Kočerina organizirao vjerničko hodočašće s 2.500 vjernika na Široki Brijeg na Gospojinu. Unatoč reakciji milicije, vjernici nisu posustali ni trenutka, nego su uz molitvu i pjesmu hrabro nastavili put. Ova praksa hodočašća s Kočerina na Gospojinu održala se sve do današnjega dana“, naglasio je fra Miro dodavši kako je fra Petar bio uključen u izgradnju brojnih građevina, osobito crkava i drugih vjerskih objekta, kao i kulturnih ustanova koje je podizao.
Napomenuo je da je, kroz različita mjesta na kojima je djelovao i službe koje je unutar Provincije obnašao, fra Petar posljednjih 45 godina svojega života posvetio „jednom mjestu u kojem je u potpunosti ostvario sebe – i kao svećenik i osobito kao franjevac“ – Masnoj Luci.
Prije sprovodnih obreda, budući da je provincijal fra Jozo Grbeš bio spriječen osobno sudjelovati u slavlju svete mise i obreda, pročitano je njegovo pismo u kojemu je progovorio o fra Petrovoj povezanosti s Masnom Lukom, od samih početaka. „Od Franjevačke kuće molitve do cesta i parka prirode, kapelica i groblja, do čuvanja ljudi i brige za prirodu koja nam o Stvoritelju najviše govori – tko bi zbrojio sve planove i poslove, ideje i građevine, vizije i temelje za nova vremena! Masna Luka postala je mjesto susreta i duhovnosti, prepoznatljivo po franjevačkoj blizini svakom stvorenju. Ona je i plod vizije novog života na mrtvom kamenu, obnove duha na zgarištu tragedija. Da, trebalo je ostati i opstati u teškim vremenima, izdržati sve samoće i neizvjesnosti te postati znak naše nazočnosti. Tamo je kamen memorije postao kamen života, a mjesto pustinje – dom molitve i novih početaka“, kazao je, uz ostalo, provincijal fra Jozo.
Potom je pročitana poruka sućuti biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. Petara Palića. Izrečene su i zahvale na brojnim iskazima sućuti koje su poslali mnogobrojni predstavnici iz crkvenog, javnog i društvenog života.
Fra Miro Šego, kao gvardijan humačkog samostana gdje je fra Petar proveo posljednje godine svojega života, zahvalio je samostanskom bratstvu, novacima te medicinskom osoblju koji su tijekom fra Petrove bolesti svakodnevno pokazivali bratsku i kršćansku skrb.
Čitlučki župnik fra Danko Perutina pročitao je fra Petrov životopis. U ime duhovnih zvanja broćanskog kraja od fra Petra se oprostio fra Gojko Zovko, a u ime obitelji fra Petrov nećak fra Mićo Pinjuh.
Nakon svete mise i posljednje preporuke, fra Petrovo tijelo položeno je u fratarsku grobnicu u Čitluku. (kta)
